Pokazalo se da sustav i dalje ne sankcionira tzv. ”lovce na poticaje” kako bi zaštitio one koji vrijedno rade pa se na kraju regulira drastičnim mjerama - smanjenjem poticaja usred sezone, upozorili su eko proizvođači.
“Proizvođači trebaju biti motivirani proizvesti i prodati svoje proizvode, a ne da dobivaju poticaje prema površinama uz što manje rada. Nama nisu bitni hektari nego stvarna proizvodnja i zdrava prehrana stanovništva”, naglasio je Zlatko Dudaš, dopredsjednik Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača (HSEP) na održanom sastanku Ministarstva poljoprivrede.
Naime, tema sastanka bila je razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj u skladu s postizanjem europskog cilja od 25 posto površina u toj proizvodnji do 2030. godine.
Usprkos naglašavanju njezine važnosti u europskim strategijama, u RH su se površine pod takvom proizvodnjom prošle godine smanjile za čak 1.789 hektara u odnosu na godinu prije, a kao važnije probleme koji trenutno koče njezin razvoj, proizvođači su, kako stoji u objavi na stranici HSEP-a, na sastanku istaknuli administrativnu preopterećenost, potrebu jačeg inspekcijskog nadzora tržišta i nedostatak ekološkog sjemenarstva.
"Ekološka proizvodnja povlači za sobom i niz dodatnih administrativnih zahtjeva te dodatne kontrole kojih nema u konvencionalnoj proizvodnji. No sustav nadzora u poljoprivredi nije senzibiliziran za specifičnosti ove proizvodnje, posebno u pogledu raznolikosti gospodarstava i uzgoja mješovitih kultura i nasada“, naglasili su.
Događa se, pojašnjavaju, da se od proizvođača aromatičnog bilja na krškim terenima traži da za to osiguraju plodne oranice, a ne da bilje sakupljaju u maslinicima i kamenjarima gdje ono prirodno raste. Iako niz agroekoloških praksi koje se smatraju inovacijama poput sadnje u drvorede (alley croping), regenerativne proizvodnje, permakulutre i dr. podrazumijevaju održavanje površina kao ekosustava sa svom kompleksnošću i raznolikošću, od proizvođača se traži da razdvajaju usjeve i time im se uvjetuju poticaju u proizvodnji.
"Neke mjere idu čak do apsurda da se kod mehaničkog uklanjanja korova zabranjuje upotreba motike. Isto tako nedostaje komunikacije i međusobnog uvažavanja među nadzornim tijelima“, napominju.
Nadalje, objašnjavaju, usprkos strogom nadzoru u proizvodnji ekoloških proizvoda, pokazalo se da sustav i dalje ne sankcionira tzv.”lovce na poticaje” kako bi zaštitio proizvođače koji vrijedno rade pa se na kraju regulira drastičnim mjerama, primjerice smanjenjem poticaja za ekološke nasade oraha i lješnjaka usred prošle sezone.
Kažu i kako nedostaje kontrole onih koji nisu registrirani kao subjekti u ekološkoj proizvodnji, a tvrde da prodaju ekološki proizvod pogotovo na sajmovima.
Nedostatak ekološkog sjemenarstva, navode dalje, dugogodišnja je boljka jer je ova proizvodnja vrlo teško provediva bez posebno prilagođenih ekoloških sorata, a prilagođenost lokalnim prilikama posebno je značajno svojstvo ekološkog sjemena.
"Za ekološko sjemenarstvo među proizvođačima ima interesa, ali problem je velikim dijelom strukturni. Iako europske direktive ostavljaju prostor uzgoju sjemena na gospodarstvima, posebno u sektoru povrća, u Hrvatskoj su i dalje na snazi stroge mjere nadzora u sjemenskoj proizvodnji“, ističu.
Također, napominju, u skladu sa smjernicama europskog Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede, treba izraditi nacionalni akcijski plan.
Isto tako, kroz Program ruralnog razvoja potrebno je izraditi eko sheme za poticanje ove proizvodnje. Europski akcijski plan ponudio je mogućnosti podrške širenju proizvodnje kroz smanjivanje PDV-a na proizvode te poticanje otkupa ekoloških proizvoda kroz sustave prehrane javnih institucija, no o svemu tome potrebna je rasprava svih dionika prehrambenog sustava.
"Ekološki proizvođači u svakom slučaju žele i trebaju biti uključeni u raspravu kod donošenja ovih strategija“, poručili su na sastanku.
Tagovi
Autorica
Marta Radić
prije 2 godine
Eko poticaji idu u smjeru ne korištenja pesticida i umjetnih gnojiva , već organskih. Tako da se ostvaruje jedan od ciljeva zelenog plana. Drugo je pitanje proizvodnja i ekološki proizvod. Onaj tko hoče imati eko proizvod može dodatno zaraditi , a onaj koji zbog konvencionalne proizvodnje ( zagađuje okoliš), nemože dobiti eko proizvod , dobije manje. Tako da poticaji u ekološkoj imaju smisla za jedne i druge , te nije potrebno više raspravljat o tome. Možda do 2050 biti će samo eko proizvodnja.