Tritikale je vrsta žitarice nastala ukrštanjem pšenice i raži. Reč je o perspektivnoj ratarskoj kulturi koja zaslužuje bolje mesto u ratarskoj proizvodnji. U Srbiji se tritikale seje na više od 80.000 hektara sa tendencijom rasta setvenih površina.
Zrno, brašno i zelena masa tritikalea mogu biti značajni kao sirovina u ishrani ljudi, domaćih životinja i prerađivačkoj industriji. Tritikale je kao najmlađa žitarica našla svoje mesto u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji, a sve je više prisutna i u prehrambenoj industriji.
Brašno tritikalea u prehrambenoj industriji upotrebljava se za proizvodnju intergralnih proizvoda, najčešće u kombinaciji sa pšeničnim brašnom, i u poslednje vreme sve više dobija na važnosti.
Tritikale se smatra kulturom budućnosti jer je veoma otporna na sve limitirajuće faktore, kao što su bolesti, insekti, siromašna zemljišta za brdska područja. U poređenju sa pšenicom ima nekoliko prednosti. Pre svega, to je sposobnost uspevanja na siromašnim zemljištima, otpornost na niske temperature te visok potencijal proizvodnje zrna i zelene mase vrlo dobrog kvaliteta.
Tritikale traži kvalitetnu obradu zemljišta kojoj treba posvetiti dosta pažnje s obzirom na to da tritikale ima slabo razvijen žiličast koren slabe usisne moći. Priprema zemljišta za tritikale je ista kao i kod ostalih ozimih strnina poput pšenice. Oranje se obavlja na dubini od 25 cm, a predsetvena priprema se može obaviti primenom tanjirače i drljače, kao i setvospremačem koji će obezbediti stabilan sloj zemljišta za klijanje i nicanje. Najpoznatije sorte tritikalea su: Goranac, Odisej, Orao, Ognjen, Rtanj, KG 20. Optimalan rok za setvu je od kraja septembra do sredine oktobra meseca, sa 250-260 kg/ha semena, na dubini ulaganja semena 4-5cm. Setva se najbolje obavlja sejalicom koja je namenjena za setvu strnih žita.
Ukoliko se setva ne obavi u optimalnom roku može se i produžiti sa nešto povećanom količinom semena 5-10%. Da bi prinos bio dobar, potrebno je uneti u zemljište mineralna đubriva, s tim da je obavezno da se uradi analiza zemljišta, a na osnovu rezultata analize zemljišta uneti potrebna hraniva. Preporučene količine mineralnih đubriva kreću se oko 300kg/ha NPK (8:16:24). Za prihranu koriste se azotna lako rastvorljiva đubriva u rano proleće, kraj februara i početak marta meseca. Žetva se preporučuje kada vlaga zrna tritikalea padne na približno 13%. To najčešće bude pri kraju žetve pšenice.
U opštini Petrovac na Mlavi značajan deo proizvodnje tritikalea usmerava se prema proizvodnji stočne hrane ili u obliku zrna, a često i u obliku silaže, gde se koristi cela biljka. Kod ove žitarice najviše se koristi zrno za mlevenje, dok se u manjoj meri koristi zelena biljka za silažu. Naučna istraživanja su pokazala da u velikoj meri može da supstituiše kukuruz do 35%. Bogata je proteinima, skrobom i predstavlja dobar izvor kvalitetne stočne hrane.
U prehrambenoj industriji brašno tritikalea upotrebljava se za proizvodnju intergralnih proizvoda, najčešće u kombinaciji sa pšeničnim brašnom. Po tehnološkim karakteristikama brašno tritikalea se nalazi između brašna od pšenice i brašna od raži. Danas, najveći deo proizvodnje tritikalea usmeren je prema pekarskoj proizvodnji. Posebna vrednost tritikalea se ogleda u većem sadržaju proteina u zrnu 13,5-16% u poređenju sa zrnom pšenice i raži, posebno u većim količinama lizina koji je za 20% veći nego kod pšenice. Tritikale u zrnu nakupi za 1-2% više belančevina od pšenice i 3-5% više od raži. Brašno tritikalea ima više lepka od pšeničnog brašna. Hleb od brašna tritikalea je slatkastog ukusa.
Osim upotrebe zrna (brašna) tritikalea za stočnu ishranu i za ishranu ljudi, koristi se i za proizvodnju skroba, alkohola i pivskog slada. Prilikom prerade tritikalea najpre se dobija slad, od koga se pravi sladovina, koja se zatim fermentira u pivo. Utvrđeno je naučno da je tritikale najefikasnija biljna vrsta od koje se može dobiti bioetanol, gorivo koje je u poslednje vreme sve interesantnije na tržištu.
Foto:triticale-infos.eu
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor