Farma je ispod zemlje i po zimi je toplije, a po ljeti hladnije, a izbor lokacije na samoj tržnici Kvatrić je idealan i po pitanju dostave, kaže zadovoljni vlasnik i direktor Vesele motike prof. Sergej Lugović.
S urbane ekološke farme Vesela motika, koja se nalazi ispod gradske tržnice Kvatrić u Zagrebu dolazi bosiljak, heljda, sikavica, mungo grah, goruščica, timijan, mrkva, mažuran, korijandar, estragon, komorač, peršin, melisa, vlasac... Dio je to biljaka koje prodaju na štandu koji se nalazi na manje od sto metara od mjesta proizvodnje na etaži minus jedan, a novost je dostava jestivih biljaka na kućnu adresu u roku od sat vremena.
S prodajom na vlastitom štandu gdje nude isključivo svoje bilje dva dana u tjednu, krenuli su zadnji tjedan u siječnju. "Bilo je to naše 'vatreno krštenje', koje smo uspješno prošli jer smo krenuli s prodajom na otvorenom usred zime, ali i pandemije. Cijelu priču pokrenuli smo još 2018. godine, ali nas je ova kriza pogodila pa smo je odlučili testirati", kaže nam vlasnik i direktor urbane farme i tvrtke Vesela motike prof. Sergej Lugović, koji je 'Katica za sve' od ideje do prodaje, a operativna voditeljica uzgoja jestivog i začinskog bilja je mlada agronomkinja Ivana Palčić Sanders.
Kada smo vidjeli modernu farmu bilja smještenu na jedva stotinjak kvadrata u utrobi Kvatrića, pitali smo zašto Vesela motika, a ne primjerice 'pametna'. Prof. Lugović, koji predaje studentima na Veleučilištu u Šibeniku, spremno je uzvratio da čim je vesela, onda je i pametna. Iako nigdje u blizu nismo vidjeli bilo kakvu 'motiku', ali jesmo pune plastične teglice bilja na pokretnim paletama, spojenim na struju.
Temperatura je u ovećoj prostoriji bila poprilično radna, odnosno okolo je vladao pravi kreativni nered, baš kao na "pravoj" farmi. No, na većoj staklenoj ploči, iza niza metalnih stalaža za vertikalan raspored bilja, kredom su bile zapisane tajne uzgoja bilja u kontroliranim uvjetima.
Dakle, znanstveni pokus je u tijeku, tzv. living lab, i daje odlične rezultate, kažu u glas. Osim toga, drže da je u domaćoj poljoprivredi, još uvijek, premalo znanja temeljenog na relavantnim podacima i brojevima. Bilježi se tako svaki podatak, traže se kritične točke i pokušava unaprijediti proizvodnja. "Primjerice, najveći proizvođač začinskog bilja u Hrvatskoj prihoduje 14,6 milijuna kuna godišnje, što kada se preračuna na 200 obradivih ha, mjesečno po kvadratu ispadne samo 0,6 kuna", računa Lugović.
S druge strane, oni na jednom kvadratnom metru, kaže, uz drugačiji sortiment, mogu uzgojiti mjesečno 600 teglica začinskog bilja. "Ali ne možemo ovdje uzgojiti trajnice, kao i neke druge vrste biljaka", pojašnjava. No, prilika je tu. Navodi da u Velikoj Britaniji postoji proizvođač sa 40 ha začinskog bilja pod led rasvjetom u staklenicima, a kapaciteta je 10 milijuna teglica mjesečno.
"Kod nas ima 70 ha plastenika, štedi se negdje čak i na najlonu pa su gubici u prinosima zbog toga evidentni. Da ne govorimo o nekakvoj rasvjeti, dok se poticaji daju 'šakom i kapom', koji su više socijalna pomoć, pa bolje da ih nema što se tiče produktivnosti proizvodnje. Naime, povrat investicije, onome tko zna raditi, trebao bi biti u povrću u roku od godinu dana", drži Lugović, koji zagovara ulaganje u inovacije zbog većeg efekta na proizvodnju.
Veseloj motiki je ovo peti prostor u kojem uzgajaju začinsko i jestivo bilje. Krenuli su na 4. katu na tržnici Kvatrić u svega 20 kvadrata, pa su imali prostor u Ciboninom tornju, a zatim i na Jordanovcu. Na Trešnjevci su bili na 90-ak kvadrata pa im je ovo, nešto veće, uletjelo kao optimalan prostor. "Osim toga, sad smo ispod zemlje i po zimi je toplije, a po ljeti hladnije, a nadohvat je i same tržnice", objašnjava izbor lokacije za farmu koja im omogućuje kratak lanac opskrbe i doslovnu prodaju od polja do stola.
Dok neumorno puni teglice kompostom, Palčić Sanders ističe da mora biti toplo i vlažno za ovakav tip uzgoja bilja, a to znači da je temperatura u prostoriji 25 stupnjava Celzijevih. Posla ima dosta, a najviše subotom, kad je obvezno 'veliko spremanje' ili dezinfekcija prostora, kada uskače i jedna studentica agronomije, koja je vanjska suradnica. Nedjelja je neradni dan i u Motiki, a ponosni su na ekološku podlogu u cijeloj proizvodnji jestivog i začinskog bilja.
Na naše pitanje kako ide proizvodnja, Palčić Sanders, koja je četiri godine živjela kao američka snaha u SAD-u, nam je objasnila da je bosiljak trenutno najpopularniji i njega najviše proizvode. Ipak, kad se pojavio onaj iz uvoza, mislili su da njihov jer je malo skuplji, neće ići na tržnici, ali su domaći potrošači srećom prepoznali njegovu pravu vrijednost.
"Ima intenzivniju aromu i svježiji miris. Kad smo krenuli s prodajom, prvo smo izašli s microgreensima, koji nisu odmah privukli veću pozornost jer ljudi o njima ne znaju još dovoljno. Ali kada smo stavili bosiljak, on je počeo privlačiti kupce koji sada žele znati što još imamo u ponudi i posao se polako, ali sigurno dobro razvija", ističe.
Ipak, korijandar je teško uzgojiti u kontroliranim uvjetima, kaže ona, jer je to biljka tropskih klimatskih pojaseva. No, timijan jako dobro napreduje u uzgoju, iako on više voli hladnija područja, ali i u prodaji se pokazao jako uspješan jer se rasproda već do deset dati, ističu dobro preplitanje proizvodnje i prodaje.
Tako u kartonskim čašama s natpisom Munjara imaju izdanke rotkvice, mungo graha, suncokreta, gorušice te listove zrelog bosiljka, a Lugović je pritom naziva i najjačom miješanom salatom u gradu proizvedenom na struju. I dok će stariji kupci natpis prepoznati kao naziv nekadašnje zagrebačke tvornice struje, ima i onih mlađih, koji više 'guglaju' pa znaju što i gdje kupuju, malo tko je zapravo svjestan da su svi sastojci za tu salatu uzgojeni upravo pomoću struje i to na mjestu same prodaje, ispod same tržnice.
S druge strane, projekt Vesela motika, koji je u eksperimentalnoj fazi, pokrenut je sa željom da se razvijaju rješenja po pitanju održivosti, ali i da promiče drugačiji pristup uzgoju hrane. Javnosti je poznat po kućnom sustavu za vrtlarenje na struju Mangon, a tijekom prošle godine prilike su ih prisilile da se i sami počnu baviti uzgojem. Dakle, ušli su na tržište s vlastitim inovativnim proizvodima, koje i dalje razvijaju na urbanoj farmi pod svjetlima lampi gdje niču mladice raznovrsnog jestivog bilja, za što dnevno troše 70 litara vode, jer je nužno navodnjavanje biljaka.
Kako smo čuli, najveći potrošač vode je ovdje rajčica, ali i to je višestruko manje od batata u zatvorenom uzgoju - bio je odgovor o ulaganjima u proizvodnju.
Nadalje, trošak struje nije veliki jer se radi o posebnim led lampama, otkriva Lugović. No, nema uspjeha na tržištu 'preko noći'. Dobrih godinu dana su radili u Veseloj motiki na tome da odaberu prave biljke i dobiju omjere tako da se okusi slažu. Trenutno rade i na novoj salati u kojoj će biti sikavica i heljda, a još traže s čime ih spojiti. "Imamo velik izbor biljaka pa se možemo i 'dosta igrati', drži Lugović.
Iako sve što prodaju možete potražiti i kupiti i na njihovoj službenoj stranici, kažu da nema do ljudskog kontakta na tržnici i razgovora s kupcima, među kojima, ponosni su, imaju već i vjerne fanove njihovih miks salata. Upravo su na placu otkrili da su domaći kupci zapravo klasičari, koji imaju svoje kumice i za povrće. "Ljudi vole imati taj domaćinski osjećaj koji se pomalo izgubio", ističe Lugović, koji je radio i u marketingu.
Među naizgled jednostavnim stalažama koje su zapravo kompleksni sustav za uzgoj s pravim omjerom temperature, vlage i svjetla neophodnim da bi njihove kulture uspijevale duboko pod zemljom, Palčić Sanders ističe da potrošači često krivo koriste nazive.
Naime, kako kaže, ljudi dolaze s idejom da će kupiti klice, no to što se jede, a što oni prodaju nisu klice. Microgreensi su, pojašnjava, zapravo prvi izdanci biljke. Kada pusti korijen, u zemlju posađeno sjeme pretvara se u klicu, a kada krene rasti, biljka izbaci zametne listove. Tada govorimo o izdancima odnosno microgreensima koji su kod svake biljke drugačiji. Kada iz izdanka krene prvi pravi list, tada govorimo o baby leaf salati. Nakon toga biljka se dalje razvija u zrelu jedinku.
Kako smo čuli, biljke možemo jesti u raznim fazama, a većina ih konzumira u jednom obliku, bilo kao cvijet, plod ili lišće za salatu, a Vesela motika ih daje na raspolaganje u drugom obliku. Primjerice, rotkvicu daju kao mali izdanak, iako smo naviknuti da jedemo njen korijen. Nadalje, komorač se jede kao plod, ali i u baby leaf fazi. Mungo grah se jede kao microgreens, ali ne i kao baby leaf jer postaje prevlaknast. Sikavica, koja je inače čičak i koja se jede kao sjeme, kod nas dolazi kao microgreens i u tom obliku ima istu količinu silimarina kao sjeme.
Kamilica se isto može jesti, odnosno njezini izdanci. Suncokret ne jedemo kao odraslu biljku, ali zato jedemo sjeme i mogu se jesti izdanci. Prvi pravi listovi su mu već gorki pa nisu za svakog. Bosiljak, pak, nema smisla jesti u fazi izdanka jer se koristi kao začinska biljka zbog eteričnih ulja prisutnih samo u odraslim listovima, objašnjava nam Palčić Sanders, dodajući da se ni izdanci ni mlado lišće termički ne obrađuju jer time gube svoju nutritivnu vrijednost.
Cilj je vratiti livadno bilje u prehranu, koje više i ne primjećujemo, ali zato dobro ide zelena salata iz uvoza. Zašto ne pojesti sikavicu ili kamilicu, zašto u prehranu ne uvesti heljdu, dragoljub, neven ili boražinu? Lijepo je imati veći izbor, no zašto zapostaviti naše autohtone sorte, zaključuju ovi urbani poljoprivrednici.
Tagovi
Autor
Đuro Japaric
prije 2 tjedna
Samo neke je već obrao mraz , kod mene dio Čačanke rodne , tako da preporučam da se ne sadi u većem broju , jer je puno osjetljivija od primjera Više [+]
