Terapijsko i rekreacijsko jahanje

Konjički klub Sv. Mihovil obitelji Ajduković u Košutama na predjelu Drinića, nadomak rijeke Cetine, pokrenuo je zanimljive projekte - terapijsko i rekreacijsko jahanje, Školu jahanja te preponsko i dresursko jahanje, a predsjednik mu je Tihomir Ajduković iz Sinja. Do štala s 30-ak konja i prostora na kojima se odvija jahanje i natjecanje, može se lako i brzo doći iz smjera Splita, Sinja, Makarske, Trilja asfaltnom cestom s glavne prometnice.

Riječ je jedinom takvom klubu ne samo u srednjoj Dalmaciji koji osim terapijskog pruža usluge i iz rekreacijskog jahanja, održavajući i Školu jahanja, preskakanja prepona u kojemu usluge pruža nekoliko osoba. Posebna je atrakcija jahanje djece na poni konjima. Dakako pozornost privlači Škola jahanja, kao i ini sadržaji koji manje-više dopunjuju turističku ponudu, program ruralnog turizma ne samo kraja gdje klub djeluje. Tijekom turističke sezone klub posjećuju i turističke skupine te mnogi gosti koji zacijelo uživaju u rekreacijskom jahanju.

U zamahu konjičko terapijsko i rekreacijsko jahanje

«Konjičko terapijsko jahanje je vid rehabilitacije osoba, djece i odraslih, s više oboljenja ili oštećenja koja su medicinski dokazana i elaborirana. Učinkovitost ovog terapije u sedlima konja, kakvu ovdje provodimo prema svim stručnim propisima što ih određuje Savez za terapijsko jahanje, itekako je evidentna i korisna. Uspostavili smo suradnju i s više udruga te institucijama koje skrbe o invalidnim osobama. Tako godinama uspješno surađujemo s Centrom za smještaj i rehabilitaciju Fra Ante Sekelez iz Vrlike, splitskog Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači, udrugama invalida iz Imotskoga, Makarske, Splita, Sinja, Solina...te svake godine naše usluge samo terapijskog jahanja koristi 100-ak osoba. Naš KK Sv. Mihovil sa svojim stručnjacima prate svaku osobu-štićenika od momenta uključivanja u terapijsko jahanje. Koristimo i stručno osoblje Centra za smještaj i rehabilitaciju Fra Ante Sekelez, Juraj Bonači te inih institucija za smještaj, odgoj i rehabilitaciju», doznajemo od Tihomira Ajdukovića, predsjednika KK Sv. Mihovil.

Kaže kako se terapijsko jahanje toga kluba odvija pod krovnom organizacijom Hrvatskog saveza za terapijsko jahanje te da surađuje s više udruga i klubova poglavito s onima koji su se dokazali u takvom ili sličnom poslu. A to se odnosi na one klubove u Hrvatskoj koji su pokrenuli taj vid terapije, no Ajduković ističe i iskustva sličnih klubova i institucija u Velikoj Britaniji i Americi, naravno i Centra za terapijsko jahanje Krila u Zagrebu i Centra za terapijsko jahanje u Osijeku. Dodaje kako s tamošnjim te sa svim postojećim kadrom na cijelom području Hrvatske nastoji ostvariti što bolju, uspješniju suradnju na tom, kao i u sličnim projektima. Poručuje kako njegov klub radi sve dane u tjednu, osim vikenda, te da kroz jutro i poslijepodne zaposlenici s pacijentima odrađuju rezervirane termine.

Moderne ceste pridonijele i razvoju KK Sv Mihovil

«Naš je obiteljski KK Sv. Mihovil itekako dobio na značenju izgradnjom autoceste do Ravče i brze ceste Bisko-Čaporice, u dalmatinskom zaleđu. Većina konzumenata naših usluga je s područja gradova Splita i Solina. Mnogima je od njih skraćen put do našega kluba, a i znatno je povećan interes ljudi u sudjelovanju u ovom zajedničkom hvale vrijednom programu. Moderne ceste su svakako pridonijele i bržoj realizaciji projekta turističkog jahanja u programu našega kluba, dakako i turističkim zajednicama u Cetinskom kraju i dalmatinskom zaobalju. Također imamo i zanimljiva terenska konjička jahanja u trajanju od jednog sata tijekom šestodnevnih odnosno sedmodnevnih jahaćih turnira koja se odvijaju na području Cetinskog kraja - na rubovima Sinjskog polja te podno planine Kamešnice i od izvorišta Cetine do Vrlike. Taj projekt također privlači pozornost i stranih turista potičući seoski turizam u Dalmatinskoj zagori», naglašava Ajduković.

Podsjeća kako se od malih nogu bavi konjičkim sportom, a počeo je i stasao na sinjskom hipodromu gdje je završio i Školu jahanja pri ondašnjem KK Alkar. Zatim se potvrdio i kao natjecatelj poput vrhunskih jahača te poznatih alkara kopljanika Ante Šimleše i Denisa Gugića, dakako i kao voditelj sportskog jahanja. Poslije se zaposlio u Ministarstvu obrane koje je na sinjskom hipodrom održavalo i cijeli logistički program za Alku, gdje je radio kao trener. Nakon toga se odlučio za obiteljski konjički sport utemeljivši i obiteljski KK Sv. Mihovil u Trilju, kojim se godinama bave i njegova žena Svjetlana, sestra Lucija..., Tihomirova desna ruka. Riječ je o obitelji koja se više od 30 godina bavi konjima i konjičkim sportom što je postalo tradicijom za koju svi žive. Osim terapijskog jahanja u svom klubu uspješno ostvaruje i programe turističkog jahanja, preskakanje prepona i Škole jahanja.

Popularna Lucijina Škola jahanja

«Bavimo se i konjičkim preponskim i dresurskim jahanjem, a više puta smo u Košutama uspješno organizirali i nacionalni kup u preskakanju prepona. Iako je to prilično skup konjički sport, svako natjecanje smo uspješno organizirali. Uvijek smo imali i dosta inozemnih natjecatelja, čak i više nego što smo očekivali, dakako i inozemnih turista - uglavnom ljubitelja konjičkog sporta. Školu jahanja pri našem KK Sv. Mihovil također godinama uspješno vodi moja sestra Lucija, koja ujedno vodi i marketinški projekt. I ona se od malena, još kao curica, zaljubila u konje koje je već tada jahala. Dokazala se u svim vidovima konjičkog sporta dakako završivši i Školu jahanja», tvrdi Tihomir Ajduković

Lucijini su polaznici Škole jahanja mahom iz Splita i Solina te iz okolice tih primorskih gradova, a tek poneki iz grada Sinja i Cetinskog kraja. Naime svaki trening te Škole jahanja, a njih je 25, traje sat jašenja u sedlu konja, u početnoj fazi nešto kraće - do 45 minuta. Gospođica Lucija ističe kako je to standardna procedura propisana od Hrvatskog konjičkog saveza te da se maksimalno zadovoljavaju svi kriteriji tog projekta.

«Naš obiteljski KK Sv. Mihovila je član Hrvatskog konjičkog saveza pa je tako i član Saveza za terapijsko jahanje. Najmlađi polaznik naše Škole jahanja imao je šest, a najstariji čak 65 godina, iz Rijeke. Polaznici su različitog uzrasta i spola. Do sada je primjerice kroz našu Školu jahanja prošlo više stotina mlađih ljudi i odraslih, žena i muškaraca. I najstariji polaznik je uspješno svladao program jahanja koji se poslije toga redovito bavi turističkim rekreacijskim konjičkim jahanjem. Zanimljivo je što među polaznicima ima više žena nego muškaraca, a naš je klub gotovo od samog početka rada bio popularan za sve populacije ljudi», podsjeća Lucija Ajduk i naglašava:

«U svojim štalama, na ranču imamo i konje iz konjičkih klubova u Zagrebu, a bili su nam gosti i učeničke ekskurzije sa svojim voditeljima - iz Rijeke, Osijeka, Zagreba, Splita, Sinja, Solina, Imotskoga... - i svi su se upoznali s radom kluba o konjičkom sportu, Školi jahanja i samom jahanju. Surađujemo s osnovnim i srednjim školama, udrugama i inim institucijama iz cijele Hrvatske, te nam učenici na kraju školske godine dolaze u posjet. Tako su mnogi učenici ostvarili i prvi kontakt s konjima, s tim plemenitim životinjama, od kojih su neki poslije završili i Školu jahanja - ovdje ili u nekim KK diljem Hrvatske. Najvažniji je prvi kontakt djece, učenika s konjem te udobnost i sigurnost u sedlu. Našu Školu jahanja završilo je i mnogo polaznika iz mjesta na potezu Trogir-Kaštela-Solin-Split-Omiš-Makarska».

Prepoznatljiv rad KK Sv. Mihovil u Košutama

U razgovoru s polaznicima ne samo Škole jahanja nego i sa konzumentima programa konjičkog terapijskog jahanja, te s njihovim roditeljima i starateljima, doznali smo kako su zadovoljni ne samo sadržajima nego i odnosom trenera, voditelja. Među njima su i roditelji čija su djeca na terapiji bila primjerice u Njemačkoj (Freiburg...) i u Zagrebu. Izjavili su kako im se djeca najbolje osjećaju u KK Sv. Mihovil te su zadovoljni, a sve potvrđuju njihovi osmijesi, radost, razdraganost. Sestra i brat podsjećaju kako im je u početku bilo teško, ali zahvaljujući svom radu i zalaganju pokazali su kako su sposobni i za te projekte.

Lucija i brat joj Tihomir zacijelo su se potvrdili kvalitetom rada i plementim odnosom, a njihovim su uslugama zadovoljni korisnici. Oboje ističu kako ne mogu zaboraviti financijsku potporu i putem sponzora, bez koje ni oni ne bi mogli toliko postići. Drago im je ih što su svi prepoznali njihov kvalitetan program, posebice projekt terapijskog jahanja, a taj je obiteljski KK ima i potporu od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Kažu kako i nisu toliko zabrinuti ni zbog gospodarske krize, no više bi voljeli kad bi imali više korisnika njihovih stručnih usluga.

Autor: Nedjeljko Musulin