Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Intervju - Branka Lazić
  • 21.08.2015. 18:00

Gde saznati sve o organskoj proizvodnji?

Koliko je zahtevna organska poljoprivreda? Gde se organski proizvođači mogu informisati o proizvodnji? Šta je danas najbolje gajiti u Srbiji, kada je o organskoj prozvodnji reč? Šta ima perspektivu? Profesorka Lazić odgovara na ova i mnoga druga pitanja iz oblasti organske proizvodnje.

  • 1.948
  • 399
  • 0

Nema organskog proizvođača sa kojim smo razgovarali, a da nije pomenuo profesorku Branku Lazić. "Tome me je naučila profesorka Lazić...to sam čuo od profesorke...".Nije bilo teško zaključiti da osim što mnogo zna, ona je otvorena i za sva pitanja i nedoumice koje muče organske proizvođače.

Profesorka je Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu završila 1960. godine. Prvo kao asistent, a kasnije i kao profesor na predmetu Povrtarstvo. Otišla je u penziju 2002. godine, a za profesora emeritus izabrana je 2011. Bila je u dva mandata šef katedre za Ratarstvo i povrtarstvo, a dekan Poljoprivrednog fakulkteta od 1985. do 1989. godine.

Naučni rad profesorke obuhvata biološke osobine povrća, uticaj agroekoloških i agrotehničkih mera na rast i razviće, prinos i kvalitet povrća, prikupljanje i proučavanje autohtonih sorti i ekotipova povrća. Značajni su radovi u istraživanjima i razvoju ekoloških metoda ganjenja povrća - bio-bašta i organska poljoprivreda, a objavila je i 28 knjiga. Rukovodila je i učestvovala u brojnim programima u okviru NVO, zatim edukacijom i radom sa organskim proizvođačima, a u okviru projekta "Organska poljoprivreda - šansa za sve", edukovala je do sada oko 1.500 žena za bavljenje organskom poljoprivredom...

Pokušali smo da otkrijemo odakle tolika posvećenost ovom poslu, kako da drugi potencijalni organski proizvođači dođu do nje, kakvo je njeno mišljenje o razvoju organske poljoprivrede....

Odakle tolika posvećenost i želja da se bavite ovim poslom?

To je često pitanje, a ponekad i samu sebe zapitam zašto volim organsku poljoprivredu. Lakonski odgovor bi bio zato što je drugačija od konvencionalne, ali je sigurno zato što su me uvek privlačile nove stvari, pogledi, neka dublja istraživanja, a istina je da volim biljke. Povrtarstvo mi je i više od životnog poziva, a učenje i širenje znanja nosim u sebi. Predajem, učim ali i učim druge. I danas kada mi i neko na ulici priđe i pita za neki poblem ili me nazove, često i u kasnijim večernjim satima, ja odmah odgovaram.

Koliko je zahtevna organska poljoprivreda?

Organska poljoprivreda zahteva različita znanja i ne samo biološka i agronomska, već i znanja o tradiciji poljoprivrede, o specifičnostima svakog regiona, predela, a posebno znanja iz agroekologologije i fiziologije biljaka i biologije svake vrste. Sve se to savladava redovnim ali i vaninstitucionalnim školovanjem. Moja predavanja o organskoj proizvodnji započinjem o poreklu biljne vrste i objasnim zašto je to važno znati i koliko olakšava dalja učenja. Nema prave organske poljoprivrede, bez obzira na zakonsku regulativu, bez tri do četiri godine, dok se ceo agrosistem, na parceli i farmi ne prilagodi, približi prirodnim ciklusima. Zato organska poljoprivreda zahteva strpljenje. Agronomski prelaz iz konvencionalne u organsku proizvodnju, menja i učvršćuje svest proizvođača o tome šta je organska proizvodnja.On zavoli proizvodnju, menja odnos prema životnoj sredini i izgrađuje visoke moralne stavove i odgovornost.To sve nije lako, ali je pravi izazov i zato organski proizvođač mora imati hrabrosti i odvažnosti i ekološku svest. On planira za duži period osrtvarujući ekonomski, ekološki i socijalni profit.

Sve te promene ja istinski osećam kod mojih proizvođača i oni ne odustaju, bez obzira na sve teškoće. Isto kao što ja ovih 25 godina ne odustajem, uprkos mnogim preprekama. Danas ti mladi obrazovni ljudi, žene iz ruralnih i gradskih sredina sa biobaštama i veliki krug prijatelja od baštenskih do velikih robnih proizvođača, čine moj život bogatim i lepim i na tome sam im zahvalna.

Kako organski proizvođači da dođu do Vas, gde mogu da čuju ono o čemu pričate? Gde se još mogu informisati o organskoj proizvodnji?

Mene može svako naći na mejlu, fejsu, na kućnom i mobilnom telefonu, ali mora biti strpljiv, da me pronađe ili da ja odgovorim. A svakom odgovorim. Otvorite brojne sajtove udruženja organskih proizvođača i videćete mnogo onih koji vam mogu pomoći. Na prvom mestu su poljoprivredne stručne službe, srednje poljoprivredne škole, fakulteti, nevladine organizacije. Najsigurnije je prvo pročitati Zakon o organskoj poljoprivredi i prateće pravilnike, gde uz ostalo imate i opis pojmova kojima obiluje organska poljoprivreda, a zatim polako krenite u pretragu internetom. Postoje brojni članci o organskoj poljoprivredi. Nemojte odmah preći na proizvodnju, prvo naučite osnovu. Budite strpljivi i uporni. Uvek je teže onima koji nisu iz poljoprivredne struke, jer prvo moraju savladati osnovu agronomije u koju se ubacuju organske metode.Tako je lakše kasnije raditi, jer da uspete morate nešto razumeti. Proizvodnja hrane nije samo želja, ona zahteva dobro znanje i stalno učenje. Ja i sama stalno učim čitajući i razgovarajući sa proizvođačima, stvaram moju dodatnu sliku organske poljoprivrede.

Moj sektor je širi, obrazujem mnoge mlade i starije ali i one trećeg doba, uglavnom preko različitih projekata nevladinih organizacija. U Novom Sadu funkcioniše Škola bio-bašte, kao zaštićeno autorstvo u okviru Ulrawellnes centra, a traju i edukacije u okviru otvorenih škola žena još u tri ili četiri centra.

Šta je danas najbolje gajiti u Srbiji, kada je o organskoj prozvodnji reč? Šta ima perspektivu?

Nema recepta. Zavisi od regiona, veličine poseda i jasno, ličnog istraživanja tržišta. Preduzetnički duh i u organskoj proizvodnji je bitan. Prvo treba razmisliti, šta se želi raditi u životu, odlučiti se za dugi niz godina, jer zbog agrotehnićkih i zootehničkih mera, mora se planirati višegodišnja proizvodnja. U organskoj proizvodnji nema brze zarade i visokog profita. Ja uvek predlažem multifunkcionalu organsku proizvodnju, gde se, sem proizvodnje primarnih proizvoda, i prerade, nude i dodatne etnološke vrednosti i agrobioturizam.

Mnogi mladi pokušavaju da se bave organskom proizvodnjom ali imaju početničke greške? Gde najčešće greše?

Ne kreću od dugoročnog planiranja, bez jasnog cilja za koga proizvoditi; da li je to zelena pijaca, megamarket, prerada, domaće tržište ili izvoz proizvoda. Ako ne uđu u suštinu organske proizvodnje, već idu uhodanim sistemom konvencionalne proizvodnje, nema rezultata. U organskoj proizvodnji sve je povezano i upravlja se celim sistemom, od okoline do biljke ili životinje, nema rešavanja pojedinačnih problema, ali zato ima mnogo preventivnih mera i predostrožnosti. Kao i kod čoveka, i kod biljaka i životinja zdravlje zavisi od imuniteta. Zato se i primenjuju mere povećanja otpornosti, što uz izbor sorti i rasa prilagođenih našim klimatskim i zemljišnim uslovima, omogućuje visok prinos i kvalitet.

Koji su izazovi organskih proizvođača danas u Srbiji? Šta treba uraditi u budućnosti - kao pojedinac, udruženje, država?

Organsku poljoprivredu treba prihvatiti kao deo ukupne poljoprivrede dajući pravu verbalnu i materijalnu pomoć kao proizvodnji koja treba da obezbedi zdravlje generacijama, zdravlje prirodi, da razvija prijateljske odnose, da poboljša kulturu življenja. Nisam čula da i u okviru velikih mera koje se moraju sprovesti u okviru zaštite životne sredine, neko od nadležnih ističe baš te vrednosti organske poljoprivrede. EU kao najveći doprinos organske poljoprivrede identifikuje zaštitu genetičkih resursa, očuvanje poljoprivrednog predela pretvarajući ga u ekološki poljoprivredni pejzaž, značaj za smanjenje utroška energije i kao izvor energije i posebno kao zaštitu zemljišta.

U ovom trenutku bitna je promocija za veća znanja potrošača i kvalitetna edukacija, posebno malih porodičnih proizvođača. Zašto se ne bi razvila organska ekološka sela sa planiranom robnom proizvodnjom? Zašto nema organske proizvodnje pored lečilišta, banja, zaštićenih prirodnih dobara, a da ne govorimo o turizmu ili da ne spominjem površine koje se ne obrađuju? Sve ovo nije naša specifičnost, ali vidimo da se najveći razvoj organske proizvodnje desio zbog ulaska u EU, zbog sredstava ali i zahteva za organskom hranom u Evropi. Ali ne mislim da je EU glavni faktor, već da mi moramo shvatiti da je potrebno da sačuvamo biodiverzitet, da imamo dovoljno organske ali i uopšte zdravstveno bezbedne hrane.

Veoma ste aktivni u saradnji sa manastirima i školama za žene u organskoj prozvodnji u Vojvodini. Rekli ste da su te škole jedan od Vaših najuspešnijih projekata. Zašto je to tako?

Moje kaluđerice u Miljkovom manastiru kod Svilajnca i manastiru Sveti Stefan, Gornje Žapsko kod Vranja, ostvarile su više nego što je bilo ko mogao očekivati. One su organski proizvođači bez sertifikacije. Sa njima se ponosim, učim ih i sama od njih učim i mi smo veliki prijatelji. Sve je ostvareno ljubavlju, poverenjem, učenjem i radom, bez projekata i materijalne pomoći.To je naš zajednički doprinos sestrinstvu ova dva manastira. Ali ima i drugih, pre svega ženskih manastira koje proizvode na organskim principima.

Projekat "Organska poljoprivreda šansa za sve" je projekat Izvršnog veća Vojvodine i deo akcionog programa - povratak na selo. Sekretarijat za zapošljavanje i rodnu ravnopravnost i Zavod za ravnopravnost polova su nosioci projekta za rad sa ženskim seoskim udruženjima u Vojvodini. Oko 1.500 žena iz svih regiona Vojvodine prošlo je opštu edukaciju: tribine, edukacjie i ove godine ostvarujemo veoma uspešan program formiranih osam centara otvornih škola žena za edukacije u organskoj proizvodnji na parcelama naših polaznica, sada organskih proizvođačica (u periodu konverzije), a sve u cilju ekonomskog osnaživanja žena iz ruralne sredine.

Naša ženska udruženja iz ovih centara predlažu program, biraju eksperte i organizuju neposredni rad sa našim novim edukatorkama, na njihovim organskim parcelama i ruralnim centrima. Prelepo je videti kako su te nove edukatorke praktične obuke. Sve što su naučile prenele su na svoja polja - bio bašte ili plastenike, a zatim polaznicama škola sve objasnile i potvrdile, da ono što smo ih učili funkcioniše u praksi. Od robe, tu je uglavnom povrće ali ima i kukuruza, a voće je na lokalnim pijacama. Plan je da se umreže i formiraju centri Ženske seoske organske akademije. Posla ima za sve, ne treba robovati pravilima već sa ljubavlju preneti znanje, pomoći u prvim koracima i negovati ta divna prijateljstva.


Tagovi

Organski prozvođač Branka Lazić Edukacija Poljoprivredni fakultet Naučni rad NVO Naučni rad Žene Profit Učenje Planiranje Ekološka sela Kaluđerice Manastiri Projekat Bio-bašta Umrežavanje Mladi poljoprivrednici Ekološki profit Multifunk


Autorka

Marija Jovanović

Više [+]

Marija je ekonomski novinar već 12 godina. Ima 38 godina i završila je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Životni moto: Najvažnija stvar kod cilja jeste da ga imate. Uvek imajte na umu da je vaša čvrsta odluka da uspete važnija od svake druge.