Bolesti i štetnici sobnog bilja

Najveći broj sobnog bilja oboli od nestručnog držanja i premalo njege, pri čemu se najviše griješi sa zalijevanjem.

Preobilno zalijevanje biljci jednako škodi kao i ono preoskudno. Pri prskanju vaših biljaka koristite destiliranu vodu, budući da voda iz vodovoda sadrži veliki postotak vapna, koji može negativno utjecati na vaše biljke. Treba voditi računa i o redovitom presađivanju i prihranjivanju, jer ukoliko to zanemarimo, biljke vrlo brzo izgube svoju prirodnu otpornost i vrlo lako obole. Sobne biljke vole temperature od oko 20 stupnjeva, ali i visoku zračnu vlagu, pa im je stoga potrebno redovito prskanje. Neprikladne sobne temperature i suhi zrak mogu uzrokovati žučenje listova sobnih biljaka. Tijekom dana osigurajte svojim biljkama dovoljno svjetlosti, tako da ih smjestite blizu prozora, a kada se smrači, ukoliko su vanjske temperature dosta niske, biljke odmaknite kako vam se preko noći ne bi smrzle.

Ukoliko su vam biljke tijekom ljeta bile vani na otvorenom, obavezno ih unesite prije prvih mrazeva, jer većina njih ne podnosi temperature niže od 5 stupnjeva. Prije unošenja provjerite da biljke nisu zaražene nekom gljivičnom bolesti ili napadnute od nekog kukca. Odstranite uvele i požutjele listove te površinski sloj komposta zamjenite svježim.

Razni insekti koji napadaju sobno bilje, sišu sokove, tako da bi najbolje bilo da biljke već unaprijed, preventivno špricamo s nekim od kemijskih sredstava, ovisno o štetniku, ili pak da zaštitu izvršimo s nekim ekološki prihvatljivim sredstvom, a u tu svrhu sami možemo napraviti pripravak od koprive. Najčešči nametnik su upravo uši, koje svojim isisavanjem sokova iz biljke uzrokuju njeno propadanje.

Gotovo sve sobno bilje napada i crveni pauk, posebno ako je zrak u prostorijama u kojima držimo sobno bilje suh i topao. Upravo zbog toga prostorije treba redovito prozračivati. Na lišću se mogu opaziti žučkaste mrlje,a s njegove doljnje strane redovito se nalazi narančasti ili crveni nametnik u svojoj mreži. Napadnute dijelove biljke odstranite, a suzbijanje možete izvršiti mehanički ili nekim od sredstava namjenjenim za suzbijanje ovog štetnika.

Često puta na ukrasnom bilju možemo primjetiti i vrlo sičušnog i opasnog nametnika, a riječ je o crnoj muhi ili tripsu. Odrasli insekti lete, a najčešče ih nalazimo s donje strane lista te ih možemo otkriti po karakterističnim izmetinama crne boje. Ličinke su blijedožučkaste i sišu biljne sokove, pa tako napadnute biljke kržljave, listovi žute, venu, što na kraju izaziva propadanje cijele biljke.

Biljku bi bilo najbolje jednom tjedno tuširati s mlačnom vodom i brisati listove, tako da uklonimo nametnika. Odrasle životinje možete primamiti s ljepljivim žutim pločicama.

Lisni mineri su također vrlo čest nametnik na sobnom bilju. Primjetiti će te ih ukoliko na vašoj biljci ugledate žučkaste ili srebrnasto bijele crte ispod površine lista.To su rovovi koje su napravile ličinke ovog nametnika. Listovi se jako oštete i s vremenom odumru. Jajašca i ličinke vrlo su teško uočljivi, dok su crne mušice, veličine 3-4mm vrlo lako uočljive. Najbolje bi bilo odstraniti odrasle životinje uz pomoć ljepljivih traka ili usisavanjem, jer će te na taj način spriječiti pojavu ličinki. Potrebno je odstraniti i napadnute listove.

Na lišću sobnih biljaka u rijetkim slučajevima možete primjetiti i rupe, kao da ga je nešto izjelo, a na zemlji sluzave tragove. To je znak da su biljku napali puževi. Njih nije lako pronaći jer se zavuku u zemlju, a najčešče se unesu kao jajašca, prilikom presađivanja zemlje. Njih možete suzbiti Pužomorom, kojeg stavite na zemlju oko biljke.

Puno je teže utvrditi biljne bolesti,koje se pojavljuju kao sekundarne pojave uzrokovane nepravilnom njegom i držanjem. Najveći broj bolesti uzrokuju razne gljivice: pepelnice (pepeljasta naslaga na listu i stabljici), rđe (rđave mrlje na listu ,stabljici i cvijetu), razne gnjiloče oštečenih djelova biljke.

Sve oboljele dijelove biljke najbolje bi bilo što prije oprezno ukloniti i spaliti. Bolesne biljke treba prenijeti u drugu prostoriju,kako bi spriječili daljnje širenje zaraze. Ukoliko je potrebno, bolje je uništiti cijelu biljku, nego dopustiti da ona postane izvor zaraze, koja će se proširiti na zdrave biljke. Pri tome bacite zemlju u kojoj je biljka bila, a cvijetni lonac raskužite kipućom vodom.

Za pravilnu upotrebu fungicida,a u svrhu sprečavanja bolesti, važno je točno poznavati o kakvom se oboljenju radi. Zaštita od gljivičnih bolesti najčešće se provodi fungicidima kao što su ANTRACOL WP 70,POLYRAM DF,BAVISTIN i sl.,dok se za preventivne mjere u spriječavanju truleži najčešče koriste RIDOMIL MZ 72 WP,ALIETTE WP,AVI WP i njima slični.

Sve ove bolesti najjednostavnije će te spriječiti, ukoliko vaše biljke budete pravilno njegovali i održavali.