Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Kikina stvaraonica
  • 04.08.2019. 12:00

Ako nemate svoj vrt, prošećite šumom, neka vam pčelice i mravi budu inspiracija

Odrasla sam u gradu. Ono, vidiš pauka na zidu i nakon neartikuliranog vriska klepiš ga papučom. Uleti ti muha u stan, a ti vadiš sprej, prisjeća se Kristina Lučić Andrijanić, profesorica u glazbenoj školi i hobi vrtlarica, koja se posvetila životu s prirodom.

Foto: arhiva Kikine stvaraonice
  • 1.177
  • 486
  • 0

Rođena Purgerica sa slavonskom adresom. Gradska žena prebjegla na selo. Blebetava glazbenica luda za vrtlarenjem i prirodom. Znanstvenica sa blagim OCD poremećajem željna novih iskustava i znanja. Vječiti optimist, oportunist, kreativac i predavač. Štreberica i mama svojoj i tuđoj djeci. Žena samo svome mužu. Tim se riječima opisuje Kristina Lučić Andrijanić, profesorica u glazbenoj školi i hobi vrtlarica.

“Odrasla sam u gradu. Ono, vidiš pauka na zidu i nakon neartikuliranog vriska klepiš ga papučom. Uleti ti muha u stan, a ti vadiš sprej. Nema u gradu puno životinja. Vrapci, golubovi i grlice, malo mrava, štrige i paukovi. Sjećam se da sam jednom tamo ranih devedesetih na nepokošenoj livadi (dok ih je još bilo – jer danas nema livada, a još manje nepokošenih, jer, znaš, svakakva se gamad tu može zavući) našla bogomoljku. Nikad prije i nikad poslije. A i tu na selu su danas rijetke. Uglavnom, voliš životinje i zato ih držiš u kući, u krletci ili u nekoj takvoj posve prikladnoj nastambi. Jer ti si čovjek-vlasnik. I nisi svjestan koliko si se udaljio, koliko si zastranio.

Trebalo neko vrijeme da shvati da je u prirodi samo gost

Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim. Da shvatim da sam ja čovjek-gost, prolaznik, putnik namjernik i da ne posjedujem ništa i nemam pravo na ništa. Da prihvatim. Da se prestanem boriti protiv prirode i prihvatim da sam dio nje i svih njezinih bića, biljnog i životinjskog svijeta. I sada je sve jasno. Nema nametnika, nema korova, nema štetočina i nema borbe. Samo pokušaj života u skladu s prirodom“, riječi su Kristine Lučić Andrijanić, profesorice u glazbenoj školi i hobi vrtlarice.

Iako se bavi glazbom, oduvijek je bila veliki zaljubljenik u prirodu i osjećala duboku povezanost s njom. Još od bake i mame učila je prepoznati poneko samoniklo jestivo i ljekovito bilje, a unatrag nekoliko godina ostvarila joj se želja i konačno živi ono u što vjeruje. A gledajući kako svijet danas funkcionira, vjeruje da kao društvo možemo puno bolje od ovoga.

Bogatstvo plodova iz Kristinina rvta 

"Jednom prigodom otišla sam kod bioenergetičara. Nikada prije nisam bila, ali je moja draga majka vidjela da nisam baš dobro pa mi je predložila da zajedno pođemo. Drago mi je da sam otišla, htjela sam da me malo posloži jer sam se osjećala kaotično, da usmjeri malo tu moju energiju. Ali veli on: 'Koju energiju? Pa ti si prazna!' To je bio znak da stvarno moram početi drugačije razmišljati i više raditi stvari koje me ispunjavaju, a ne samo popunjavaju moj raspored.

Zemlja Majka preuzima sve što je višak, teret. Ona sluša i razumije

Iako me moj posao u glazbenoj školi ispunjava, jako brzo me i prazni. Psihički je to zahtjevan posao, radiš s malom djecom, s tinejdžerima, s ljudima. I iako me roditeljstvo ispunjava, jako brzo me i isprazni. Psihički je to zahtjevan posao, djeca su još mala, a što će tek biti kada porastu? I iako volim i svoju djecu i svoj posao, trebam nešto što me ispunjava, ali me ne prazni. Sva sreća pa je ubrzo nakon dijagnoze ispražnjenosti krenulo lijepo vrijeme, proljeće i prvi radovi u vrtu. Ispunjavajuće. A prazniš se samo hodajući bos po mekoj proljetnoj travi. Zemlja preuzima sve što ti je višak, teret.. Razumije, sluša. Zemlja Majka.“

Kristina Lučić po prirodi je izuzetno znatiželjna osoba koja voli isprobavati i učiti nove stvari. Ne boji se pokušati pa makar i ne uspjela od prve ili uopće. "Tako sam se odlučila prijaviti za posao u drugom gradu. Nakon godina putovanja i nakon zasnivanja obitelji, bilo je očito da je takav tempo postao prenaporan pa smo suprug i ja odlučili smo kupiti kuću na selu. Ne mogu opisati oduševljenje s kojim smo krenuli u taj poduhvat. Naša beba je tada puno spavala i imala sam vremena napretek proučavati biovrtlarstvo. Ali ispostavilo se da je biovrtlarstvo samo jedan dio cjeline, tog stila života koji pokušavam ostvariti. Svoju djecu sam dugo dojila, a za dohranu sam pazila da bude zdrava i većinu obroka sama spremala. To mi je bio još veći poticaj da uzgajam vlastite namirnice“, opisuje kako se ideja o promjeni stila života kod nje polako i sigurno razvijala.

Rijetko ujutro odmah uz kavu pali kompjutor. To obično radi navečer kad počinje noćna smjena, kad su klinci u krevetu. Ali to jedno jutro ga je upalila i naletjela na objavu Vrtlarice o održavanju radionice u vrtu. Odmah se sa uzbuđenjem prijavila. "Lijepo smo se družili na prekrasnom mjestu gdje nema signala, popili kavu, pojeli domaći sir i vrhnje i kući ponijeli nova znanja i pokoju presadnicu“, prisjeća se.

Svatko od nas je svjetlonoša koji osvjetljava krug oko sebe

Danas se trudi što više stvoriti svojim rukama. Naučila je uzgajati hranu, prepoznati i iskoristiti samoniklo jestivo i ljekovito bilje. Najsretnija je kad napravi cijeli ručak samo od sastojaka koje je sama uzgojila. Naučila je peći kruh, raditi rezance, peći fine božićne kolače i raditi zdravu, ponekad neobičnu zimnicu. Ako može, popravi, pokrpa, sašije, prepravi, prenamijeni. Trudi se stvarati što manje otpada, a ponekad i tuđi pokupe u šetnji s njihovim udomljenim psom. I naravno, sve ovo prate budne oči njene djece koja zajedno s njom uče o prirodi i kako živjeti u skladu s njom.

Kristina je otkrila i niz samoniklih i ljekovitih biljaka

Trudi se svoj odnos prema prirodi prenijeti na svoju, ali i 'svoju' djecu – onu kojoj predaje u školi. Uči ih da se prema Prirodi odnose s poštovanjem i zahvalnošću. A ponekad od Nje zatraže i malu pomoć pa zapjevaju dodolske pjesme. "Živimo u instant društvu i rezultate naših radnji ne vidimo odmah pa mislimo da vlastitim navikama i odabirima ne možemo ništa promijeniti. Ali svatko od nas svojim malim doprinosom može učiniti puno. Moć leži u našim rukama, a često i u našim novčanicima jer svakom kupnjom financiramo svijet u kakvom želimo živjeti. I, iako nam se ponekad čini besmisleno, sjetimo se da je svatko od nas svjetlonoša koji osvjetljava ograničen krug oko sebe. A ako ugasimo svoje svjetlo jedan po jedan, tko će svijetliti put našoj djeci?“, pita se.

Ako nemate svoj vrt, prošećite šumom, neka vam pčelice i mravi budu inspiracija

Ekološku svijest razvila je vrlo rano. Uvijek ju je privlačilo sve prirodno, a još u srednjoj školi prestala je kupovati proizvode testirane na životinjama i proučavala zdravu prehranu. "Sjećam se neuređenog tavana naše kuće u Zagrebu na koji me mama slala prostirati veš. Lijepo je bilo ljeti, ali zimi su mi prsti uvijek promrzli za tren oka. Tada su to još bile zime kada je za svake zimske praznike padao snijeg, a na tavanu su se sušile dedine kobasice. U drugom kutu tavana odlagao se stari papir i staklenke od zimnice koju su mama i baka spremale u našem dvorištu svaku jesen. Tvrdi pekmez od šljive iskuhavao se satima u kotlu na dvorištu, štengama se širio miris kuhane paprike, a susjedi su se okupili na degustaciji friško pečene lozovače. Ljudi su se družili i živjeli u skladu s prirodom čega je danas sve manje. I zato moramo do energetičara“, djelomično u šali kaže Kristina.

Ne sjeća se kada joj je zadnji puta u životu bilo dosadno. "Ja se jednostavno ne znam dosađivati, iako bih koji puta željela. Ali svijet je prepun predivnih stvari, toliko je toga za vidjeti, čuti, okusiti, doživjeti, naučiti, proučiti. Smatram da je moja misija širiti znanje, učiniti ga dostupnijim, inspirirati, raspršivati ideje, potaknuti ljubav prema stalnom učenju, prirodi i životu. Ako nemate svoj vrt, prošećite šumom, neka vam pčelice i mravi budu inspiracija da i vi spremite nešto za zimu. I javite se ako vam mogu kako pomoći, pokloniti paketić ili koji savjet jer znanje je tu da se dijeli“, ističe ova mlada, mudra i entuzijastična majka, učiteljica i hobi vrtlarica koja svoja iskustva rado sa svima dijeli na stranici Kikina stvaraonica.


Fotoprilog


Tagovi

Kikina stvaraonica Kristina Lučić Andrijanić Hobi vrtlarica


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stiglo nam je astronomsko proljeće. Jedna zanimljivost: sve do 2050. godine počinjat će 20.3. Između 2050. i 2100. godine naizmjence 19. i 20. ožujka, a tek nakon 2100. se početak proljeća opet vraća na 21. ožujka, piše na FB stranici Kad ć... Više [+]