Što imaju zajedničko licitari i pisanice?

Lijepe, šarene, svih veličina i boja licitarske su pisanice koje će ovih dana krasiti domove mnogih ljudi. Netko će ih staviti na granu kao ukras, a netko će je nekome pokloniti i to ponajprije iz ljubavi.

Takve licitarske pisanice izrađuje Vlasta Hubicki iz Marije Bistrice, inače doktorica veterinarske medicine poznata kao prva županica u Hrvatskoj koja je to ispred Hrvatske seljačke stranke u Krapinsko-zagorskoj županiji bila šest godina, a danas, uz to što je predsjednica Skupštine te županije, ponosna je vlasnica tradicijskog obrta Zozolly kojeg je još 1882. godine utemeljio njezin pradjed.

Simbolika pisanice

"Pisanica je simbol novog života, a za nas vjernike je to i simbol Isusova uskrsnuća. Prije nije bilo plastičnih jaja već su se ukrašavala jaja u kućama ili su se kupovale licitarske pisanice na sajmovima ili u prošteništima na licitarskom štandovima.

To je tradicionalni dar za Uskrs. Nekad su se obično za Uskrs darivale djeci, a radile su se velike pisanice na kojima je bila i slika djeteta što se čuvalo do sljedećeg Uskrsa, a kao i danas, poklanjali su ih i zaljubljeni jedni drugima. Dakle sve je vezano uz pisanicu kao simbola Uskrsa, simbola života i simbola ljubavi", kaže Vlasta Hubicki.

No, za licitarske pisanice ne znaju baš svi. Gospođa Hubicki kaže da su poznate tamo gdje ima medičara, a još i danas, kad se primjerice prodaju na štandovima, ljudi kad ih jednom vide i imaju priliku razgovarati o tome, obavezno se vraćaju.

Brašno, šećer, kvasac i voda

Prekrasne šarene pisanice su jestive. Kao i svi medičarski proizvodi rade iz šećera, brašna, licitarskog kvasca i vode, ali tijesto za njih mora biti suho i tvrdo jer kad se umače u otopinu želatine koja je također jestiva, mora biti tvrda da se može osušiti i ukrašavati.

Kad se umijesi tijesto oblici se režu modlicama, peku, lijepe po dva dijela, a u sredinu se stavi konac kako bi se mogle objesiti. Kad se osuše, umaču se u otopinu želatine i određene boje i zatim ukrašavaju. Zato se može reći da je svaka pisanica unikatna. Simbolika je i na mjestu gdje se spajaju dva tijesta. Bijela boja na tom dijelu je simbol bjelanjka. Na jednu stranu se napiše religiozna čestitka Sretan Uskrs, a druga strana se ukrašava. U novije vrijeme se na veće pisanice stavljaju patkice, zečevi ili pilići izrađeni na isti način.

Sve boje ovoga svijeta

"Nekad su licitarske pisanice u našem kraju, u Mariji Bistrici, bile su samo crvene, no novo vrijeme je donijelo i sve boje pisanica. Mislim da je to prekrasno jer Uskrs je šarenilo i Uskrs su sve boje ovoga svijeta. Pa znamo da se kaže za ženu koja se odjene malo šarenije da se oblekla ko vuzmena pisanica", našalila se Vlasta Hubicki.

Kaže i da su licitarske pisanice manje poznate od primjerice licitarskih srca, konjeka ili bebica te nakita za bor, jer je uskrsno vrijeme puno kraće, a iako je Uskrs najveći kršćanski blagdan, Božić je više komercijaliziran. U Hrvatskoj su poznate toliko koliko u kojem dijelu zemlje ima medičara. U ovoj radionici četiri zaposlene žene rade pet veličina licitarskih pisanica oblika jajeta kojima je cijena od tri do 20 kuna.

Trud se zaboravlja

"Sve se radi ručno. Drago mi je da je 2010. godine UNICEF zaštitio naše tradicionalne proizvode, pa tako i licitare. Ručni rad je najveća stavka u proizvodu koji se ne može raditi bez ljubavi jer je puno uloženog rada, ali nema takve dobiti. No, kad ih vidite napravljene, sve lijepe, sve nama drage i, nadamo se, drage i kupcima, polako zaboravljate sav trud koji je uložen.

To je tradicionalni obrt koji pokazuje svu našu lijepu povijest kroz šarenilo boja, koji nas podsjećaju na vrijeme kad su sajmovi i prošteništa bila mjesta okupljanja ljudi. Hodanje po sajmovima, nažalost, danas je veliki problem jer se može dogoditi da nemate osigurane priključke i ne možete uključiti fiskalnu blagajnu i samim time ste u prekršaju.

Zato mi svi koji se bavimo tradicionalnim zanatima i obrtima bojimo se da će polako tradicija vezana uz proštenja, blagdane i crkvene godove polako otići u zaborav jer novo doba traži priključak struje kojeg na ledini nema", objasnila je Vlasta Hubicki koja bi rado da se svi još najmanje 100 godina mogu sladiti finim licitarskim medenjacima, za Božić ukrašavati drvca licitarskim nakitima, a za Uskrs poklanjati pisanice ili ukrašavati grančice ili srčekima reći Tak imam te rad ili Volim te, a ne sa SMS-om ili mailom.

Premalo se posvećuje pažnje tradiciji

Osim maloprodaje na središnjem bistričkom trgu, srca licitarske radnje Zozolly su i zaštitni znak Grada Zagreba jer se upravo ovdje rade za tamošnju turističku zajednicu.

"Žao mi je jer smo od samog početka s Hrvatskom turističkom zajednicom počeli raditi i srce Croatia, pa su srca iz naše radionice obišla cijeli svijet i zahvaljujući mojoj majci, Verici Hubicki, koja je bila zaštitni znak medičarskog obrta, uzele su veliki udio i u suvenirskom dijelu. No, lani je raspisan natječaj ne za proizvođača, nego ponuđača! Evo, svi se kunemo u tradiciju, u tradicionalne obrtne, u očuvanje ručnog rada, govorimo da su to prekrasni proizvodi, no medičari nemaju nikakvih beneficija zato što čuvaju tradicionalni obrt.

U Europi malo više paze na takve proizvode i malo više ih uzimaju za promocije, a mislim da kod nas nije u pitanju samo recesija. U 21. stoljeću premalo se pažnje polaže tradicionalnim proizvodima", kaže Vlasta Hubicki pričajući lijepe priče o mladencima koji naručuju srca na kojima u ispisana njihova imena i datum vjenčanja za goste na piru i nakon toga se uvijek rado vraćaju javiti se da su još uvijek zajedno, da se vole, a najljepše je kad dođu pokazati svoju djecu.

Tri posla jedne žene

Zanimala nas je i usporedba triju poslova koje radi: veterinarski, politički i medičarski. "Ja sam multipraktik. Studirala sam veterinu jer sam htjela pokazati svom ocu, koji je bio veterinar, da mogu jednako dobro obavljati sve što i on, s medičarskim obrtom sam rasla, a u politiku sam se uključila jer sam se rodila u Mariji Bistrici, tu živim, to je hodočasničko mjesto, Majku Božju Bistričku pohađaju vjernici iz cijele Hrvatske nekoć i iz Europe, pa sam se uključila da bi se Marija Bistrica malo bolje povezala cestovno, da bi se više pridalo pažnje hodočašću i tradicijskim obrtima. Mislim da nisam još uspjela, no budućnost je preda mnom", zaključuje Vlasta Hubicki.