Jesen je sezona gljiva

Gljive nisu previše popularne u vrtovima jer ih se teško možete riješiti, no branje jestivih gljiva prava je poslastica za zaljubljenike u hranu. U rujnu i listopadu one doslovce iskaču iz tla. Međutim, ako ne znate gdje biste započeli tražiti ove poslastice, potraga traje jako dugo i obično baš i nije uspješna. Iz tog raloga vam želimo predstaviti najpopularnije jestive gljive poput jestivog ljetnog vrganja (Boletus edulis), kasnog vrganja (Xerocomus badius) i lisičarke (Cantharelus cibarius) te vam dati nekoliko savjeta za njihovo branje.

Jesenjim vrstama pripadaju one gljive koje rastu od kraja kolovoza do početka prosinca. Ali ova granica je prividna, s obzirom da se neke od gljiva iz ovog razdoblja javljaju u dva ciklusa - proljetnom i jesenskom, ili jesenskom i zimskom. U svakom slučaju vrh sezone većine ovih gljiva je jesen. U kalendarskom smislu, jesenska sezona počinje kada prestanu ljetnje vrućine, kada se dani skrate i nastanu razdoblja sitnih kiša i obilne rose. Ovi faktori (kiša, rosa, uz relativno povoljnu temperaturu zemljišta) blagotvorno djeluju na rast gljiva. I nije ni čudno što je jesen bolja i izdašnija gljivama od proljeća i ljeta, jer su tada gljive čak i zdravije, s obzirom da su razni insekti završili svoj reproduktivni ciklus. Četinarske šume u jesen su prepune gljiva, jer one bolje čuvaju konstantnu temperaturu zemlje i vlažnost. Karakteristične vrste su vučje meso, sunčanica, kuštravka, grmača, medenjača, martinčica, bukovača, velika gnojištarka, ovčarka, maslenka, modrikača, prosenjak, mrka truba, maglenka, stoglavka i normalno, vrganji, djedovi i rujnice. Sve one rastu u istom intervalu.

Jesensko branje gljiva

Oprema koja vam je potrebna za branje gljiva sastoji se od košare za odlaganje gljiva i noža za njihovo rezanje. Naravno, morate imati knjižicu za raspoznavanje gljiva. Uvijek je morate ponijeti sa sobom kad idete u berbu gljiva. Također, nećete pogriješiti ako ponesete povećalo kako biste pobliže mogli pogledati gljive i lakše ih prepoznati.

Najbolje bi bilo da, ako ste novi u branju gljiva, sa sobom povedete nekoga tko poznaje gljive jer će vam kao novaku biti jako teško raspoznati one prave. Centri za obrazovanje odraslih nude izlete branja gljiva, a tamo možete naučiti najvažnije stvari za početnike i otkriti najbolja mjesta na kojima možete pronaći gljive.

Važna pravila prilikom branja gljiva

• Nemojte kušati gljive koje niste prepoznali, čak ni ako lijepo mirišu i izgledaju ukusno. Izgled može varati, a vaša avantura tako može loše završiti.
• Ako želite brati nepoznate gljive kako biste kasnije, kod kuće, provjerili jesu li jestive, obavezno ponesite i korijenje. Inače nije važno vadite li gljive iz tla s korijenom ili ih režete na stabljici.
• Nikad ne berite stare ili jako male gljive, kao ni gljive koje su već malo jele životinje ili koje su iščupane iz tla.
• Gljive je najbolje jesti istoga dana kad ste ih ubrali jer se brzo kvare.
• Nikad ne jedite sirove gljive. Ako ste novi u berbi gljiva, najbolje je da ih ne idete brati sami.
• Najpopularnije jestive gljive koje možete naći u njemačkim šumama su ljetni vrganji, kestenasti vrganji i lisičarke. Evo i kratkog opisa tih gljiva.

Ljetni vrganj

Najpopularnija je gljiva među beračima ljetni vrganj, koji se još naziva pravi vrganj, hrženjak ili jurek. Njemački naziv "Herrenpilz" ili pravi vrganj proizašao je iz činjenice da se tradicionalno pronađena gljiva morala predati u ruke gospodina ili vlasnika imanja. Ljetni vrganj pripada rodu Boletus koji je poznat po mesnatosti. Njegov glatki klobuk može doseći promjer od 5 do 25 cm. Klobuk je svijetlo do kestenasto smeđe boje. Cjevčice s donje strane klobuka bjelkaste su dok je gljiva mlada, ali s vremenom postaju zelenkasto žute boje. Stabljika je u obliku palice i prekrivena je tankom bijelom mrežom. Ljetni vrganj može se pronaći između rujna i studenog u šumama četinjara, ispod smrekinog drveća, a obično prije prvog mraza i smrzavanja tla. Nemojte prati vrganje prije pripravljanja jer se mogu previše napuniti vodom. Bolje ih iščetkajte malom četkicom ili obrišite kuhinjskim papirom.

Kestenasti vrganj

Kao što to njeno ime govori, ova gljiva, baš poput ljetnog vrganja, spada u rod Boletus. Njen klobuk kestenasto je smeđe boje, a naraste do visine između 5 i 10 cm. Cjevčice su kod mlade gljive bijele, ali s vremenom kako gljiva stari postaju žućkaste ili zelenkaste boje. Na oštećenim mjestima poprima zelenkasto plavu boju. Ova gljiva vrlo je blagog, do lagano kiselkastog okusa. Novaci teško razlikuju ljetne i kestenaste vrganje. Kestenasti vrganji uglavnom rastu u šumama četinjara ispod smrekinog drveća i ariša. Neke vrste se ponekad mogu pronaći u bjelogoričnim šumama, obično od rujna do studenog. Kestenasti vrganji ne smiju se jesti sirovi, otrovni su i mogu izazvati proljev, mučninu i povraćanje.

Lisičarka

Lisičarke su poznate kao gljive za sladokusce zbog svog ukusnog mesa i okusa. Poznate su i pod nazivom zlatne lisičarke. Lisičarke su boje žutanjka ili svijetložute. Njihov klobuk može doseći promjer od 10 do 15 cm. Klobuk im je, dok je gljiva mlada, u obliku kupole i ima spiralan rub. Kako gljiva stari klobuk postaje plosnatiji i produbljuje se na sredini. Lamele su također boje žutanjka i protežu se gotovo duž cijele stabljike. Lisičarka je ugodnog, voćnog mirisa, sličnog mirisu marelice. Lisičarke se mogu pronaći u šumama četinjara i bjelogorice. Čitavi žuti tepisi lisičarki često se mogu vidjeti na čistinama u šumi. Lisičarka ima opasnog dvojnika, lažnu lisičarku. Ona je lagano otrovna i njeno jedenje može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje. Njen klobuk jako nalikuje klobuku prave lisičarke. Međutim, razlika se može vidjeti ako se pobliže pogleda. Njene lamele završavaju na stabljici i obično su tamnije boje od klobuka. Klobuk je značajno tanji. Stabljika je također tanja i šuplja.

Foto: RGBStock.com