Istarska narodna nošnja nije komplicirana niti prebogato kićena, nego prije svega praktična i nosiva čak i danas. Usprkos većem broju sastavnih dijelova, kao da je rađena po motu "manje je više".
Istra - najveći hrvatski poluotok sjevernog Jadrana, čija površina se proteže na teritorije Hrvatske (80%), Slovenije i Italije, odiše tradicijom, mitologijom, kulturnom baštinom i brojnim zanimljivostima. Ime je dobila po svojim drevnim stanovnicima Histrima, kojih su se bojali čak i stari Rimljani i puno o njima pisali još u 2. st. prije Krista.
Raj je za arheologe, prepuna starodrevnih nalazišta i na kopnu i pod morem. Fascinira najstariji nalaz - 800.000 godina staro (!) kameno oruđe pračovjeka, nađeno nedaleko Pule. Stari Rimljani, Franci, Mleci, Habsburžani, Napoleonovi Francuzi, Austrijanci, Talijani - svi oni bili su osvajači Istre i ostavljali svoje utjecaje, uz čak i engleske gusare, koji su u 18. stoljeću intenzivno plovili njezinim teritorijalnim vodama, prepadali trgovačke brodove i rado pljačkali tamošnje gradove.
Zemlja Velog Jože (lik iz staroistarske legende, kao i romana hrvatskog književnika Vladimira Nazora, op.a.) iz plemena divova legendi drevne Istre, turistički je raj još od rimskog imperija. Brežuljci njezine unutrašnjosti nastanili su bajkovite srednjovjekovne gradove - utvrde, poput Motovuna i Grožnjana.
Istra i Istrijani neraskidivo su vezani uz svoju tradicijsku baštinu, kojoj pripadaju i njihove narodne nošnje, u varijantama gotovo svakog sela i regije.
Žene su obvezno pokrivale glavu maramom - fačolom ili facolom, čija boja je imala značenje. Bijeli su se nosili prigodom svečanosti, crne su nosile udovice, crveni su označavali slobodne djevojke, a plavi i zeleni udane žene. Preko košulje - stomanje od konopljinog platna odijevale su vunene haljine - brhane, vuneni pojas - pas, pamučnu pregaču traveršu i kratki pleteni kaput - maju, a u svečanim prilikama sukneni kaputić - kamižolin ili kamižolu, zatim pleteni ogrtač šijal i pletene čarape - bičve, hlače ili holjeve.
Ovisno o prigodi, obuvale su se u drvene cokule za poljske poslove i rad u štali, visoke ili niske crne postole od štavljene kože, opanke upanke radnim danom, a i suknene papuče čavate ili cavate.
Muškarci su pokrivali glavu niskim smeđim suknenim klobukom ili baretom, bez oboda, ali za razliku od žena, njegovom bojom nisu označavali svoj status. Ovisno o kraju, nosili su ili bijele vunene duge uske hlače - benevreke, brnaveke ili gaće, ili pak (u srednjoj Istri) šire kratke smeđe hlače duljine do pola lista - brageše.
I njihove košulje - stomanje izrađivale su se od konopljinog platna, a preko njih nosili su sukneni ili vuneni prsluk - krožat, smeđe ili crne vunene ili suknene hlače brageše, bijele vunene čarape - bičve, hlače ili holjeve, te jaknu jaketu, dugi smeđi prsluk kamižolu i smeđi sukneni kaput s kapuljačom - kapot s kapučon. Obuća im se sastojala od drvenih cokula za poslove u polju i štali, crnih postola, upanaka za svaki dan i suknenih papuča cavata.
Istarska narodna nošnja nije komplicirana niti prebogato kićena, nego prije svega praktična i nosiva čak i danas. Usprkos većem broju sastavnih dijelova, kao da je rađena po suvremenom motu "manje je više", što je čini još zanimljivijom za suvremenog čovjeka.
Tagovi
Autorica