Ljubiša Simović je instruktor preživljavanja iz Gornjeg Milanovca i već godinama sprema ekološku hranu od namirnica koje nalazi u šumi ili sam uzgaja. Njegova borba zasniva se na protivljenju industrijskoj hrani pored izobilja koje nudi priroda u Srbiji.
Eko hrana u Šumadiji tek počinje da se promoviše, uprkos tome što je priroda ovde izdašna i što ima velikog potencijala za proizvodnju obroka spremljenih od namirnica iz prirode. Ideja zagovornika ekološke hrane je iskoristiti ono što priroda nudi i tako se usprotiviti potrošačkoj groznici i kupovini industrijskih proizvoda.
Pionir u pripremi i promovisanju ekološke hrane u Šumadiji je Ljubiša Simović, iz sela Kamenica. On je nekadašnji trener preživljavanja u prirodi, a više od 30 godina je u Gornjem Milanovcu obučavao ljude da od prirode uzmu ono što im ona daruje. On je osmislio jelovnik koji može da se pripremi od zdravih namirnica koje većinom nalazi u prirodi ili ih sam uzgaja.
"Spremam gljive koje nalazim u šumi, ali pravim i pljeskavice od koprive. Koliko je obrok od njih jednostavan, toliko je zdrav. Potrebne su vam sveže ubrane koprive, malo integralnog pirinča, jedno jaje i prezle. Moj izbor su i ostale travčice poput maslačka ili divlje nane. Koristim meso mangulice koje sam odgajam. Mešam ga s mesom divljači i pravim kobasice. Potpuno su prirodne, bez ikakvih aditiva, sušene na drvima. Mast i čvarci od mangulica su takođe idealna ekološka hrana, jer ova svinja se hrani u šumi", kaže Ljubiša Simović.
Eko trpeza
On navodi da je okolina u kojoj živi na svu sreću nezagađena i da zbog odlaska ljudi sa sela nije tretirana nikakvim hemijskim sredstvima. U tome vidi velike mogućnosti u promociji ekološke hrane, koja je zdravija od industrijske za kojom ljudi svakodnevno posežu. Čak i oni koji žive na selu, radije odu do prodavnice nego do obližnje šume ili livada.
Na trpezi eko hrane i hleb je drugačiji. Mesi se od heljdinog brašna, ili mekinja u kombinaciji s ražanim brašnom.
"Mekinjama, recimo, mnogi hrane stoku, a za sebe ostavljaju belo brašno. To je greška. Heljdu sam uzgajam i ona prilično dobro uspeva u Šumadiji. Nema razloga da neko ko ima zapušteno imanje, ne poseje ovu hranljivu žitaricu. U svom eko jelovniku koristim namirnice od kojih niko nikada nije imao bilo kakve kontraindikacije", dodaje Ljubiša Simović.
Više od 80 odsto teritorije Srbije, tvrdi Simović, ima potencijala za proizvodnju ekološke hrane. Međutim ovaj način pripreme obroka još uvek je u povoju. Potrebno je dosta strpljenja i znanja da bi se namirnice iz prirode iskoristile, zbog čega mnogi brzo odustanu. Razlog su mala mogućnost komercijalizacije i niske zarade od ekološke hrane. Ovaj jelovnik skoro niko ne koristi ni u svojoj kući, jer misle da je prezahtevan za pripremu.
"Potrebno je samo nekoliko meseci da se informišete o tome i da u glavi odlučite da ćete se tako hraniti. Kada u kuhinju donesete samo te namirnice i izbacite industrijske, onda se vremenom glavni kuvar u kući i ostali članovi domaćinstva priviknu na taj način ishrane", kaže Simović.
Za one koji misle da ne mogu bez slatkiša i da ih nema u prirodi, ovaj instruktor preživljavanja kaže da je sušeno voće odlična zamena za konditorske proizvode. Sokove pravi od zove ili šipurka, džemove takođe od šumskog voća kojeg svake godine ima u prirodi.
"Ogromne količine divljeg voća svake godine u Srbiji jednostavno propadne, jer ga niko ne ubere i ne preradi. Suvišno je pričati da su u pitanju super zdravi plodovi, bez bilo kakve hemije", kaže Simović.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka