Brčak u Parizu: Petar Jasak ameterski istražuje stare otporne sorte paradajza

Potaknut tekstom i fotografijama o neobičnom paradajzu u dvorištu obitelji Milorada Brkića iz Gorica javio mi se Petar Jasak iz Pariza, rođen i odrastao u Brčkom i poslao zanimljive informacije o malom, kako kaže, amaterskom istraživanju otpornijih sorti paradajza koje je s mladim bračnim parom uzgojio u Hercegovini.

"Živim u Parizu i na svom balkonu sam pokušavao uzgojiti razne vrste paradajza i jagoda. Valjda mi je to ostalo u sjećanju od djetinjstva koje sam proveo kod bake na selu. U nedostatku domaćeg sjemena, u Parizu sam kupovao hibridno F 1. Međutim, to je bila doista patnja, jer sam pokušao izbjeći korištenje raznih zaštitnih preparata. Za suzbijanje lisnih ušiju koristio sam ličinke bubamara, ali za razne virusne bolesti nisam imao lijeka.

Istraživanje otpornosti paradajza

Biljke su propadale, zbog čega sam bio jako razočaran. Nakon što smo Miroslav Lukić, Nebojša Ristanić i ja pokrenuli regionalni informativni portal Logično sa sjedištem u Brčkom, u redakciji smo tražili zanimljive teme za pisanje. Pošto živim u Francuskoj, pretraživao sam sve što je vezano za zdravo voće i povrće. U kontaktu s francuskim entuzijastima, saznao sam da rade na autohtonim vrstama voća i povrća, otpornim na bolesti i na suše“, kaže Petar Jasak.

Sredina je novembra, ali samonikli paradajz još uvijek plodonosi!

Upravo to ga je potaknulo na istraživanje otpornosti paradajza. Kaže, ne treba posebno isticati da u većini medija još uvijek prevladava mišljenje kako domaće povrće i voće, dakle stare sorte, ne mogu uspjeti bez korištenja zaštitnih kemijskih sredstava i mineralnih gnojiva, jer u protivnom će dati vrlo malo roda.

"U tim razgovorima doznao sam da postoje uzgajivači koji su radili na poboljšanju sjemena, tako što su simulirali prirodnu selekciju - kao nekada naše bake koje su ostavljale sjeme od najboljih plodova. Uostalom, koliko sam shvatio, tako i sada rade u obitelji Brkić iz Gorica. Kontaktirao sam nekoliko uzgajivača ovdje u Francuskoj koje se time bave i od njih sam dobio sjeme paradajza. Na tom sjemenu je rađeno gotovo 30 godina simulirane prirodne selekcije i počeo sam eksperimentirati.  Paradajz sam posadio na sjevernom dijelu balkona i pustio da rastu. Rezultat je bio fascinantan. Paradajz je rastao bez ikakvih problema, premda je posađen u zemlju zaraženom virusima od prethodnog hibridnog paradajza. Namjerno nisam mijenjao zemlju, želeći vidjeti kako će se posađene biljke ponašati. Istina, bilo je bolesti, ali nisam intervenirao, a paradajz je rastao i dozrijevao.

Uskoro će imati i sjeme drugih sorti voća i povrća 

Od tog sam paradajza uzeo sjeme i odnio u mjesto Goricu kod Gruda u Hercegovini, gdje imam djedovinu. Mladom vrijednom bračnom paru, mojim daljnjim rođacima, Kati i Srećku Paradžik dao sam sjeme i kratke upute kako i što treba raditi. Objasnio sam im da ne koriste ništa od pesticida, te neka slobodno puste da se paradajz "pati". Vrijedno su radili i redovno mi slali fotografije u Pariz. Ako bi se pojavile gusjenice, reagirali smo vodom, a bolesti smo pokušali riješiti fermentiranom i procijeđenom koprivom. Susjedi su gledali i govorili da od toga neće biti ništa, uvjereni da se bez kemije ne može uspjeti. Nakon par mjeseci truda Kate i Srećka, paradajz je počeo sazrijevati. Plodovi su bili veliki i sočni. I ja sam stigao u Hercegovinu. Kušao sam svaki plod i doista je bila velika razlika u njihovu okusu i mirisu u odnosu na paradajz kojeg jedem u Francuskoj“, kaže Jasak.

Dodaje da su u Hercegovini uzgojili još 7 sorati pradajza donesenih iz Francuske i kaže svaka je imala specifične karakteristike: oblik, okus i miris. Zadovoljan je pokusom koji je uspio ali, kaže, avantura istraživanja otpornih sorti nije završena.

"I dalje radimo, ne samo u Hercegovini nego i u Brčko distriktu, na tome da paradajz adaptiramo za sve krajeve i sve vrste klime. Uskoro ćemo imati i sjeme drugih sorti voća i povrća otpornih na bolesti i koje nisu previše zahtjevne glede vode“, kaže ovaj Parižanin koji smatra da treba puno više pažnje posvetiti traženju i spašavanju starih sorti voća i povrća.