Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Sertifikacija organskih proizvoda
  • 14.03.2016. 09:00

Šta se krije iza dobre sertifikacione kuće?

Mnogi se žale da je jedan od problema saradnje sa sertifikacionim kućama taj što one mnogo kasne za izdavanjem potrebnih sertifikata? Da li je to tako, zašto i kako može da se poboljša ta praksa, jedno je od pitanja koje smo uputili direktoru sertfikacione kuće "Organic Control System" Nenadu Novakoviću.

  • 1.840
  • 389
  • 0

Nezaobilazno pitanje upućeno organskim proizvođačima je - sa kojom sertifikacionom kućom sarađujete? To pitanje upućivala sam i ja većini organskih proizvođača sa kojim sam radila intervjue i kao konstanta javljao se gotovo jedan te isti odgovor - sa subotičkom sertfikacionom kućom Organic Control System (OCS).

Zbog toga je bilo logično ispitati šta se iza te "konstante" krije - kvalitet, tradicija, poverenje ili nešto drugo?

"Verovatno se radi o našem iskustvu s obzirom da se ovim poslom bavimo od 2003. godine. U poslu nas uvek kandiduje profesionalnost, stručnost, nepristrasnost i poverljivost. Sigurno je, da ste posetili i neke druge proizvođače da bi oni spomenuli svoje sertifikacione kuće u pozitivnom kontekstu. S druge strane, svake godine se dešavaju prelasci proizvođača iz jedne u drugu kuću, što potvrđuje da postoje i oni koji iz raznih razloga nisu zadovoljni svojom sertifikacionom kućom", kaže u razgovoru za Agroklub Nenad Novaković direktor ove sertifikacione kuće.

Najčešći problemi proizvođača i sertifikacionih kuća

Mnogi se žale da je jedan od problema saradnje sa sertifikacionim kućama taj što one mnogo kasne za izdavanjem potrebnih sertifikata. Pitali smo Nenada Novakovića da li je to tako te kako može da se poboljša ta praksa?

"Po našem iskustvu, najčešći razlozi su upravo na "suprotnoj strani", dakle, može se desiti da u kontroli nedostaju bitni dokumenti kod proizvođača koji su potrebni da bi se donela odluka o sertifikaciji. Potom se desi da se kasni sa dostavom tih dokumenata, a kad se dokumenti dostave setifikacionoj kući, smatra se da je istog časa proces sertifikacije završen i da se sertifikat može izdati za par minuta. Treba znati da po prijemu nedostajućih dokumenata sertifikacione kuće trebaju "ponovo ući" u predmet, proveriti dostavljene dokumente, da li daju dovoljno informacija o onome što se želi proveriti, potom ako je sve u redu, potrebno je uraditi još neke korake koji su sastavni deo akreditovanih procedura i postupaka i tek potom izdati sertifikat", objasnio je Novaković.

Važna je kvalitetna komunikacija proizvođača i sertifikacione kuće

Prema Novakovićevim rečima može doći do kašnjenja procesa kontrole i sertifikacije i zbog nepredviđenih razloga koji dovode do pomeranja termina kontrole - bilo da se radi o zahtevu proizvođača za pomeranje termina ili sertifikacione kuće ili na kraju nekad zavisi i od klimatskih uslova - nije moguće obaviti kontrolu zbog loših vremenskih uslova.

"Naravno, ne može se poreći da ponekad i sertifikacione kuće ne odreaguju na najbolji način te se napravi vremenska značajna distanca između kontrole i sertifikacije odnosno dođe do kašnjenja u izdavanju sertifikata. Zato je je jako bitna kvalitetna komunikacija između sertifikacione kuće i proizvođača", ističe Novaković i dodaje da ne postoje pravila, ali činjenice kažu da na primer Mađarska je svojevremeno imala jednu sertifikacionu kuću na oko 130.000 hektara pod organskim površinama (danas dve), Slovačka je donedavno imala jednu sertifikacionu kuću na 140.000 ha pod organskim biljem (danas dve sertifikacione kuće). Sa druge strane, razvijene zemlje kao što je Nemačka imaju daleko više sertifikacionih kuća (i preko milion hektara u organskoj proizvodnji) ali su većina tih sertifikacionih kuća globalni igrači, sertifikuju proizvođače po Aziji, Africi, Južnoj Americi i drugim zemljama. Kod nas je situacija drugačija, slična je i u Hrvatskoj, ali za sada ne remeti razvoj organske poljoprivrede.

Procedura dobijanja sertifikata

Procedura dobijanja serfitifikata u ovoj sertifikacionoj kući usklađena je sa standardom SRPS ISO/IEC 17065 po kojem se akredituju sertifikacione kuće, a Novaković za složenost tog posla ima i objašnjenje.

"Ako bismo se složili da je sertifikacija zahtevna onda je možemo objasniti činjenicom da se praktično ne razlikuje u primeni prema poljoprivrednim gazdinstvima i velikim poljoprivrednim dobrima koja imaju razvijenu strukturu, logistiku, broj zaposlenih. Iz tog razloga je kod velikih proizvođača teret, pogotovo vođenja dokumentacije, ravnomernije raspoređen ili postoje "specijalisti", koji su zaduženi da vode dokumente za organsku proizvodnju, nabavku semena i preparata za ishranu bilja, raspolažu sa kvalitetnijom mehanizacijom i to sve doprinosi lakšoj organizaciji proizvodnje nego kada su u pitanju manji proizvođači. Sa druge strane, kao evidentan problem možemo reći da još uvek u Srbiji postoji blago ne razumevanje postupka sertifikacije. Naime, proizvođači bi trebalo da prihvate činjenicu da je u postupku sertifikacije potrebno da pokažu i dokažu sertifikacionoj kući da razumeju organsku poljoprivredu, da poznaju propise, da u skladu sa propisima i zahtevima sertifikacione kuće vode zapise o proizvodnji kao i da primenjuju u organskoj proizvodnji dozvoljene agrotehničke mere, te da su na kraju to dovoljni razlozi da svoju proizvodnju kandiduju za sertifikat o organskom poreklu proizvoda", istakao je Novaković.

Koja je preporuka proizvođačima?

Kad imamo u vidu sve navedeno, ne možemo a da ne zapitamo - kakva preporuka može da se uputi samim proizvođačima? "Moraju da se dobro edukuju o agrotehničkim merama u organskoj proizvodnji, prouče propise kao što su Zakon o organskoj proizvodnji I organskim proizvodima, razne pravilnike poput Pravilnika o kontroli sertifikaciji i metodama organske proizvodnje i uspostavljanje bliske saradnje sa lokalnim poljoprivrednim stručnim služabama. Na kraju krajeva, organska proizvodnja je lep primer za sve nas koji se bavimo ovim poslom da je upravo ona proces celoživotnog učenja", ukazuje Novaković.

Kako izgleda kontrola na terenu?

"U cilju kontrole koristi se više metoda: razgovor sa odgovornim osobama za organsku proizvodnju, fizički pregled polja/proizvodnih parcela, prostorija za rad, proizvodne opreme i procesa, ambalažnog materijala, skladišnih prostorija, područja sakupljanja samoniklog bilja i plodova, otkupnih mesta i sl. Tu su još kontrola svih podugovorenih objekata/proizvođača ili zakupljenih parcela, kontrola konvecionalne proizvodnje kod proizvoođača koji imaju i organsku i konvecionalnu proizvodnj", ističe Novaković i dodaje da se vrši pregled vrste i načina upotrebe sredstava za ishranu bilja, načina kontrole korova, zaštite od štetočina i bolesti, pregled nabavljenih semena i sadnog materijala, dokumentacaija vezana za nabavku repromaterijala za proizvodnju i mnogi drugi parametri.

Ali tu nije kraj. U knjigovodstvu se kontroliše račun i dokumentacija o prodaji organskih proizvoda i druga dokumenta za koju kontrolor proceni da su bitna. Kontrolor sačinjava izveštaj o kontroli koji mora biti potpisan (overen) od strane proizvođača i kontrolora. Uzorkovanje za analizu se obavlja u skladu sa opštom procenom rizika. Ukoliko kontrolor oceni na terenu, tokom kontrole da je potrebno, biće uzeti uzorci zemljišta ili proizvoda/sirovina za hemijsku analizu koja će se obaviti u akreditovanoj laboratoriji.

Ova sertifikaciona kuća u svojoj praksi je uvela da može na osnovu praćenja i procene kretanja količina organskih proizvoda na tržištu, informacija različitih učesnika na tržištu, samostalne procene rizika od strane kontrolora ili sertifikatora preduzeti mere kupovine organskih proizvoda svojih proizvođača kako bi se uradile hemijske analize u cilju nadzora nad prodajom organskih proizvoda. Rezultat analize će biti indikacija za dalje postupke u sprovođenju kontrole kod proizvođača. Proizvođač je dužan da blagovremeno obavesti OCS o svim promenama koje namerava da učini u procesu proizvodnje, na proizvodu ili u sistemu kvaliteta, ili do kojih je slučajno došlo, a koje mogu da utiču na usaglašenost proizvodnje sa zahtevima u organskoj proizvodnji.

Da li postoje "rupe" u sistemu sertifikacije na nivou države?

Koje su "rupe" u sistemu sertifikacije proizvoda na nivou Srbije? Šta bi bilo uputno da urade državni organi da taj proces urade efikasnijim? Po mišljenju direktora ove serftifikacione kuće "potrebno je raditi, učiti, usvajati i razvijati nove veštine, unapređivati komunikaciju između različitih aktera u sektoru organske proizvodnje, "inficirati" najmlađe potrebom da se moralno odnose prema prirodi, potrebno ih je inovirati, biti u korak sa razvijenim svetom i zagarantovani uspeh je tu."

Organic Control System doo je prva domaća kontrolna kuća za organsku proizvodnju koja od samog početka vrši kontrolu i sertifikaciju u skladu sa domaćim zakonodavstvom da ostvari i održi poverenje domaćih proizvođača i potrošača u organske proizvode.

Foto:bigstockphotos.com;warrengoldswain


Tagovi

Sertifikaciona kuća Organic Control System OCS Organski proizvođači Subotica Nenad Novaković Kontrola Procedura Nemačka Agrotehničke mere Propisi Poreklo Zakonodavastvo


Autorka

Marija Jovanović

Više [+]

Marija je ekonomski novinar već 12 godina. Ima 38 godina i završila je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Životni moto: Najvažnija stvar kod cilja jeste da ga imate. Uvek imajte na umu da je vaša čvrsta odluka da uspete važnija od svake druge.