U našem komšiluku, na imanju Lazarevića iz Pljevalja koze su se našle kao rešenje za zapušteni deo imanja. Danas, sedam godina kasnije, imanje je sređeno a koze na njemu uživaju.
Kozarstvo, u Srbiji, poslednjih godina, dobija sve više pristalica spremnih da se posvete ovoj grani stočarstva. Šta je sa kozarima u Crnoj Gori i kakve su tamošnje perspektive kozarstva - proverili smo u razgovoru sa Ilijom Lazarevićem, odgajivačem koza, iz Pljevalja.
Pljevljanin Ilija Lazarević, kako sam kaže, u kozarstvu se našao slučajno. Želeći da deo zapuštenog imanja dovede u red, nabavio je nekoliko koza. U međuvremenu, broj koza se uvećavao, ali je rasla i ljubav prema ovim plemenitim životinjama. Danas, 7 godina kasnije, na Ilijinom imanju nalazi se farma od tridesetak francuskih alpina. Kad nije u rudniku, gde je zaposlen kao bagerista, Ilija se brine o stadu, a u tome mu pomaže cela porodica.
"Nabavio sam koze iz puke potrebe, zbog jednog dela zapuštenog imanja, a onda se vremenom rodila ogromna ljubav prema ovim životinjama. Farma nije velika, broji trenutno oko 30 grla. Preko tog broja ne idem jer su velike obaveze oko drugih domaćih životinja na imanju i posla u firmi. Kada odem u penziju verovatno će doći do proširenja stada", priča nam Lazarević.
Lazarevići visoku mlečnost postižu dobrim odabirom grla i kvalitetnom ishranom. Od mleka, na tradicionalan način, proizvode domaći kozji sir i prodaju ga stalnim kupcima.
"Način držanja koza je kombinovan. Stado je stalno na pašnjaku, koji je ograđen čobanicom, uz redovan izlazak do šume za brst. Za prihranu koristimo lucerku i krmno bilje. Koze su visokomlečne, sada posle 200 dana muže prosek po grlu je 2,2 litra, dok je pre 3 meseca po grlu iznosio 4,5 litara. Sir pravimo isključivo na tradicionalan način i kao takav je jedinstven. Proizvodi su delom namenjeni stalnim mušterijama u Pljevljima, a po porudžbini idu na primorje", objašnjava Ilija.
Poljoprivrednici, u Crnoj Gori, iz sličnih razloga kao i njihove kolege, u Srbiji, s pravom su nezadovoljni stanjem agrara. Prema sopstvenim sposobnostima snalaze se onako kako najbolje znaju i umeju. Uz komentar na prilike u kozarstvu i savet budućim kozarima, privodimo kraju razgovor sa Lazarevićem:
"Mada u Crnoj Gori nema perspektive ni za šta, a kamoli za kozarstvo, možda, ipak postoji tračak nade. Zainteresovanih za kozarstvo ima i povećava se broj kozara, što onih sitnih sa po nekoliko koza, kao i onih velikih. Savet mladima i svim budućim kozarima je da moraju prvo da zavole koze i da krenu sa malim brojem grla, pa tek onda da proširuju stado i misle o zaradi koja je neminovna u ovome ako se radi s ljubavlju".
Povezana stočna vrsta
Foto prilog
Tagovi
Autorka