Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Organska hrana
  • 31.07.2022. 10:30

Šta predstavlja organska hrana - je li zaista bolja?

Organska hrana se potrošačima najčešće predstavlja kao zdravija, prirodnija i okolišno prihvatljivija od one iz konvencionalnog uzgoja. Da li je to tako i šta o tome govore međunarodna istraživanja?

Foto: Depositphotos/robert_g
  • 643
  • 65
  • 1

U posljednjih nekoliko godina organska hrana se vrlo brzo proširila tržištem i stekla značajnu popularnost među potrošačima. Obično se smatra da je takav način proizvodnje garancija za zdraviji, prirodniji i etički prihvatljiviji proizvod. No, nameće se pitanje, šta uopće mislimo kad kažemo organsko? Šta ustvari znamo o organskoj proizvodnji?

Ona je ustvari isto što i ekološka ili biološka, dakle riječ je o sinonimima. Ipak, u Bosni i Hercegovini službeno se koristi termin organska poljoprivredna proizvodnja.

Ne postoji globalni konsenzus o definiciji organske proizvodnje ili hrane, pa različite organizacije i regije imaju različite definicije, pravila i standarde za ovu proizvodnju. U Bosni i Hercegovini je ona regulisana propisima na entitetskim nivoima. Prema tome, u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji, a u Republici Srpskoj ovu oblast reguliše Zakon o organskoj proizvodnji.

Je li organska zdravija?

Općenito, organska hrana se uzgaja bez upotrebe sintetičkih gnojiva, sintetičkih pesticida ili GMO tehnologije. Umjesto toga, poljoprivrednici koriste "tradicionalnije" načine proizvodnje, koristeći se tehnikama kao što je plodored i upotrebom organskih gnojiva, poput komposta ili stajnjaka. A, da bi se proizvod i službeno mogao predstaviti kao organski, potrebno je da cijeli proizvodni proces bude certifikovan.

(Foto: Depositphotos/SashaKhalabuzar)

Nekoliko tvrdnji koje se vezuju za hranu iz organskog sistema proizvodnje su da je ona zdravija, prirodnija i da ima bolji (ili manje izražen negativan) uticaj na okoliš. Jedna tvrdnja povezana s proizvodima iz organskog uzgoja je da su oni, zbog prirodnog uzgoja, hranjiviji i zdraviji. Doista, nauka dokazuje da ona sadrži više antioksidansa, jer biljke ove tvari više sintetišu kada su izložene stresnim uslovima. Vjeruje se da antioksidansi imaju neke zdravstvene koristi. Ipak, nije utvrđeno kako tačno oni koriste ljudskom organizmu, niti koliko nekog proizvoda treba konzumirati da bi se apsorbirala određena količina.

Kako dobiti certifikat za organsku proizvodnju u BiH?

Neki su naučnici otkrili da organska hrana može imati nešto veće koncentracije vitamina C i omega-3 masnih kiselina, dok druga istraživanja nisu pronašla značajne razlike između organske i konvencionalne proizvodnje. Općenito se može prihvatiti da ovakvi dvojaki dokazi ukazuju na to da postoje samo male razlike u hranjivoj vrijednosti. 

Potrošači ne kupuju organske proizvode samo kako bi unijeli više korisnih materija, već i kako bi izbjegli nešto otrovno - sintetičke pesticide i gnojiva. Nekoliko studija pokazuje da u njima ima manje ostataka pesticida, ali to ne znači da ih uopće nema. Iako bi njihova primjena trebala biti posljednja opcija u organskoj poljoprivredi, oni nisu zabranjeni. Postoje liste pesticida koji su dozvoljeni, a većina njih su prirodni toksini poput biljnih ulja, kalijevog sapuna, sumpora ili bakar sulfata, ali i neke sintetičke tvari.

Otrovno je otrovno

Koja je razlika između pesticida u konvencionalnoj i organskoj proizvodnji? Ustvari, i nema velike razlike. Pesticidi dozvoljeni u organskoj proizvodnji nisu nužno sigurniji od onih u konvencionalnoj. Otrovno je otrovno - to treba imati na umu, bez obzira je li tvar sintetička ili je dobivena iz prirode. Toksičnost bilo koje tvari ovisi o njenoj koncentraciji i izloženosti, a ne o tome je li prirodna ili nije.

Bakar sulfat (plavi kamen ili modra galica) je pesticid koji se često koristi na organskim jabukama, a zapravo se pokazao štetnijim za ljude od sintetičkih. Objašnjenje za to leži u činjenici da se sintetički preparati nakon nekog vremena razgrađuju i gube svoju toksičnost, dok je vrijeme potrebno za razgradnju bakar sulfata duže, a i kada se on razgradi na plodovima ostaje teški metal koji djeluje neurotoksično.

Pesticidi na proizvodima konzumentima ne treba da predstavljaju opterećenje, pod uslovom da su ispoštovane sve upute proizvođača. Ovo se primarno odnosi na poštovanje obavezne karence, primijenjene doze ili koncentracije.

Unatoč tome, i dalje treba insistirati na strogim standardima kada je u pitanju kontrola hrane, upravo zbog potencijalno nesavjesnih proizvođača. Svi pesticidi su regulirani i vrlo strogo ispitani u EU i SAD-u. Svake godine hiljade uzoraka hrane se provjerava, a najveći broj nema ostatke ili su oni daleko ispod tolerantnog nivoa. Istraživanja pokazuju da je kontaminacija hrane bakterijama i gljivicama mnogo opasnija, a u tom smislu je rizik isti, bilo da se radi o organskoj ili konvencionalnoj hrani.

Mješoviti rezultati

U 2017. godini jedna detaljna meta-analiza organske poljoprivrede uporedila je organsku i konvencionalnu hranu iz preko 700 izvora proizvodnje i njihov utjecaj na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i potrebe za zemljištem. Rezultati pokazuju da nijedan način proizvodnje nije jasno bolji za okoliš. Organski sistemi troše manje energije od konvencionalnih, ali imaju slične emisije stakleničkih plinova. Organske farme koriste manje pesticida, ali im je potrebno mnogo više zemlje za proizvodnju iste količine hrane.

Ove mješovite rezultate potvrdila je i švedska agencija za hranu. Organski i konvencionalni su u većini aspekata bili jednaki. Najveća razlika bila je u korištenju zemljišta, gdje je u prednosti konvencionalna poljoprivreda, i ekotoksičnosti gdje organska poljoprivreda ima jasnu prednost. Prema ovim rezultatima, konvencionalna poljoprivreda zapravo ima malo manje izražen štetan utjecaj na okoliš u odnosu na organsku.

Organska poljoprivreda također ima utjecaj na širem nivou (Foto: Depositphotos/FS-Stock)

Španija, na primjer, proizvodi ogromne količine konvencionalnog, ali i organskog povrća namijenjenog izvozu. Ova proizvodnja se odvija u prostranim plasteničkim područjima koja troše puno energije i imaju druge štetne uticaje na okoliš, poput znatno veće emisije stakleničkih plinova. Budući da rastuća potražnja u mnogim bogatim dijelovima svijeta ne može biti pokrivena domaćom proizvodnjom, globalna trgovina organskom hranom se također povećava. Organski paradajz koji se iz Španije u hladnjačama transportuje do Njemačke ima ogroman ekološki otisak, a konzumerističko društvo o tome vrlo rijetko razmišlja.

Česte prevare 

Na osnovu svega iznesenog zaključujemo da, kako istraživanja pokazuju, organska hrana nije superiornija od konvencionalnih proizvoda, a često se zanemaruje da organska poljoprivreda također ima utjecaj na širem nivou. Potražnja stalno raste, a borba za opskrbu tržišta (i profit) može dovesti do metoda proizvodnje koje su čak manje održive od konvencionalne.

Kako lanci opskrbe postaju složeniji, sve je teže pratiti kretanje i kvalitet organskih proizvoda. To dovodi do sve učestalijih slučajeva prevare, gdje je konvencionalna hrana označavana i prodavana kao skupi organski proizvod.

Pohlepa u pčelarstvu dovodi do patvorenog meda

Suštinski, rasprava o kvalitetu organske i konvencionalne hrane ne može biti objektivna jer organsko nije samo način proizvodnje, za mnoge je to ideologija. Kupovina ovog proizvoda čini se ispravnom, a potrošači žele učiniti ispravne stvari za zdravlje svoje djece i dobrobit planete. Međutim, treba zapamtiti da želja da u organskom vidi dobro, a u konvencionalnom loše može omesti potrošača u donošenju racionalnije odluke.

Rješenje bi se moglo naći u sljedećem: prestati smatrati konvencionalnu i organsku poljoprivredu nepovezivima. Oboje imaju prednosti i nedostatke, a najbolji način za učinkovitu proizvodnju zdrave hrane bio bi spoj njihovih najboljih karakteristika. Što se tiče potrošnje, koju hranu treba kupovati, ovisi o tome šta se od nje očekuje.

Ako je cilj potrošača jesti zdravo, trebali bi konzumirati više voća i povrća bilo koje vrste, ne nužno organskog. Po pitanju brige za okoliš, jednostavna kupovina organskog proizvoda neće riješiti problem. Najjednostavnija opcija je konzumacija lokalne hrane koja je "u sezoni". Treba imati u vidu da je organska oznaka samo deklaracija o načinu proizvodnje, a ne sigurnosni certifikat ili čarobno rješenje za zdravu prehranu. Ipak, pitanje šta konzumiramo je mnogo važnije od toga kako se ta hrana proizvodi.


Tagovi

Organska proizvodnja Ekološka proizvodnja Biološka proizvodnja Zdrava hrana Prirodna hrana Zaštita okoliša Pesticidi Lokalna proizvodnja


Autor

Benjamin Crljenković

Više [+]

Student master studijskog programa Ratarstvo na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stipendista Agrokluba. Pored studija uključen je u nekoliko društveno korisnih i istraživačkih projekata.

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Zabranjuju izraze šunka i kobasica za proizvode od biljnih proteina

Francuska je izdala zabranu korištenje izraza kao što su šunka, kobasica, odrezak i sl., za proizvode od biljnih proteina. Vlada time želi regulirati alternative mesu, a...

Više [+]