Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Eko suzbijanje korova i štetnika češnjaka
  • 31.05.2014. 09:00

Prirodna obrana češnjaka od štetnika

Za suzbijanje korova u češnjaku kod nas nije registriran ni jedan pripravak. Ekonomski je za njega ipak najštetnija plamenjača, koja u vrlo kratkom razdoblju može spaliti nadzemne organe. No, na tržištu postoje ekološki pesticidi, ali tu su i antagonističke biljke koje ga štite od nametnika!

Foto: depositphotos.com
  • 20.245
  • 1.113
  • 0

U Hrvatskoj je svega tri posto površina pod ekološkim uzgojem. Domaće hrane na tržnicama je sve manje, a povećalom bismo mogli tražiti onu uzgojenu na ekološki način. Čak 15 posto stanovnika Hrvatske kupuje ekološke proizvode. Znate li da Hrvatska, od svih ostalih europskih zemalja, bilježi najveću stopu rasta tržišta ekoloških proizvoda u visini od čak 20 posto, dok se iza nas nalazi Nizozemska s 15 posto.

OPG Paušić Darinka iz Bjelovarske županije u Predavcu, nekoliko se godina bavi proizvodnjom organskog povrća. Koriste samo sredstva dopuštena u ekološkoj proizvodnji i nemaju problema s bolestima i štetnicima. "Prošle jeseni sam zasadila češnjak iz vlastite proizvodnje na dubini od oko 25 cm oko dva prsta razmaka u redu. Pravim "čaj" od koprive , preslice i gaveza. Na 100 litara vode ide 10kg koprive, ili pet kg gaveza ili tri kg preslice. Pripravak cijele godine stoji u bačvi, treba dva do tri tjedna da se raspadne i nastane gusta i jaka smjesa. Priprema biljaka treba biti kao čaj za ljude, niti prejak niti preslab. Kada se pojavi plijesan zbog vlage, u zemlji koristim preslicu, jer se u tlo vraćaju bakterije koje su mu potrebne. Koprivom špricam po listu po potrebi. Svoj ekološki češnjak prodajem poznatim kupcima ili na sajmovima. Osim pregledavanja, okopavanja i čajeva ne koristim ništa drugo. Nekada je češnjak sam, a nekada uz mrkvu jer međusobno dobro odbijaju štetnike, mrkva tjera lukovu muhu, a luk mrkvinu."

U Kućancima Đakovačkim, Miroslav Kurcinak, predsjednik Udruge Slavonski češnjak, na vlastitom imanju uzgaja konvencionalni češnjak na jednom hektaru. Prinos je pet do osam tona po hektaru. "Može se pojaviti češnjakova muha, a najčešći su bolesti peronospora, hrđa i duhanov trips. Osnovali smo Udrugu Slavonski češnjak, koja ima oko 15 članova. Važna nam je ujednačena kvaliteta i proizvodnja te očuvanje autohtonih sorti. Domaćom proizvodnjom uspijemo pokriti tek 10 posto potražnje na tržištu, pa nema bojazni od konkurencije."

Ako želite češnjak uzgajati ekološki, bez upotrebe kemijskih sredstava, morate paziti da nije na teškim tlima jer je potrebno dobro baratati motikom i ručnim alatom. Češnjak, botanički Allium sativum, pripada obitelji Liliaceae. Uz luk je najreprezentativnija skupina gomoljastog povrća.

Izbor kultivara i ekoloških tipova

  • Jesenski - (ozimi), sade se u jesen, prezimljuju i u sljedećoj godini odmah na proljeće počinju razvijati vegetativnu masu i lukovicu, dozrijevaju početkom ljeta. Imaju kraće razdoblje mirovanja te se kao takvi u ambijentalnim uvjetima njihov repromaterijal ne može čuvati do proljeća. Listovi i lažna stabljika su im većinom širi i krupniji, i sama glavica je krupnija, s manjim brojem krupnijih češnjeva.
  • Proljetni - sade se u proljeće, a dozrijevaju sredinom ljeta. U uvjetima ambijenta se mogu dobro očuvati do proljeća, jer imaju duže razdoblje mirovanja. Ovi ekotipovi su osjetljiviji na niske temperature te ih iz tog razloga sadimo u proljeće. Listovi i lažna stabljika su im tanji i uži, a glavice sitnije s većim brojem sinijih češnjeva.
  • Alternativni - po svojstvima su bliži proljetnim ekotipovima, ali se mogu saditi u jesen jer su otporniji na niske temperature od proljetnih. Sadnjom u jesen im se produžuje vegetacija, što rezultira nešto krupnijom glavicom i samim time većim prinosom u odnosu na proljetnu sadnju.

Štetočine češnjaka

Češnjakova muha (Helomyza/Suilia/lurida) je štetnik koji napada isključivo češnjak. Suzbija se na isti način i istim insekticidima kao i lukova muha, inkorporacijom prije sadnje ili prskanjem u doba leta muhe. Ranijom sadnjom češnjaka u jesen ili kasnije u proljeće mogu se smanjiti i ublažiti posljedice napada.

Lukov moljac (Acrolepia assectella) čini štete na luku, poriluku i češnjaku. Tijekom godine ima dvije generacije, a u toplijim krajevima i treću. Na malim parcelama, zaštita nije potrebna, a provodi se na površinama za proizvodnju sjemenskog luka i to prskanjem insekticidima u doba leta leptira prve i druge generacije. Na češnjaku štete čini i stabljična nematoda iz roda Ditylenhus. Listovi žute i propadaju, lukovice postaju mekane, prazne i neupotrebljive za sadnju. Plamenjača (Peronospora destructor) čini velike štete na svom lukovičastom povrću pa i češnjaku, smanjenjem uroda i propadanjem zaraženih lukovica za vrijeme skladištenja. Osnovna mjera zaštite je sadnja zdravih češanja i poštivanje plodoreda. Na češnjaku parazitira nekoliko vrsta roda Botrytis, neki na nadzemnim djelovima, a neki izazivaju štete i javljaju se tijekom skladištenja. Bijela trulež (Sclerotium cepivorum) napada svo lukovičasto povrće, a češnjak je najosjetljiviji. Infekcije potječu iz tla u kojem gljiva preživljava kao sklerocij nekoliko godina. Zaštita se odnosi na višegodišnji plodored (barem tri godine). Hrđa (Puccinia alli) čini značajne štete na češnjaku. Zaštita se odnosi na uništavanje zaraženih biljnih ostataka.

Češnjak se kod nas uzgaja isključivo sadnjom češnjeva i to češće u jesen nego u proljeće. Stoga je i s gledišta sastava korovne flore problem specifičan. Za suzbijanje korova kod nas nije registriran ni jedan pripravak. Češnjak ili bijeli luk proizvodi se na cijelom području naše države, ali uglavnom na malim površinama za vlastite potrebe i lokalna tržišta. Zrioba lukovica zahtijeva suho i toplo vrijeme, jer ako u to vrijeme padaju obilne oborine, pucaju vanjski ovojni listovi, pa lukovica poprimi sivu boju od saprofitskih gljivica. Stoga se tradicionalno uzgaja u mediteranskom području u kraškim poljima, gdje se zimi ne zadržava voda. Literatura navodi da su manje vlažni uvjeti istočne Hrvatske također povoljni uvjeti za uzgoj češnjaka u dolinama rijeka, jer mu najviše odgovaraju lakša tla, dobre strukture, blago kisele ili neutralne reakcije. No, i Međimurje ima lokalitete uz rijeku Dravu gdje se tradicionalno uzgajaju domaći klonovi češnjaka na aluvijalno-pjeskovitim površinama.

Kako se domaći češnjak za prodaju nudi u skromnim količinama, cijena mu je relativno visoka pa sve veći broj gospodarstava iskazuje interes za uzgoj ove kulture. Kod nas su najrašireniji domaći ozimi eko-tipovi koji se sade ujesen, prezimljuju pa u sljedećoj godini razvijaju vegetativnu masu i lukovicu. Biljke češnjaka su u pravilu vrlo otporne na niske temperature pa mogu dobro prezimiti u kontinentalnom području, odnosno za normalan rast i "glavičenje" češnjaka, češnjevi za reprodukciju moraju biti izloženi niskim temperaturama! Češnjak ne podnosi sam sebe niti bilo koji luk kao pretkulturu, a poželjno je da na isto mjesto dođe tek nakon pet godina! Ovo je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera protiv lukove stabljikine nematode (Ditylenchus) i bijele truleži (Sclerotium) koje mogu pričiniti vrlo velike štete usjevu.

Tijekom vegetacije, njega češnjaka se svodi na prihranu, navodnjavanje, borbu protiv korova te suzbijanje bolesti i štetnika. Pri jesenskoj sadnji češnjaka u kontinentalnom području gotovo se redovito pojavljuje zimska korovna vrsta mišjakinja ili "črevec" (Stellaria media). Od štetnih organizama životinjskog podrijetla u usjevima češnjaka su najčešće zabilježeni gubici od zemljišnih nametnika žičnjaka (Elateridae), grčica hrušta (Melolontinae) i stabljikina nematoda (Ditylenchus) te češnjakove muhe (Helomyza lurida). Pripravci na osnovi spinosada (Laser KS) i azadiraktina (NeemAzal TS) koji su u našoj zemlji registrirani za suzbijanje drugih nametnika češnjaka, mogu se koristiti i protiv muhe. U regijama gdje se redovito uzgajaju crveni i bijeli luk gotovo se svake godine pojavljuju bolesti iz skupina plamenjača (Peronospora), hrđa (Puccinia) i plijesni ili truleži (Botrytis, Sclerotium).

Ekonomski je najštetnija plamenjača, koja u vrlo kratkom razdoblju može spaliti nadzemne organe luka poriluka i češnjaka. Ukoliko se češnjak proizvodi na manjih gredicama u okućnicama, sadnjom zdravstveno ispravnih lukovica u prihvatljivom plodoredu (na istu gredicu tek svake četvrte ili još bolje pete godine), a korovi se suzbijaju mehanički (čupanjem i okopavanjem), tada je u vrijeme pojave češnjakove muhe još potrebno takve površine pokriti paučinastim folijama i/ili vješati žute ljepljive ploče. Druge mjere zaštite u proizvodnji češnjaka za vlastite potrebe u pravilu nisu potrebne. Temelj za zdravu i otpornu biljku je zdravo tlo iz kojeg raste i iz kojeg uzima hranu. Dokazano je da na zdravom tlu raste manje korova.

U ekološkoj proizvodnji biljke hranimo organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom, korov uklanjamo mehaničkim putem, biljke prskamo biljnim pripravcima, a zaraženo bilje i voćke redovito odstranjujemo. Tako biljka postaje zdravija, otpornija i spremna dati zdrav plod. U borbi protiv štetočina može pomoći prirodni suživot između nekih biljaka - ako se posade jedna blizu druge, povećava se njihova snaga i urod te se one bolje štite od nametnika. Ekološki uzgoj ne sadrži upotrebu umjetnih pesticida i gnojiva i zbog toga je u harmoniji s prirodnim sustavom.

Prednost ima prirodno - ekološka zaštita

Na tržištu postoje i ekološki pesticidi. Ova vrsta pesticida proizvodi se od biljaka iz prirode, neotrovnih i otrovnih, pa se stoga i dijele na one opasne i na one bezopasne. U eko uzgoju hrane možemo koristiti i sredstva na osnovi nekih sapuna (insekticidni sapuni) i drugih tvari, kao što su vrtlarska ulja, češnjak ili sprej od feferona. Također, niz mjera koje možemo sami provesti uključuje sadnju antagonističkih biljaka jednu uz drugu. Na taj način biljke se međusobno štite od nametnika (npr. sadnja mrkve uz luk štiti biljke od lukove/mrkvine muhe, zabijanje grana bazge u tlo služi kao zaštita od krtica). Ljepljive vrpce i feromonski mamci još su jedan način minimalizacije problema s nametnicima bez narušavanja prirodne ravnoteže u vrtu. Barijere (primjerice, niz cerada) uspješno štite usjev od štetočina. Ako moramo reagirati brzo zbog akutne navale štetočina, možemo izabrati neko prirodno sredstvo koje utječe na specifične insekte, ali ne nanosi štetu ljudima, životinjama ili divljini. Među najboljima od takvih proizvoda je Bacillus thuringiensis, prirodna bakterija koju nanesemo izravno na biljke te time poremetimo probavu gusjenica i ostalih nametnika na lišću biljaka. Pritom je prije kupnje potrebno točno identificirati nametnika zato što svaka vrsta ove bakterije utječe na specifičnu vrstu insekata.

Foto: depositphotos.com


Tagovi

OPG Paušić Paušić Darinka Kultivari Štetočine Češnjakova muha Zaštitno sredstvo Lukova muha Stabljična nematoda Plamenjača Bijela trulež Hrđa Korovna flora Otpornost na niske temperature Mišjakinja Organsko gnojivo Antagonističke biljke


Autorica

Renata Dragović

Više [+]

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić