Biljke mesožderke

Davne 1875. godine dobro poznato djelo Charlesa Darwina „Insectivorous plants“ dalo je konačan dokaz da neke biljke imaju sposobnost hvatanja i probavljanja malenih životinja. Navikli smo vidjeti biljke kao pasivna i mirna stvorenja, potpuno suprotnima predatorima iz životinjskog svijeta, i premda je od otkrića takvih biljaka prošlo preko stotinu godina, svakoga tko svjedoči hvatanju plijena tih prekrasnih biljaka takav prizor nesumljivo ostavlja bez daha.

Biljke mesožderke (eng. Carnivorous plants) ili karnivorne biljke jesu biljke s organima za hvatanje i probavu malenih životinja, najčešće kukaca. Takve biljke ne mogu proizvesti tvari neophodne za život procesom fotosinteze te obično rastu na područjima siromašnima nitratima, pa taj problem rješavaju na način da iskorištavaju nitrate iz životinjskih bjelančevina. U tu svrhu mesožderke su modificirale listove kako bi mogle uloviti svoj plijen. One to čine na aktivan ili pasivan način. Kod aktivne klopke, listovi su tako preobraženi da svojim pokretanjem hvataju i onesposobljavaju plijen koji zatim razgrade uz pomoć svojih probavnih sokova.

Pasivna klopka se ne pomiče, već svojom strukturom dijela lista koja nalikuje na vrč ili lijevak mami insekta u biljku, koji potom biva uhvaćen i probavljen.Neke karnivorne biljke žive kao epifiti - one rastu i žive na drugim biljkama i ž ivotinjama proizvodeći same svoju hranu. No da bi pojedine biljne vrste uopće bile svrstane u karnivorne biljke, one prije svega moraju biti sposobne privući plijen mirisom, nektarom, bojom cvijeta. Zatim moraju razviti posebne prilagodbe kako bi mogle uhvatiti životinju, npr. zamka u obliku školjke koja se može zatvoriti, oblik vrča (rod Nephentes), oblik ljepljive trake; te naposljetku moraju posjedovati probavne enzime kako bi mogle razgraditi uhvaćene životinje. Biljke mesožderke mogu se razmnožavati seksualnim, aseksualnim i vegetativnim putem. Osnovni su procesi životnog ciklusa klijanje sjemena, sazrijevanje biljke koje najčešće traje jednu godinu (za neke vrste to može biti višegodišnji proces), cvjetanje biljke, te oprašivanje insektima i vjetrom. Vrlo su specijalizirane i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu. Karnivornih predstavnika možemo naći u porodicama Sarraceniaceae, Nepenthaceae, Droseraceae i Lentibulariaceae. U flori Hrvatske prisutno je 8 karnivornih biljaka svrstanih u četiri roda: Aldrovanda L., Drosera L., Pinguicula L., i Utricularia L.

VENERINA MUHOLOVKA

Venerina muholovka (Dionaea muscipula) najpoznatija je biljka mesožderka na svijetu. Otkrivena je na prijelazu 18./19. st. u Karolini, u SAD-u. Raste u močvarnim područjima, gdje zbog nedostatka visoke vegetacije i konstantne prisutnosti vode ima jako puno direktnog sunčevog svijetla. Dionaea muscipula privlači pažnju zbog svog specifičnog lista koji se nakon podražaja zatvara munjevitom brzinom. Plojka lista sastavljena je od dvije polovice koje na rubovima nose čvrste čekinje i mogu se brzo zaklopiti. Listovi narastu 6 - 15 cm. Cvjetovi su bijeli, ima ih 3 - 10 na cvjetnoj stapci, no biljka cvate tek kad navrši 6 - 7 godina. Venerina muholovka prezimljava mirujući, a na proljeće ponovno rastu novi listovi. U ljeto, unutarnja strana lista-klopke boji se u crveno kako bi privukla pažnju kukaca. Također, na rubnom dijelu klopke koji završava izduženim trepavicama, muholovka izlučuje sočni nektar koji je u kombinaciji s bojom jednostavno neodoljiv kukcima.

Kad kukac sleti na klopku, ona se neće odmah zatvoriti, već je potrebno da kukac hodajući podraži par osjetnih dlačica koje se nalaze u sredini zaklopca. Tek tada se klopka brzo zatvori i ulovi kukca. Uspije li kukac ipak pobjeći, klopka će se tek otvoriti za otprilike 2 sata. Kada i ako je kukac ulovljen, biljka počinje izlučivati enzime koji razgrađuju bjelančevine životinje. Taj proces može trajati 4 - 10 dana. Nakon prvog ulova biljka istom klopkom može loviti još dva puta, nakon čega ista klopka odumire. Ipak, bitno je znati da venerina muholovka ne ovisi o hrani životinjskog podrijetla, jer je autotrofna zelena biljka, kao i druge, „obične“. Ona može mjesecima živjeti bez ulovljenog kukca.

Kućni uzgoj: - klima u kojoj raste Dionaea vrlo je slična našem podneblju, pa je pogodna biljka za uzgoj. Biljku koju kupimo u dućanu obavezno odmah presadimo u veću teglicu i stavimo novi kompost od čistog treseta. Treset se u omjeru 50:50 pomiješa s perlitom kako bi se povećala prohodnost zraka i vode (budući da se u slučaju biljaka mesožderki voda stavlja u podložak teglice, a zatim se kapilarnim putem penje do biljke). Perlit je, inače, pijesak vulkanskog podrijetla tretiran na specifičan način kako bi se postigla što bolja poroznost njegovih zrnaca. Glavna njegova karakteristika očituje se u nedjelovanju na kemijske karakteristike komposta. Biljku presađujemo u plastičnu teglu ili vazu dubine 15-tak cm i širine najmanje 10-tak cm. Dionaea krajem devetog mjeseca usporava s rastom te se priprema za jesenski i zimski period. Biljci je potrebno barem 5 mjeseci hladnog vremena da bi preživjela. Zato je zimi biljku potrebno smjestiti na hladno mjesto gdje nije potrebno puno svjetla i mora se paziti da temperatura ne padne ispod 2ºC. Također postupno smanjujemo unos vode, te na koncu dodajemo tek toliko da se kompost ne posuši u cijelosti. Za mesožderke koristimo isključivo destiliranu vodu ili kišnicu. Voda ne smije sadržavati kamenac, klor ili minerale. Za pravilan rast i razvoj nužna je i prisutnost direktnog sunčevog svjetla, pa je za biljku idealan položaj na južnom dijelu kuće kako bi upila što više svjetla. Na proljeće će biljka započeti sa svojim rastom i vjerojatno procvjetati. Cvijet režemo kada postigne visinu od nekoliko cm kako bi se biljka usredotočila na vlastiti rast. Ljeti je naročito važno poprskati biljku ručnom prskalicom više puta dnevno.

NEPHENTES

Biljke iz roda Nephentes afričke su vrste vrconoša. List ovih biljaka mesožderki sastavljen je od dva dijela: prvi dio izgleda kao i u drugih biljaka, a drugi dio je vrč koji je nastao iz plojke lista. Po rubu vrča biljka izbacuje nektar koji primami kukca koji potom upadne unutra i više ne može izaći jer u vrču rastu dlačice prema dolje koje onemogućavaju kukcu da izađe van. Osim toga, unutrašnjost vrča puna je vodene otopine enzima u kojoj se kukac utopi.

SARRACENIA

Za Sarracenije (cjevolovke) se kaže da su jedne od najproždrljivijih biljaka mesožderki. One svojim predivnim lišćem mogu uloviti tisuće kukaca od kojih su najčešći mravi, muhe i ose. Rasprostranjene su na području SAD-a, od Floride do Kanade. Kao i većina mesožderki, sarracenije privlače kukce nektarom na samom rubu klopke iznad kojeg se nalazi poklopac u obliku kišobrana koji sprečava nakupljanje vode unutar cijevolovke, a kukcima služi kao staza za slijetanje. Cvijetovi su posebno lijepih boja, što ovu biljku čini primamljivom kukcima, ali i čovjeku za uzgoj. Vrčevi odraslih sarracenia mogu dostići i dužinu jednog metra.

DROSERA

Postoji oko 130 različitih vrsta rosika koje su rasprostranjene po čitavom našem planetu. Mogu biti sasvim sitne ili velike kao manji grm. Listovi mogu biti šiljasti, okrugli ili tanki kao nit. Za razliku od Sarracenije i Dionaeaje, Drosera lovi kukce pomoću ljepljivih kuglica na vrhu malih ticala koja su obično crvene boje. Dovoljno je da nesmotreni kukac dotakne rosiku i ljepljiva smjesa onemogućiti će mu bilo kakav pokret, ticala na vrhu lista počet će se micati i list će se polako saviti preko kukca. Dapače, što je njegov otpor veći, biljka je tim prije stimulirana da krene sa probavnim enzimima. Razgrađeni kukac potom se apsorbira preko lista koji se nakon probavljanja vraća u normalan položaj. Kad kiša ispere uginulog kukca, list je spreman na novi ulov. Biljka također stare listove konstantno zamjenjuje novima.

DARLINGTONIA

Jedna od najzanimljivijih vrsta iz ovoga roda svakako je Darlingtonia californica. Riječ je o planinskoj biljci čije je izvorno stanište u sjevernim predjelima Californije i južnog Oregona. Njeno je stanište tresetište, a često raste i na samom izvorištu vode. Svojim izgledom podsjeća na kobru. Karakteristično je za ovu biljku da ne izlučuje probavne enzime nego vodu. U vodi se zatim stvaraju bakterije procesom truljenja kukca. Darlingtonia nema otvorenu klopku, već je gornji dio oblikovan u kapuljaču s mnogo svijetlih prozorčića koji zbunjuju kukca koji, kad se provuče sa donje strane kapuljače, misli da može izaći. No to se ne dešava, već kukac pada u donji dio klopke gdje biva rastopljen u vodi.

ZANIMLJIVO OTKRIĆE

U jugoistočnoj Aziji, na Mt. Victoriji na otoku Palawanu na Filipinima, pronađena je ogromna biljka mesožderka koja čak može probaviti i male glodavce. Voditelj istaživačkog tima Stewart Mcpherson saznao je za biljku 2000. godine od grupe kršćanskih misionara koji su naletjeli na nju tijekom planinarenja. Biljci je dano latinsko ime Nepenthes attenboroughii u čast Sir Davidu Attenboroughu, budući da je inspirirao generacije ljudi da se zanimaju za ljepotu i različitost ovog svijeta. Radi se o drugoj najvećoj vrčastoj biljci na svijetu čija stabljika može narasti do preko jednog metra, a kao oružje koristi vrčastu strukturu ispunjenu tekućinom. Oko svojih usta biljka izlučuje nektar koji mami kukce, miševe i štakore koji upadnu u zamku. Nakon toga biljka zatvara vrč, glodavci se uguše, a enzimi i kiseline razgrađuju tijelo životinje.

Autor: Koraljka Šiletić, dipl. ing.agr.