Borka Ješić iz Rogatice u svojoj kući izrađuje narodne nošnje za potrebe kulturno-umjeničkih društava i krštenja djece. Izradu nošnji počela na priručnim materijalima. Što više rada, veća i cijena nošnje.
U eri industrijske proizvodnje odjevnih predmeta, kineske robe i savremene konfekcije koja je jeftina i za današnje teške ekonomske prilike, postoje žene koje su ostale vjerne tradiciji izrađujući odjevne predmete na starinski način. To su prvenstveno muške i ženske narodne nošnje koje prave na način kako se to radilo prije više od stotinu godina.
Borka Ješić iz Rogatice je član Udruženja žena "Snop" koja vodi i sekciju domaće radinosti u okviru koje se održavaju radionice tkanja, veza i pletenja.
Do sada je organizovala nekoliko modnih revija i njen cilj je da se što više aktiviraju žene iz ruralnih područja.
"U poslijeratnom periodu sam se počela baviti ovim poslom. Tkala sam, vezla i plela, a u novije vrijeme izrađujem i narodne nošnje. Prvu nošnju sam uradila za rogatičko kulturno-umjetničko društvo i ona je napravljena u kombinaciji raspoloživog materijala u to vrijeme", počinje svoju zanatsku priču Ješićeva.
Nastavnica biologije po struci, ova Rogatičanka se trudi da kopira originalne nošnje, a posebno zadovoljstvo joj čini izrada ornamentike. "Sve što radim, radim iz ljubavi. Umjesto sukna koristim čohu, a umjesto ćerečeta šifon ili neko drugo pamučno platno. Najteže je vjerodostojno "skinuti" ornamentiku“, naglašava ova vrijedna penzionerka.
Brzina izrade i cijena nošnje zavise prvenstveno od ornamentike. "Jedan muški gunjić se može uraditi za pet, šest dana dok je za ženski jelek nekad potrebno i oko mjesec. Ručno pravim ukrase na muškim i ženskim nošnjama – gajtane i srme", dodaje Ješićeva.
U poslijednje vrijeme se najčešće traže male narodnje nošnje za krštenja kao i nošnje za pjevače izvornih narodnih pjesama.
"Romanijska muška narodnja nošnja obuhvata čarape, pantalone ili pelengaće, tkanicu, košulju, prsluk i kapu ili šubaru i njena cijena je od 350 do 400 stotine konvertibilnih maraka“, objašnjava ova vrijedna starica .
Trenutno nema velikog interesovanja KUD-ova za izradu narodnih nošnji jer ona radi ručni rad koji je mnogo skuplji u odnosu na mašinsku izradu.
"Na više mjesta sam vidjela da se prave narodne nošnje, ali sa industrijskim trakama i detaljima izrađenih mašinski što nije autentično, a ni originalno", kaže članica Udruženja "Snop".
Ona dodaje da joj dodatnu satisfakciju predstavlja i obučavanje mlađih žena članova pjevačkih društava kako se izrađuju nođnje, jer joj je drago da se mlađi interesuju i da će imati neko da je naslijedi. Pored izrade narodnih nošnji, Borka Ješić se bavi pravljenjem odjevnih predmeta od filcovane vune.
"Pravim kape, šešire, šalove i papuče od filcovane vune koja se dobija valjanjem i glačanjem vune sa vodom i sapunom. To predstavlja poseban segment u mom stvaralaštvu", dodaje Ješićeva.
Takvi šeširi su se nosili između dva svjetska rata, a danas ih možemo vidjeti na televiziji u raznim serijama kao što je "Greh njene majke" i "Ranjeni orao".
Veliku podršku i oslonac pruža joj i suprug Petar Ješić koji joj je od jednog dijela kuće napravio malu radionicu, zatim stanove, kalupe za filcovanje vune, razne mustre za krojenje kao i sav krojački pribor.
Borka Ješič se bavi i pletenjem, tako da u njenom malom carstvu možemo vidjeti i razne džempere, pletene torbice i kape, kao i košulje i haljine.
Boraveći u stanu-radionici ove izuzetno vrijedne žene doživjeli smo atmosferu iz priča naših baka koje su, u svojoj kući proizvodile sve odjevne predmete za sve članove porodice.
Čuli smo, kao u snu, zvrk čunka u razboju, zvuk zubaca metlnih grebena, klaparanje preslice čečrklije, udarce prakljače po platnu koje se bijelilo pored potoka I vidjeli rumenilo na djevojačkim obrazima dok uz pjesmu spremaju djevojačko ruho ili ruvo.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
