Vunovlačar Marijan Šinko: Ovce su čudo, a vuna visokovrijedna, ali zanemarena sirovina

"Potaknut propadanjem zadnjeg vunovlačarskog obrta odlučio sam spasiti što se da i primiti stvar u svoje ruke. Tako sam se upustio u taj vrlo zanimljiv posao“, započinje svoju priču Marijan Šinko čuvar tradicije prerade vune. Kada je počinjao, rad s vunom mu se činio kao zgodan dodatni izvor prihoda.

Supruga, djeca i on krenuli su, priča, malim koracima, odnosno obavljali samo postupak sortiranja, čišćenja i pranja bez ikakve kasnije prerade. No, nakon nekog vremena prikupljenim novcem odlučili su proširiti ponudu usluga pa su investirali u kupnju strojeva. "Iako su strojevi stari više od 200 godina, još su u funkciji. Osim toga, prava su mala atrakcija“, doznajemo od obitelji.

Jedina vunovlačarska radnja u Hrvatskoj

Priznaju da je u početku bilo teško snaći se u svim poslovima s vunom, ali uskoro su se stvari posložile i krenulo je u dobrom smjeru. Malo po malo povećavao se broj kupaca pa trenutno broje preko tisuću zadovoljnih korisnika diljem države. 

"Jedina smo vunovlačarska radnja na području cijele Republike Hrvatske. Naši kupci su uglavnom vrtići, osnovne i srednje škole, fakulteti, kazališta, muzeji te razne udruge. U budućnosti planiramo proširiti poslovanje i na susjedne zemlje“, otkrivaju.

Na tržištu trenutno nude češljanu vunu prirodnih i umjetnih boja te punilo za krevetninu. U skorije vrijeme planiraju dodatno proširiti paletu proizvoda u kojoj bi se nalazilo pletivo, punjena i šivana krevetnina (popluni, podloge, jastuci), vuna za izolaciju objekata te nasjeckana za korištenje u poljoprivredi.

"Željeli bismo poručiti da su ovce, iako mnogi to ne shvaćaju, čudo! Daju nam mlijeko, meso, vunu, pa čak i masnoću za kozmetičke proizvode koji se svakodnevno upotrebljavaju u našim kućanstvima“, ističu. Iako je mnogi bacaju, vuna je visokovrijedna sirovina koja se može upotrebljavati u tekstilnoj i građevinskoj industriji te u poljoprivredi. Njezin nusproizvod, lanolin, upotrebljava se u kemijskoj industriji i proizvodnji kozmetike što je mnogim ljudima nepoznanica.

Kupuje ju od ovčara diljem Hrvatske, a neki mu je daju i besplatno jer ne znaju kamo s njom, bitno im je da je se riješe. "Šteta da su naše tvornice propale, bilo bi lijepo ponovno oživjeti tu proizvodnju. Nekada su od vune šivana čak i odijela, kaputi, manje odjevne predmete da ne spominjemo“, kaže Šinko prisjećajući se kako su ti proizvodi bili na cijeni zbog visoke kvalitete.

Teško mu je gledati da je danas ova sirovina kod nas zanemarena pa upućuje pitanje Ministarstvu poljoprivrede zašto je tome tako. "Uvozimo vunene predmete iz Slovenije, a mogli bi ih sami proizvoditi, čak i izvoziti“, ističe.

Pelc dobivaju uz pomoć stroja - vlačare

Samostalna djelatnost Pelc nalazi se na sjeveroistoku Lijepe naše, u malenome mjestu Miholjanec, nedaleko Koprivnice. Pod ovim nazivom posluje od samih početaka koji sežu u ne tako davnu 2000. godinu. "Naziv djelatnosti nastao je od finalnog proizvoda koji dobivamo preradom ovčje vune - pelc. Prerada podrazumijeva rad u više etapa, kao što su: sortiranje, čišćenje, pranje, češljanje, bojanje“, opisuje Marijan Šinko.

Sortiranjem se razdvaja na tri kategorije: za poljoprivredu, za izolaciju i za daljnju preradu. Oštećeni dijelovi kao što su, naprimjer, rubovi runa i rep (tzv. okrajci) završavaju u povrtnjacima uglavnom kao malč. Leđni dio koji se proteže od vrata prema repu koristi se za građevinsku izolaciju. Obitelj Šinko za daljnju preradu iskorištava najkvalitetniju vunu koju ručno čiste - od slame, trava, borovih iglica, pijeska, izmeta i ostalih nečistoća.

"Pranje se sastoji od namakanja u bazenima s hladnom vodom u kojima ostaje jedan dan. Svakih nekoliko sati se promiješa kako bi se što bolje razmočila“, doznajemo. Zatim se vadi, cijedi i polaže u kace ispunjene vrelom vodom. "Tu je, uz povremeno miješanje, ostavljamo do nekih sat i pol. Potom je treba ocijediti i osušiti na prirodan način, dakle na vjetru i suncu“, opisuju. Nakon cjelodnevnog sušenja, sprema se u jutene vreće i skladišti za daljnju preradu.

Od vune pelc, od pelca filc

Češljanje započinje čupanjem grumena od kojih se dobivaju sitni komadići. "Slijedi vlačanje na stroju kojeg nazivamo, naravno, vlačara“, s osmijehom opisuje Marijan. Doznajemo da se tako dobiva pelc. "To je naš posao - proizvodimo pelc, namot vune dobiven navedenim postupkom. Od njega se kasnije izrađuje filc“, pojašnjava. Slijedi bojanje na način da se vuna uranja u kipuću vodu u koju se dodaju boje po želji, uz obavezno miješanje.

Sve u svemu, obitelj je zadovoljna poslovanjem te ima plan širiti se, no kažu da nailaze na brojne probleme. "Prvenstveno se radi o nezainteresiranosti i neprihvaćanju lokalne zajednice i raznih ministarstava. Smatramo da bi nam u prvom redu Mistarstvo poljoprivrede trebalo pružati vjetar u leđa“, kažu.