U feudalizmu čuvali stoku od zvijeri, danas su Dondolaši čuvari tradicije i veliki humanitarci

"Dondolaši su bili ljudi koje su vlastelini iznajmljivali za čuvanje stoke, a oni su zvonjavom plašili zvijeri koje su se spuštale iz okolnih šuma", doznajemo od Alena Haramije iz Cernika (općina Čavle u okolici Rijeke), predsjednika udruge Grobnički Dondolaši i njihovog dugogodišnjeg aktivnog člana.

U vrijeme feudalizma dondolaši su zvonjavom i određenim životinjskim obilježjima na glavama, takozvanim krabujama, iz šuma tjerali medvjede, vukove i ostale šumske zvijeri, kako bi vlasnik šume u nju mogao pustiti svoja stada.

Od davnina bukom tjerali grabežljivce

"Grobnik je od početka naseljavanja ovoga područja bio stočarski kraj. Bavljenje ovčarstvom, govedarstvom, poljoprivredom i šumarstvom, omogućilo je našim precima da se ovdje nastane i opstanu kroz stoljeća. Konfiguracija terena i relativno blaga klima naročito su pogodovali razvoju ovčarstva. Priroda je ovdje ponudila nizinske i planinske pašnjake, tako da su naši 'stari', svoje 'blago' u rano proljeće tjerali u planinu na ispašu", govori ovaj tridesetogodišnji Dondolaš.

Stoka je ostajala u planini do kasne jeseni. Kako bi je osigurali od divljih zvijeri, koje su se tokom zime spuštale i do naselja, imućniji su vlasnici stada unajmljivali nadničare da obilaze pašnjake i, stvarajući buku, tjeraju grabežljivce duboko u šumu.

"Po pričanju najstarijih mještana doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima. Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili 'krabuju' (kosti glave bika ili krave), a lice su crnili čađom. Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla presudan bio zvuk zvona, dondola, pa su ih prozvali Dondolašima", opisuju članovi Udruge.

Želja za obnovom pomalo zaboravljenih običaja

Kako su Dondolaši najviše posla imali u rano proljeće, a to je i vrijeme maškara i karnevala, nerijetko su tako maskirani obilazili okolna sela. Razvojem i industrijalizacijom, ovčarstvo polako stagnira i gubi na značaju, ali običaj 'dondolanja' za vrijeme maškara ostaje.

Udruga Grobnički Dondolaši osnovana je 2000 godine, prvo pojavljivanje u javnosti i prva 'zvonjava' bila je na Riječkom karnevalu 2000. godine. Tradicija 'dondolanja' postojala je i puno prije nastanka Udruge, a osnovalo ju je desetak entuzijasta, zaljubljenika u svoj rodni kraj i tradiciju, kako bi obnovili pomalo zaboravljene običaje koji su vladali na ovim prostorima.

"Udruga broji oko 80 velikih i oko 40 'mićih' Dondolaša (tu spadaju djeca do 16 godina). Nismo aktivni samo za vrijeme mesopusta, već tokom cijele godine, a redovno sudjelujemo u humanitarnim i eko-akcijama na području Grobinšćine. Dio dondolaša pomaže i udruzi Palentar pri njihovim manifestacijama i kuhanju Grobničkog specijaliteta - Palente konpirice", ističe Haramija.

Imaju velika zvona, ali i velika srca

Početkom prosinca posjetili su dječju bolnicu Kantrida i darivali djecu slatkišima i plišanim igračkama, a posebno su ponosni što već drugu godinu zaredom uz pomoć sponzora i nesebičnu pomoć profesionalnih fotografa koji su se odrekli svojih honorara, na inicijativu njihovog člana Frenkija Fućka, organiziraju fotografiranje za kalendar čiji prihod od prodaje idu u humanitarne svrhe.

"Sav prikupljeni iznos ide za Maura Baraka (11) koji se dugo vremena hrabro bori sa svojom teškom bolešću, a daljnje liječenje iziskuje velike financijske izdatke. Cijena kalendara je 50 kuna i može ga se nabaviti kod bilo kojeg Dondolaša", doznajemo.

Spominju se i u legendi iz 13. stoljeća

Ove godine obilježavaju dvadesetu obljetnicu od osnutka Udruge, a vrhunac će biti 9. veljače u Čavlima kada u suradnji s Općinom Čavle sudjeluju u projektu EPK 2020 u manifestaciji Zvončarska simfonija. Tada će centrom Čavala proći petstotinjak stranih i domaćih zvončara. "Od početka do kraja mesopusta, svaki vikend imamo zvonjave kako na Grobnišćini tako i na širem riječkom prstenu. Putem naše web stranice možete pratiti aktivnosti i novosti o radu udruge", pozivaju.

A kako bi cijela priča o Grobničkim Dondolašima bila još malo zanimljivija, iako dodatne zanimljivosti baš i nisu potrebne, navodimo legendu koja datira iz 13. stoljeća kada se, prilikom prodora Tatara predvođenih Bučuk Batukanom, unukom slavnoga Džingis-kana, na Grobničkom polju odigrala bitka presudna za opstanak Hrvata na ovim prostorima.

Legenda govori da su u presudnim trenucima tog krvavog obračuna, vojsci hrvatskih vitezova u pomoć priskočili hrabri seljaci. Noseći na glavi strašne maske, a na leđima velika zvona, utjerali su strah u kosti mrskim osvajačima i tako pridonijeli velikoj i važnoj pobjedi.