Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Tea Jurkin
  • 14.08.2019. 14:00
  • Varaždinska, Presečno, Novi Marof

Tek joj je 17 godina, ali Tea Jurkin iskusna je hobi vrtlarica s velikim planovima

Teina vrtlarska priča krenula je kada je imala 12 godina i kada se prvi puta susrela s vrtlarskim poslovima pomažući baki. Zapušteno voće pretvorila je u malu, zelenu oazu u kojoj niče povrće, voće, ljekovito i začinsko bilje, cvijeće.

Foto: Arhiva Tee Jurkin
  • 211
  • 60
  • 0

“Živim u Presečnu, malom selu pokraj Novog Marofa. Imam 17 godina i završila sam 3. razred srednje škole. Pohađam Graditeljsku, prirodoslovnu i rudarsku školu u Varaždinu, smjer ekološki tehničar. Osim vrtlarenja, u slobodno vrijeme radim maske za lice, ovlaživače i druge preparate, vozim bicikl i družim se s prijateljima”, upoznaje nas Tea Jurkin iz susjedne Hrvatske ukratko s informacijama o svom mladom, a tako ispunjenom životu.

Tea je prava hobi vrtlarica što je rijetkost u njenoj generaciji. Zapitajmo se - tko je od nas starijih u tinejdžerskoj dobi razmišljao o vlastitom vrtu? Ja svakako nisam, a ne mogu se sjetiti niti nekog drugog, a rodom sam sa sela.

Niti alergija ju nije spriječila da slijedi svoj san

Teina vrtlarska priča krenula je kada je imala 12 godina i kada se prvi puta susrela s vrtlarskim poslovima pomažući baki. “Bilo mi je zanimljivo pa sam nastavila i sljedeće godine, ali ovaj puta bez bake. Zapravo, podijelile smo poslove, ona je bila zadužena za vrt, a ja za kamenjar. Ubrzo mi je dosadio stari kamenjar, pa sam odlučila napraviti svoj i posaditi više cvijeća. Tada sam shvatila da me to opušta i istinski veseli. Većina ljudi mislila je da će ta moja zaokupljenost biljkama brzo proći, ali ja sam znala da neće. Naprotiv, pomalo sam se zaljubila u vrtlarenje i primila se ozbiljnijeg posla”, podijelila je s nama ova mlada dama koja već sa 17 godina zna što želi.

Zavidan vrt koji je sama uredila i sama održava 

Kako kaže, nije imala problema niti s izborom srednje škole, znala je koju želi upisati, a i fakultet je već u planu. “Upisala sam Graditeljsku, prirodoslovnu i rudarsku školu u Varaždinu, smjer ekološki tehničar. Moje zanimanje me ne uči previše o biljkama pa sam odlučila saznati više sama čitajući knjige. Možda se čini kao da sam ‘fulala’ smjer, ali vjerujte mi, nisam. Nisam požalila jer moje zanimanje ima dobre temelje ukoliko želim nastaviti dalje. Već do sada sam puno naučila o kemikalijama i njihovom štetnom djelovanju za biljni i životinjski svijet, okoliš, ali i nas ljude”, samopouzdano dodaje.

Tea je alergična na ambroziju i pelud, ali to ju nije zaustavilo u ostvarenju sna. “Kada sam išla na pregled prije upisa u srednju, liječnica me nije htjela pustiti zbog alergije. Objasnila sam joj koliko mi znači provoditi vrijeme kraj cvijeća i bez obzira na smetnje, uvijek ću biti vani i nešto saditi. Samo me ljutito pogledala i pozvala mamu da potpiše papire da je ona odgovorna ako mi se nešto dogodi. Ironično je, ali istinito. Za alergiju ne marim i nikada me nije spriječila ni u kakvom poslu. Volim mirisati cvijeće i uživati na otvorenom među omiljenim biljčicama. Sve dok me nos ne prekine! Ali zato uvijek nosim maramicu u džepu”, s osmjehom i sjajem u očima govori Tea.

TV emisija bila je pravi okidač

“Jedno dosadno nedjeljno popodne provela sam gledajući TV. Mijenjajući programe, naišla sam na ‘Vrtlaricu’ Kornelije B. Šoštarić koja me toliko privukla da sam svaku nedjelju pratila njezine emisije o vrtlarstvu, čak i kupila njezine knjige. Odlučila sam i ja stvoriti svoj mali organski vrt i to podijelila sa svojom bakom. Počela sam eksperimentirati i provjeravati sve ono što bih pročitala ili čula na televiziji. Sljedeće godine pretvorila sam zapušteno polje u svoju malu, zelenu oazu. Roditelji su mi kupili plastenik oko kojeg sam napravila vrt. Posadila sam razno povrće, voće, ljekovito i začinsko bilje i naravno, cvijeće. Nisam samo posadila biljke, pozvala sam i razne kukce i životinjice koje mi pomažu tamaneći nametnike. Na kemikalije ne želim ni pomisliti. Vrlo mi je važno da uberem svježu, neopranu jagodu i pojedem ju bez razmišljanja je li prskana kakvom kemikalijom”, ističe.

Vrt joj nikada nije bio previše uredan, kako kaže, a ‘spukne drač’ ako joj baš smeta. Ponosna je na svoj mali raj i sve poslove na njemu obavlja s puno ljubavi i veselja. Biljke koje poželi, a nema, kupuje. One koje ima, razmnožava i razmjenjuje. “Želim prikupiti što više vrsta. U sakupljanju biljaka pomažu mi susjedi, rodbina i kolege iz razreda. Zahvalna sam im na tome, kao i baki koja svaki puta uskoči kada ja ne mogu, te roditeljima koji su mi to omogućili, ali i sestri koja sve aktivnosti zabilježi fotografijom”, dodaje.

Ako me pitate što bih mijenjala - mijenjala bih vrijeme

Oduvijek je voljela slušati priče starijih ljudi kako su živjeli, što su jeli, kako su se družili. “Ponekad mislim da bih možda bila sretnija da sam se rodila u neko drugo vrijeme - u vrijeme kada nije bilo te napredne tehnologije, u vrijeme kada je skoro svaka kuća imala svoj vrt i kada su ljudi više brinuli za okoliš i uređivali ga. Eto, blizu mojega nalazi nekoliko zapuštenih zemljišta koje vlasnici ne žele ni pokositi, a kamoli obrađivati. Budući da ipak ne mogu mijenjati vrijeme, mogu barem mijenjati svoj način života. Imam svoj vrt i domaću hranu, uređujem okućnicu, šetam prirodom i pazim na životinje i biljke koje tamo žive. Svjesna sam da su mnoge biljne i životinjske vrste već izumrle, neke sad izumiru i mnoge ljude to nije briga. Velika većina ljudi misli kako se neće ništa promijeniti samim time što će imati svoj vrt ili ako posade par cvjetića oko kuće. A zapravo će se promijeniti mnogo!”, smatra Tea.

Ljubav prema prirodi jača je i od alergije na ambroziju i pelud

Zdrava hrana, netretirana svakojakim kemikalijama naći će se na stolovima; posađenim biljkama će se pozvati mnoge korisne kukce, ističe pčele koje se hrane nektarom i peludom. “Mislim da svi dobro znamo da ako bi izumrla pčela, za par godina bi izumrli i mi, ljudi. Nemojmo samo čitati i okretati glavu, pričati o problemima i ne rješavati ih misleći kako nas se to ne tiče. Tiče nas se - svih nas. Nemojmo se bojati biti drugačiji. Razmislimo i poduzmimo bar jedan korak jer korak po korak radi čuda. Osvrnimo se oko sebe i istražimo taj mali čarobni svijet. Zastanimo kako bi popričali s prirodom”, kaže ova vrtlarica koja još nije niti pravo zakoračila u život, a već toliko razumije o svijetu koji nas okružuje.

Na jesen kreće u 4. razred i kasnije planira upisati Agronomski fakultet u Zagrebu. “Ponekad mi u životu ide sve po planu, ponekad moram nešto mijenjati, ali uvijek nađem svoj put do cilja. Zato vjerujem, zapravo sigurna sam, da ću jednoga dana raditi posao koji je vezan sa svijetom biljaka i prirodom općenito. Dragi svi, slijedite svoje snove, nemojte ih samo sanjati. Pokrenite se i ostvarite ih! Ja svoj san živim - radim ono što volim - pokušajte i vi”, poručuje Tea Jurkin, mlada zaljubljenica u prirodu i vrtlarenje koja zna koliko je opuštajući rad sa zemljom. Ljudi su dio prirode i važno je da se njoj vrate što prije kako bi bili ispunjeni i sretni.


Fotoprilog


Tagovi

Tea Jurkin Hobi vrtlarica Život s prirodom


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."