Uređenje vrta oko zgrade pretvorilo se u veliki i priznat posao

Detalji kojima se obogaćuje neki vrt, uvijek su odraz ličnog pečata njihovih vlasnika. Osim toga, oni veoma vode računa i o tome kako će iskombinovati razne vrste cvijeća i drveća. Jedan od njih svakako je i Amer Mušić, iz Travnika koji nam je ispričao kako je iz jedne sasvim obične i svakodnevne situacije preuzeo na sebe posao uređenja vrta oko zgrade u kojoj živi i kako mu to sasvim dobro ide.

"Počelo je prije 15-ak godina, kada sam izašao da pomognem starijoj gospođi oko bašte. Inače volim prirodu i član sam planinarskog udruženja", započinje svoju priču Amer i dodaje kako je u početku krenuo sa živom ogradom pa je malo po malo cjelokupni posao preuzeo na sebe. 

U radu ne koristi nikakva hemijska sredstva

"Radio sam poslije posla jer sam vikende provodio u planini. Moram reći da nisam imao nikakvog iskustva u tome. Sve sam obavljao po principu pokušaja i pogrešaka. Pri tom, ne koristim nikakva hemijska sredstva. Čak i biljne uši uklanjam prstima. Na svakih 5 - 6 godina nabavljam i stajskog đubreta pa njime obogaćujem tlo", otkriva Mušić. 

Tajna velike ruže (naslovna fotografija) je u tome da ju je posadila Amerova majka dok je on, kako kaže, sa gitarom hodao po Jugoslaviji tako da nije imao pojma šta bi joj sve to trebalo. "Počeo sam sa rezanjem suhih grana pa sam ih onda sklanjao sa komšijinih prozora i tako sam shvatio da ruži godi prorjeđivanje. Svako proljeće izađem sav krvav iz nje, a ona se zahvali prekrasnim cvjetanjem", objašnjava nam ovaj uzgajivač. 

Na kraju je ispalo da sam održava 100 metara žive ograde i svo cvijeće, bez podrške sustanara zgrade. Kako kaže, poslije nekog vremena ne može načistiti zemlju sa trotoara. "Svaki dan nakon posla izbetoniram zidić da to spriječim. Onda zidić ovdje, zidić ondje, malo ograničenje za pse lutalice i na kraju to ispade pravi projekat", priča naš sagovornik i šaljivo dodaje da su mu se na početku smijali jer nisu shvatili zašto to radi, a sada su oduševljeni. 

Tajna naprednih ruža

A na pitanje o razmnožavanju ovih ruža, odgovor smo dobili od Muhameda Gariba, koji kaže da je najbolji način da se uzmu izdanci, odnosno, grane ruže koja na sebi ima cvijet i to onaj koji se tek treba otvoriti ili onaj sa kog su latice počele da opadaju. 

Ovi izdanci imaju najviše šansi da se ožile. U njima je najveća koncentracija ružinih hormona što za posljedicu ima veću šansu da se one prime. Biraju se one koje su zdrave, debljine hemijske olovke, sve deblje od toga imaće manje šanse da se razvijaju. Uzimaju se grane koje su izrasle ove godine. Dužina reznice bi trebala da bude ne manja od 20cm i mora imati 3 do 5 dobro razvijenih pupoljaka koji se nalaze u osnovi listova. Na oba njena kraja - i gornji i donji dio se makazama reže pod kosim uglom. Makaze moraju da budu oštre i dezinfikovane sa alkoholom. Zatim se uklone svi listovi sa uzete grane. Donji dio reznice sa jednim ili dva pupoljka se uroni u hormon za ožiljavanje ili u biostimulatore koji sami možemo napraviti (biostimulator od vrbe). Zatim se posade tako da je jedan ili dva donja pupoljka zaronjena u zemlju. Iz tog dijela će se razviti korijen. Iz gornjih pupoljaka će se razviti nova biljka ruže, objašanjava Garib. 

Osim sadnje u zemljište ili u saksije sa supstratom, reznice se mogu staviti i u posude sa vodom, najbolji su stakleni galoni. Reznica mora biti najmanje 10cm potopljena u vodu. Staklenke sa njima držati na sobnoj temperaturi i već nakon 15 do 20 dana početi će da se razvijaju mali korjeni.