Etno zbirka
"Od svih etno-predmeta najdraže mi je ralo iz Rame, kojim su Hrvati još u predosmanlijsko doba obrađivali zemlju Ramskoj dolini te othranili mnoge naraštaj, a stručnjaci tvrde kako je ono vjerojatno starije i od Sinjske alke. Taj etno-predmet ljubomorno čuvam i pokazujem ga zainteresiranim ljudima, posjetiteljima. Također je zanimljiv i mlinac za kavu iz doba francuske uprave u Dalmaciji, koji je izradila tvrtka Peugeot prije no što je počela proizvoditi automobile, baš kao i uzengije, konjska orma, originalna metalna alka, najstarije sedlo, komoći, samari; nakovnji, čekići, blanje, teški kameni žrvnjevi, kamene posude, drvene zdjele i drvene žlice, glinene bakre i bronzini, gusle i gudalo, stap i drvene kace, trofejni mačevi, kubure, tamburice, diple, tkalački stan, kotlovi za pečenje rakije, staro glačalo (sumpreš), vučje, zvona, češagija te predmeti uz domaće otvoreno ognjište iz Dalmatinske zagore. Također je zanimljiva i drvena zipka u kojoj su majke nosile dojenčad u polje da bi ih podojile u predahu dok su radile teške poljoprivredne poslove", priča Vukman.
Dobro uščuvano ralo što su ga Hrvati u 18. st. donijeli iz Rame
Opisivao nam je i malu zanimljivu ručnu puhalicu s oznakom lava, staru i više od 200 godina, te mnoge keramičke, dobro uščuvane etno-predmete. Kaže kako je s dvojicom svojih sinova čak istražio podrijetlo svih predmeta u etno-zbirci, imenovao i kompjutorski ih obradio. Govorio nam je kako ljudi dolaze pojedinačno i u skupinama; razgledavaju njegove etno-predmete zanimajući se i za njihovo podrijetlo. Žitelji Hrvaca kažu kako je Petar imao nekoliko izložbi, no problem je u tome što ga nitko ni u čemu ne podupire. Vukman također upozorava kako je našeg narodnog blaga dosta uništeno, zaboravljeno, otišlo i preko granice Lijepe naše, poručujući da se ono, što je ostalo, obvezno mora zaštititi, čuvati i to blago prenositi mladom naraštaju. Pričao je kako mu je bio cilj da svoju etno-zbirku što više, čime prije, približi i zainteresiranim turistima, kako bi se oni više upoznali o burnoj povijesti žitelja ne samo toga kraja, nego i šireg područja. Desetljećima se zalagao da mu zbirka preraste u privatni etno-muzej te da se uvrsti u turistički prospekt, tvrdeći kako se tako obogaćuje ponuda seoskog turizma.