Kamenjar je vrtni element koji svojim izgledom uvijek privlači pažnju. Najbolje ga je izgraditi zimi, a biljke se u njega sade u proljeće nakon što se tlo i kamenje slegne.
Kamenjar ili alpinetum je arhitektonsko biološki vrtni element koji svojim izgledom uvijek privlači pažnju. U njemu se na relativno malom prostoru može posaditi mnogo raznovrsnih biljaka koje će svojim oblicima stvoriti zanimljivu sliku prirode koju kamen dodatno upotpunjuje.
Kasna zima je najbolje vrijeme za izgradnju alpinetuma jer je tlo vlažno i meko, što olakšava poravnavanje tla i postavljanje kamenja, a također daje vremena tlu i kamenju da se slegne prije sadnje biljaka u proljeće, piše theenglishgarden.
Potrebno ga je složiti tako da u njemu tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja cvjetaju pojedine biljne vrste, a što je kamenjar neurednije složen to će prirodnije izgledati, zato se ne opterećujte sa simetrijom.
Izgradite kamenjar uz nekoliko savjeta:
Najbolje mjesto za kamenjar je blago osunčana padina udaljena od visokog raslinja kako ga ne bi zasjenjivalo, a ukoliko je teren ravan može se povisiti tako da se krupan šljunak ili otpadni kamen pomiješa s vrtnom zemljom i nasipa.
Važno je i da tlo bude očišćeno od korova jer oni mogu uništiti strukturu s vremenom. Teškim tlima poput glinastih ili ilovače potrebno je postaviti drenažu od krupnog šljunka, krhotina cigle, crijepa i sl.
Nakon čišćenja i izravnavanja odabranog mjesta treba odabrati odgovarajuće kamenje. Ukoliko imate ostatke kamena za gradnju možete ih iskoristiti, a u protivnom ćete ih pronaći u trgovinama građevinskim materijalom. Što se tiče vrsta preporučuje se vapnenac jer je otporan na mraz. Pješčenjak je lakši i jeftiniji od vapnenca, ali je podložan oštećenju pri temperaturama u minusu. Porozna i lagana vrsta vapnenca je tufa, dobra je za kamenjare, ali je skupa. Kupujete li kamenje pokušajte odabrati podjednaku količinu većeg i manjeg er će kombinacija te dvije vrste izgledati prirodnije i olakšati vam oblikovanje.
Izdvojite malo vremena proučavajući materijal kojeg imate i razmislite o tome kako ćete slagati kamenje da lijepo nasjedne jedno na drugo. Ono se raspoređuje tako da djeluje što prirodnije. Postavlja se u tlo tako da leži na svojoj široj strani i da njegove dvije trećine budu ukopane u tlo. Nakon što se poslaže potrebno je ispuniti praznine između, pazeći da svaki kamen stoji čvrsto na svom mjestu.
Supstrat se nasipa između kamenja i treba biti što propusniji za vodu i ne previše hranjiv. Dobar izbor je i zemlja iz vrta, u koju se može dodati tresetni humus, sitno mljeveni kamen ili krupniji pijesak. Na kraju, supstrat se zalije vodom da bi se što bolje slegnuo, a nakon toga po potrebi se doda još zemlje.
Izgradnja kamenjara omogućuje neograničenu igru s brojnim biljnim vrstama, čiji bi izražaj bio manji ako bi se sadile na tradicionalan način. Iako će se isprva činiti kako je u kamenjaru posađeno malo biljaka, treba imati na umu kako će se za kratko vrijeme biljke raširiti i potpuno prekriti površinu. Zato ne pretjerujte u njihovu broju.
Ako je kamenjar prostran i sastoji se od krupnog kamenja, u njega se mogu saditi i grmovi, stabla te krupnije biljke, a ako se nalazi na nagibu potrebne su mu biljke s jakim i rasprostranjenim korijenom koje će dobro učvrstiti padinu.
Prije sadnje, biljke u teglama je potrebno razmjestiti po prostoru kako bi dobro procijenili idealan smještaj za njih, a tek nakon toga se počinje sa sadnjom. Nakon sadnje, tlo oko biljke je potrebno prekriti šljunkom ili mljevenim kamenom koji će pružiti biljkama zaštitu od isušivanja, a spriječit će i pojavu korova.
Savjet je i uvrstiti mnogo cvjetnica koje će cvasti u različita godišnja doba.
Iako ne postoji pravilo koje su to biljke za kamenjare najčešće se sade: čuvarkuća (Sempervirum spp.), pustinjska ruža (Delosperma cooperi), lavanda (Lavandula angustifolia), primorski karanfili (Armeria maritima), pustenasti rožac (Cerastium tomentosum), timijan (Thymus serpylum), jastučac (Aubrieta deltoidea), verbena (Verbena officinalis), narcisi (Narcissus spp.) itd.
Tagovi
Autorica
