Helena Bogdanić: Bivši ministre, da nije bilo 15.000 eura, danas ne bih bila tu gdje jesam

"Da nisam dobila 15.000 eura na prvom natječaju Programa ruralnog razvoja iz mjere 6, danas ne bih bila tu gdje jesam“, tvrdi Helena Bogdanić iz Otočca koja se bavi ekološkim uzgojem te preradom vlastitog voća i povrća.

Od tih novaca nabavila je kompletnu opremu za proizvodnju. Namjestila prostor inoks stolovima, vitrinom, sudoperom, kazanom za kuhanje, pasirkom, strojem za iskoštavanje. Nabavila i destilator te kaže da je kompletnu proizvodnju pokrenula zahvaljujući dobivenim sredstvima. Nasad voća i povrća postojao je od prije, ali punim kapacitetom počela je raditi tek spomenutom modernizacijom.

Treba razgovarati s "malima" i spustiti se na zemlju

Ona je samo jedna od mnogih koji su reagirali na izjavu bivšeg ministra poljoprivrede Božidara Pankretića, gosta prvog podcasta Agrokluba, koji je između ostalog rekao da su mjere malim poljoprivrednicima od 15.000 eura zapravo bačen novac. "Treba se spustiti malo na zemlju, popričati s nama malima, pa onda donositi zaključke“, nastavlja Helena i poziva ga da ode na stranicu njenog OPG-a i pogleda što se i kako kod njih radi.

Božidar Pankretić: Potpore od 15 tisuća eura za male poljoprivrednike su bacanje novaca

"To što sam kupila pasirku bilo je najbolje što mi se dogodilo u poslovanju jer nakon toga moj OPG samo nastavlja s rastom. Danas imamo sve što nam je potrebno za kvalitetan rad, a planiramo i širenje“, doznajemo.

Spominje poznanike koji nisu imali sreću dobiti takvu pomoć i kako se muče već tri godine. Žena je u radnom odnosu, muž ima dobru mirovinu i još se bave poljoprivredom, ali nikako ne uspijevaju skupiti za osnovno u cilju olakšavanja poslovanja. "Tko se time ne bavi, ne može niti zamisliti koliko ta pasirka znači u proizvodnji“, priznaje jer ni sama nije bila svjesna dok je nije kupila. Od 15.000 eura europskih novaca.

Zarađuje svojim radom i plaća državi doprinose

Ta mjera je bila prijeko potrebna da se mala gospodarstva pokrenu i da okrupne, uvjerava nas. Bez nje, mnogi bi odustali, ovako su se barem usudili. "Mi smo uspjeli, a nismo jedini“, zadovoljno kaže. Važno je navesti da danas zarađuje za sebe i plaća doprinose državi te tako pridonosi zajednici. "Svi ćemo se složiti da je bolje da ja dajem državi nego ona meni“, s osmjehom će naša sugovornica.

Nastavlja razvoj pa je išla i na natječaj podmjeru 6.2. te pokrenula nepoljoprivrednu djelatnost – proizvodnju energetskih pločica od suhog voća i orašastih plodova. "Prolazak na tom natječaju omogućio mi je da kupim gospodarsko vozilo koje mi je također uveliko olakšalo posao, ali presudan za razvoj poslovanja je bio onaj prvi“, ponavlja.

Pitamo ju kakva je trenutna situacija s plasmanom s obzirom na neodržavanje sajmova i stagnaciju turizma. "Prodajem na kućnom pragu i dostavljam u dućane. Nije kao kada su sajmovi, ali uglavnom nas spašavaju stalni kupci“, govori. Logično je da je u ovoj situaciji povećana potražnja u dućanima, ali je važno zadržati kvalitetu jer "kada se potrošači naviknu na jedan okus i miris, uvijek žele da to bude tako i tu se ne smije pogriješiti."

Ima što ostaviti u nasljeđe svojoj djeci

Ona ide dalje, ne staje, pa se tako prijavila na još jednu mjeru jer želi opremiti kušaonu i urediti tematski park, a ima i dodatnih planova za budućnost. Stalno se nešto događa, ideje samo naviru, ističe. "Jedno drugo vuče“, osmjehuje se.

Navodi da su se kćeri zainteresirale i već dosta poslova odrađuju na gospodarstvu. "Presretna sam radi toga, naravno", napominje i dodaje da zato još jednom želi ponoviti da joj je prolazak na prvom natječaju omogućio ostvariti da danas od vlastitog rada lijepo živi, a ima što i ostaviti u nasljeđe djeci.

"Dakle, posljedice dobivanja 15.000 eura europskih novaca su dalekosežne. Ako netko posao ne pokrene, što sljedeća generacija može nastaviti graditi? Pa ne ide ništa preko noći“, čvrsto će Helena.