Suša je već sada vidljiva, ne piše nam se dobro ni u idućim mjesecima

Da, i ovo će ljeto biti vruće. Dana s maksimalnim temperaturama zraka većih od 30 C bit će više od prosjeka. S obzirom na već uočene klimatske promjene i u našoj zemlji, ne iznenadimo se ako dnevne temperature dosegnu svoje apsolutne maksimalne vrijednosti. Dakle, biljke će često doživljavati temperaturne stresove. Gubitak vode iz tla procesom evapotranspiracije bit će povećan.

Trend manjka oborine tijekom ljeta će se vrlo vjerojatno nastaviti i u ovoj godini. I zato, savjetujemo da se već ovih mjeseci pripremamo za akumulaciju vode potrebne za navodnavanje. No, i kopanje kanala od vodotoka rijeka do naših oranica, posao je koji bi se morao što prije završiti.

Suša ne poznaje granice 

Razmišljajući o vodi, odjednom shvatimo kako je samo ona u našim svakodnevnim promjenama ostala stalna. Naime, njeno kruženje u obliku kapljica ili vodene pare od oblaka do mora i jezera i ponovno do oblaka neprekidno traje. Za čovjeka pa i biljku voda je nešto sveto. No, nažalost to shvatimo tek kad je nema. Prisutnost vode u tlu čini nam se tako jednostavnim, a nije. Voda se u tlu nalazi u različitim oblicima. To je voda u obliku vodene pare, a prisjetimo se i kako voda u tlo ulazi zajedno sa zrakom iz atmosfere i kreće se upravo u smjeru strujanja zraka kroz tlo.

Nastavlja se razdoblje suhog tla

Tlo nije nikada potpuno suho. No, to biljci ne znači ništa. Vrijedno je istaknuti kako je biljci pristupačna samo takozvana kapilarna voda, a to je voda koja se nalazi u kapilarnim porama tla. Kad u tlu nestane kapilarne vode, odnosno kad se u tlu sadržaj vode u tlu spusti tako nisko da se voda za čestice tla drži silama od 15 do 30 atmosfera, fiziološke aktivnosti biljaka prestaju i biljke venu. Rast, tj. život takvih biljaka više se ne može nastaviti. Eto, to je odgovor poljodjelcima u Dalmaciji pa i u dijelu Slavonije kad njihove oranice postanu suhe, biljke venu  pa odjednom cijeli trud oko sadnje i svih agrotehničkih zahvata postane uzaludan.

No, nedostatak vode u tlu za ljude je katkada katastrofalan. Suša ne poznaje granice. Ona jednako pogađa siromašne i bogate poljodjelce. Njena je pojava neočekivana pa predstavlja rizik, dok prekid fizioloških aktivnsti biljaka dovodi do katastrofe, odnosno elementarne nepogode.

Danas su štete koje nastaju pojavom suše veće nego prije dvadesetak godina, a razlog su veća uložena sredstva u bilo koju od grana poljoprivredne proizvodnje. Jedini način sprječavanja ili ublažavanja posljedica ovog prirodnog fenomena je navodnjavanje. Prema prof. Željku Vidačeku u Donjem Miholjcu merkantilni kukuruz treba tijekom lipnja navodnjavati i u prvoj dekadi sa 12.0 mm, u drugoj dekadi 16.5 mm, a u trećoj  27.9 mm vode. Najveće količine potrebne vode za navodnjavanje su u drugoj dekadi srpnja (45.6 mm). Istraživanja prof. Ivana Šimunića za području Donjeg Međimurja pokazuju kako su najveće vrijednosti koeficijenta navodnavanja kod šećerne repe i krumpira u drugoj dekadi srpnja, a kod jabuke u prvoj dekadi kolovoza.

Navodnjavanje jedini odgovor 

Vrijedno je istaknuti kako prinosi poljoprivrednih kultura ne ovise samo o količini, nego i o rasporedu oborina tijekom razdoblja vegetacije. Naime, prof. Šimunić je utvrdio kako se uz osiguranje dovoljne količine vode moglo i u sušnoj 2003. godini povećati prinose kultura na području Gospića (ovisno o kulturi) i za 98 %, na području Našica od 45 % do 72 %,  a na području Kutjeva od 31 % do 67 %.   

Suša je razdoblje nestašice vode ne samo u tlu, nego i vodotocima. Sušu drugačije definiraju meteorolozi, agrometeorolozi itd. Meteorolog će sušom nazvati manjak oborine u odnosu na prosječnu višegodišnju količinu oborine nekog vremenskog razdoblja, dok je za agrometeorologa suša nedostatak vode koji utječe na nepovratne fiziološke promjene u biljci. Posljedice suše vide se kad u biljkama dođe do hidrolize bjelančevina, povećanog intenziteta disanja, pa je usporena aktivnost organa u kojima se odvija fotosinteza. Agrometeorolog će definirati sušu i kao pojavu koja zbog nedovoljnih količina oborine dovodi do deficita vlažnosti tla.

Kako se u Hrvatskoj navodnjava manje od 1% obradivih površina, posljedice suše uglavnom se u Hrvatskoj proglašavaju elementarnom nepogodom.