Kad pokriješ troškove dobro je ako koja kuna ostane, a da se radom u polju može obogatiti sve bi saborske klupe ostale prazne. Ni metar zemlje ne bi osta u ledini, kaže Zdravko Mamić.
U razmaku od nepunih pola sata Zdravka Mamića iz Lišana Ostrovičkih sreo sam u Zadru sam dva puta na dva razčita mjesta. Najprije u srednjoj Poljoprivredno - veterinarskoj školi Stanka Ožanića, gdje je došao predati uzorke svog maslinovog ulja za ovogodišnju međunarodnu smotru maslinara i uljara Noćnjak 2019. Uz dvi litre ulja, prijavnicu i uplatnicu (300 kuna po uzorku), Boži Novakoviću iz Zadružnog saveza Dalmacije dodao je i potvrdnicu/certifikat da je njegovo ulje ekološko.
“Sve moje je ekološko”, pohvalio se Mamić.
Malo potom, evo ravnokotarskog Zdravka Mamića na njegovom štandu na Seljačkoj tržnici uz Super Novu. Osim maslinovog ulja, trenutno prodaje još dvadesetak biljnih proizvoda. Čičoke, domaći kukuruz kokičar, pšenicu, tikve golice i ukrasne, divlji i pitomi šipak, proizvode od mente, matičnjaka, stolisnika, vriska, pelina.. A tu je i sočivica jari grav u Bukovici i Ravnim kotarima poznatiji pod imenima sjekirica pa i prdizvek.
“U prošlosti on je othranio generacije i generacije, a kako su ga trošili u većim količinama izazivao je vitrove koji su odjekivali”, pojašnjava Mamić. Ovo su zadnje količine koje prodaje jer triba ostaviti za sadnju sredinom veljače. Jari grav nije zahtjevan, uspjeva u različitim vrstama tla iako mu najviše odgovaraju porozna, a trpi i sušu. Uz spomenute, Mamić proizvodi cijeli niz od čak 88 biljnih i 3 stočna ekoloških proizvoda.
Nakon Domovinskog rata, kad se vratio iz progonstva u svoje Lišane Ostrovičke, tamo između Benkovca i Skradina, zatekao je samo 7 zapuštanih maslina. Tri oblice i četiri krvavice. Od njih je malo pomalo proizvodio sadnice i danas ima ukupno 150 maslina. Planira, kaže, posaditi još 50 i to 80 posto krvavica, ostalo oblice.
“Krvavice rađaju svake godine, oblice svake druge, a jedne i druge su bolje od talijanskih lećina”, tvrdi Mamić.
On je bio posadio i 20-ak talijanskih sorti, ali ih je, kaže, prenavrnija na oblice i krvavice. Kad najbolji rodi leccino daje 20 do 25 kg, a oblice i kravice 50 kg ploda i to na stablima iste starosti, a moje masline u prosjeku imaju 9 godina. Još nisu u punoj rodnosti, pojašnjava Mamić. Lani je ubrao 5 tona i 500 kilograma ploda i dobio 800 litara ekološkog ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Uz pomoć rodbine i prijatelja brao je od 13. do 25. listopada. Dio plodova odmah preradio u uljari Laća u Skradinu, dio u Bilaju. “Idem samo u uljare koje imaju ekološki certifikat”, kaže Zdravko, koji na maslinarskim smotrama i natjecanjima redovito postiže dobre rezultate.
Ove godine već je osvojio zlatnu medalju u Vodicama na Danima mladih maslinovih ulja Dalmacije, a nada se dobrim rezultatima i na Noćnjaku kao i na Danima masline u Zadru gdje redovito sudjeluje.
“Neki kažu eno u lancima prodaju ekstradjevičanska ulja iz uvoza po 30 kuna, a ti za svoje tražiš 100 kuna. Volija bi vidit kome se to isplati proizvodit ekstradjevičansko ulje po 30 kuna. Uvjeren sam da bi kad bi takva ulja podvrguli kemijskoj i senzorskoj analizi dobili porazne rezulate. Ispala bi nejestiva, a ne ekstradjevičanska”, uvjeren je Mamić.
U prilog svojoj tvrdnji on iznosi i primjere iz Španjolske gdje se cijena maslinovih ulja kreće od 4 do 100 eura, kako je koje kvalitete. Osim maslina Zdravko uzgaja i vinovu lozu oko 1000 panja isključivo domaćih sorti. Od crnih četiti klona plavine, babića i ruže, a od bilih maraštinu, debit, trebjan i dugovez (gnjatonja).
Od voćaka smokve, kruške, jabuke, maraške, šljive, oskoruše… Sve na djedovini, dok povrće uzgaja na 2,5 ha uglavnom u lišanjskom polju ili, kako on kaže u Bari, na zemlji koju je od države na koncesiju dobila Braniteljska zadruga čiji je član od početka. Zemlju su na korištenje dobili do 2031. godine. “Zemlja je idealna za povrće bit će i navodnjavanja”, kaže Mamić, koji po asortimanu u biljnoj ekološkoj proizvodnji nema premca u Zadarskoj županiji pa i šire.
Nikad u mojoj obitelji nitko nije koristio ništa osim modre galice, vapna i sumpora. Za zaštitu, ali i prihranu koristim i pripravke od koprve, bazge i orasa, kaže Mamić koji za sve svoje proizvode ima ekološke certificate potpisane od Bionspekta iz Osijeka. “Dok do 2003. godine još kod nas nije bilo nadzornih postaja imao sam certifikat iz Njemačke”, otkriva Zdravko. Sa plasmanom svojih proizvoda nema problema, sve proda na kućnom pragu, na sajmu u Benkovcu i na Seljačkoj tržnici u Zadru. Ima i manje stado koza. Daju meso i gnoj, koji koristi u biljnoj proizvodnji.
A, isplati li se sve to?, upitah Mamića.
“To su me pitali i novinari delekovidnice. Ali, odgovor nisu objavili." "Zašto?" “E, a zašto?! Rekao sam kad bi se isplatio rad u polju sve klupe u Saboru kao i fotelje bezbrojnih uhljeba ostale bi prazne. A ni metar zemlje nebi ostao u ledini", ponavlja Mamić što je izjavio. Dok se plaća politika i nerad, kaže, nema sriće.
Evo sad smo i to objavili. Zašto radite ako se ne isplati?
“A što ću, ja sam u braniteljskoj mirovini. Više volim raditi nego “ćukati” i piti isprid dućana. Radim da ne bi dobija PTSP-i. Od priča o politici isprid dućana nema koristi”, kaže Mamić. “Ovako, radim što volim. Bitno je pokriti troškove, a ako koja kuna ostane još bolje”, zaključuje Mamić. Sa svojim daleko poznatijim i materijalno bogatijim imenjakom i prezimenjakom, onim što je izbjega u BiH i živi u Međugorju, nema nikakave sličnosti, osim u imenu i prezimenu.
Nema, a da je više ravnokotarskih Zdravka Mamića bilo bi manje uvoznih proizvoda. Ili, kako reče, jedan Zadranin, nakon obilaska bog te pitaj koliko šoping centara u lancu Super Nove: Blago Kinezima. Oni gdje god dođu, kupuju domaće. A mi, eventualno, samo na Seljačkoj tržnici.
Tagovi
Autor
