Bolesti božićne zvijezde

Uzročnici gljivičnih bolesti koji izazivaju trulež korijena, vrata korijena i bazalnog dijela stabljike stanovnici su tla - gljivice Pythium ultimum, Thielaviopsis basicola, Rhizoctonia solani, Scleroptinia sp., Botrytis cinerea i Phytophthora sp. Iste simptome izaziva i bakterija Erwinia carotovora.

Zaraza je moguća već pri ukorjenjivanju reznica, ali i kasnije u svim fazama razvoja. Nadzemni dijelovi biljaka žute, suše se i takve biljke najčešće ugibaju. Razvoju bolesti pogoduje suviše visoka vlaga tla. Stoga za ukorjenjivanje reznica i sadnju treba koristiti dezinficirano tlo, koje mora biti lagano, prozračno i nesmije zadržavati vodu. U slučaju zaraze prvo treba otkriti uzročnika truleži, kako bi se mogao primijeniti odgovarajući fungicid. Primjerice, Previcur 607 SL i Ridomil Gold djelotvorni su protiv gljivica Pythium ultimum i Phytophthora sp., Previcur, Captan, Merpan i Kidan protiv gljivice Rhizoctonia solani, a botriticidi Ronilan DF, Kidan, Euparen M, Teldor SC i Switch zaustavit će zaraze s Botrytis cinerea i Scleroptinia sp..

Rhizoctonia se javlja i na starijim biljkama, na kojima izaziva lisnu pjegavost ili rak stabljike. Bazalni dio stabljike postaje tamnosmeđ, sasušen i usukan, pomalo nalikuje na žicu. Na listovima nastaju suhe, smeđe pjege nepravilna oblika. U uvjetima povišene temperature i visoke relativne vlage zraka na pjegama se razvija svijetlosmeđi mašak, najčešće na stabljici neposredno nad zemljom. Stabljike na kojima su se razvile smeđe lezije najčešće ugibaju. Razvoju bolesti pogoduju umjerena temperatura i visoka vlaga zraka. Zaštita se sastoji od uklanjanja oboljelih biljaka i prskanja jednim od fungicida kao što su Previcur 607 SL, Captan, Merpan i Kidan.

Propadanje starijih biljaka izaziva gljivica Phytophthora nicotiana, uzrokujući zarazu na korijenu koji posmeđi. Na bazalnom dijelu stabljike razviju se purpurno crne, vlažne lezije, koje se brzo šire sa stabljike na brakteje koje uvenu. Na listovima tih stabljika u početku nastaju male uglate suhe sivosmeđe pjege, koje ubrzo zahvate veće površine lista i peteljke. Pocrne a listovi ostaju visjeti na stabljici. Gljiva se razvija kod temperatura viših od 30 °C i vrlo visoke relativne vlage zraka. Širi se zaraženom zemljom, vodom i zaraženim biljnim materijalom. Zaštita od bolesti obuhvaća uklanjanje zaraženih biljaka i zaraženog tla, korištenje sterilnog supstrata, umjereno zalijevanje i preventivno zalijevanje jednim od fungicida, primjerice Previcurom 607 SL ili Ridomilom Goldom koji zaustavljaju i infekcije gljivicom Pythium ultimum.

Infekcije gljivicom Pythium najčešće su rano ujesen tijekom ukorjenjivanja reznica, ali i kasnije. Jače zaražene reznice venu i ugibaju. Kalus, novi korjenčići i baza reznice postaju vodenasto smeđima. Na starijim su biljkama zaraženi korijeni tamnosmeđi, a zaražene biljke kod dnevnih temperatura često uvenu ali se tijekom noći oporave. Ako dulje prežive, prerano cvatu i gube listove.

Botritis, siva plijesan koju uzrokuje Botrytis cinerea, javlja se i kasnije u svim razvojnim fazama, no, najosjetljivije su posve razvijene biljke spremne za prodaju. Na rubovima listova i na braktejama javljaju se smeđe pjege, a poslije se na njima razvije sivi mašak micelija gljive. Botritis se može naseliti i sekundarno na svim mjestima mehaničkih optećenja. Ta je bolest redovita u staklenicima gdje nije dobro regulirano prozračivanje. Infekciji pogoduje vrlo visoka relativna vlaga zraka (viša od 90%), dok temperatura nije bitna, dobro se razvija u rasponu od 1 do 30 °C. U zaštiti od ove bolesti od podjednake je važnosti prozračivanje u cilju sniženja zračne vlage kao i kemijska zaštita. Folijarno se koriste botriticidi Ronilan DF, Kidan, Euparen M, Teldor SC i Switch.