Dan na zagrebačkom Hipodromu: Kad mačke bježe u koloni, znamo da stiže jači potres

Učestali potresi u posljednje vrijeme, posebno ona tri jača, nisu nažalost zaobišli ni zagrebački Hipodrom na Kajzerici, gdje stalno boravi između 130 i 150 konja. No, zasad nije poznato jesu li vidljive štete na objektima, posebno veće pukotine na tzv. Policijskoj štali, odmah pored novije velike jahaonice, posljedica potresa ili starosti vremešnog objekta, koji je dom 20-ak plemenitih konja za rekreaciju.

Naime, sam ulazak na ograđeni i čuvani prostor Hipodroma, gdje su već duže stopirane sve športske aktivnosti konja kao i škole jahanja zbog korone, osim treninga vrhunskih natjecatelja, reguliran je upisivanjem u posebnu knjigu posjetitelja. No, kad obavite tu administrativnu formalnost, koju je u petak, prije nas do oko podneva obavilo 20-ak osoba, koji se svakodnevno skrbe o svojim velikim kućnim ljubimcima, do mile volje možete se družiti s 'plemenitim, ali i ljekovitim konjima' u ova nimalo laka vremena.

Konj doktoru kirurgije najbolji psiholog

Među njima je je i 16-godišnji veliki dorat dr. Jakše Filipovića, koji golemi stres posla kardiologa u jednoj zagrebačkoj bolnici, svakodnevno liječi već dvadeset godina druženjem s konjima, bilo da rekreativno jaše ili životinju samo izvede u obveznu šetnju. Ima i 21-godišnju kobilu, koja se ovih dana treba oždrijebiti pa je 'maknuta s Hipodroma' kod prijatelja.  

Iako se radi o jako socijaliziranim životinjama u njihovom odnosu sa ljudima, koje su jako senzibilizirane na urbani način života u gradu, posebno zvuk, oni jako osjećaju sve prirodne pojave, bolje od čovjeka, kaže nam dr. Filipović. "Najteže im je kada 'izgube tlo pod nogama' u slučaju jačeg potresa, te tako izgube sigurnost koju imaju u svojoj štali, koju doživljavaju kao 'sigurnu kuću' pa će se u nju vratiti čak i u slučaju požara'', ističe..

Nadalje, kaže, u trenucima jačeg potresa, konj traži blizinu čovjeka jer se na njega može osloniti, isto kao i čovjek na njega u jahanju, kad jahač 'zezne', ali ga dobar konj može izvući na preponi ispred njega. Radi se o međusobnom povjerenju koje se gradi godinama, a jači potresi konjima, jer nije uobičajna pojava, stvara veliku nesigurnost, koju nastoje prevladati pažnjom i svakom mogućom njegom.

"Kao što možete vidjeti svi su konji obučeni i u štalama, ne samo za vrijeme obvezne šetnje odnosno izjahavanja", pojašnjava dr. Filipović, koji za svog dorata kaže da mu je i 'najbolji psiholog', jer mu nesebično pruža sve ono što bi možda trebao potražiti na nekoj drugoj adresi. Tu je sad i 14-godišnja kćerka, koja je svaki dan na Hipodroma.  

Ipak, Hipodrom na Kajzerici, osim što je u centru grada, kao i u nekim drugim metropolama, daleko je od reprezentativnog objekta, što je loša slika koja se teško može kozmetički popraviti.

Prosvjedom poručili: Ne damo hipodrom!

Osim toga, lani je malo falilo da kroz izmjenu GUP-a nestane zbog građevinskog lobija, koji je tamo htio graditi 'zagrebački Manhattan', a ta golema opasnost, boje se vlasnici životinja, 'nije nestala'.  

U štali koja 'pleše' pola metra u velikom potresu  

On drži da bi netko trebao doći i vidjeti u kakvom su stanju sada stare prizemne štale koje je pogodio i prvi prošlogodišnji veliki potres u Zagrebu, a takve su sve osim novije jahaonice i tamo smještenih 30-ak športskih konja, a koja je građena po nekim boljim standardima. Tzv. Policijska štala od drveta i žbuke s armaturom je iz vremena kad je još policija imala konje, prije više od 50-ak godina, a na sebi ima vidljivi tragove pukotina.

U toj štali je za vrijeme zadnjeg velikog potresa magnitude 5 po Richteru bio prof. Vinko Belak, koji tamo drži jednog konja. I on mi je sad previše, kaže. "Ali, mogu vam reći da to iskustvo sa potresom u štali, koja se micala lijevo, desno pola metra i to možda punih deset sekundi, nije nimalo ugodno jer su svi konji bili na nogama, i poslije toga su bili cijeli dan vidno nervozni, a kako i ne bi bili", opisuje.

Pokušao ih je smiriti, jer su bili poludjeli, no, dodaje, na sreću su nastavili normalno jesti i piti kao da zaboravljaju, prije nas, što su sve prošli. "Po podigutim ušima se može vidjeti da osluškuju, poslije potresa, svaki šum", kazao nam je prof. Belak.

Kad mačke u koloni bježe iz štalice dolazi potres

Trenerica dresurnog jahanja Ivana Ljubić, otkrila nam je da su već zamijetili da kad mačke, ali ne i psi, u 'koloni' bježe iz štale da onda dolazi jači potres, jer ove manje više i 'ne broje'. Mala štala u kojoj su smješteni konji za prve korake u tom sportu, koji je jako zahtjevan, ali i prekrasan, jer uči mlade ljude na obveze i sve ono što u gradskom životu gube bez doticaja sa domaćim životinjama, još se i dobro drži. Premda, pamti i bolje godine.

Mlade volonterke, koje se jako vežu za konje bez obzira bili oni veliki ili mali, a ondje je i jedan stariji sa samo jednim okom, su tu svaki dan, bez obzira na vremenske prilike i brojne školske obveze, bilo zima ili ljeto, jer znaju da toplokrvnjaci ne mogu izdržati dugo na nogama, vezani u štali, bez obvezne šetnje, barem dva put dnevno po sat vremena.

Oni su ti koji trošnoj štalici, a vidjeli smo da ih ima i montažnih odnosno privremenih, a barem dvadesetak godina starih, 'udahnjuju život' i nadu da će izdržati svaki potres.