Ehinacea jača imunitet, a uzgaja se od ravničarskih do brdskih predjela

Ehinacea je biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike, gde su je Indijanci gajili kao ljekovitu. U Evropu je donijeta u XVIII vijeku. Široku primjenu nalazi u alternativnoj medicini, fitoterapiji i homeopatiji. Njena primjena povoljno utiče na imunosni sistem organizama. Ime ehinacea potiče od grčke reči echinos što u prijevodu znači jež i odnosi se na cvjetnu glavicu koja poslije precvjetavanja izgleda kao jež.

Ljekovita svojsta imaju dvije vrste: Ehinacea purpurea - koristi se stabljika, list, cvijet i Ehinacea angustifolia - uskolisna i od nje se koristi korijen. Medonosna je biljka prijatnog mirisa, bogata nektarom i pčele je rado posećuju.

Botaničke osobine

Ehinacea je višegodišnja biljka iz familije Asteraceae, sa razgranatim korjenovim sistemom. Iz korijenove glave svake godine razvija se veći broj nadzemnih izdanaka, koji se pri vrhu granaju. Visina stabljike kreće se do 60-100 cm, svaka grana završava se lijepom cvjetnom glavicom. Cvjeta od juna do septembra.

Listovi su ovalno lancetastog oblika, raspoređeni naizmjenično. Biljka je obrasla gustim i oštrim dlačicama. Cvjetne glavice sadrže tubuliforne cvjetove, tamnoljubičaste boje, sakupljene u loptu i luginoforne cvjetove, svjetloljubičaste boje, koji se savijaju na dole kako biljka sazrijeva. Plod je ahenija, četvorougaonog oblika. Masa 1.000 sjemena je 2-5 grama.

Tehnologija proizvodnje

Ovaj cvijet ima širok areal gajenja u različitim ekološkim uslovima, od ravničarskih do brdskih predjela. Uspješno se gaji na svim tipovima zemljišta, na plodnim, humusom bogatim sa dobrim vodnim i vazdušnim režimom ostvaruje najbolje prinose. Pogodni tipovi zemljišta su černozem, aluvijalna zemljišta, smeđa zemljišta i pjeskovita zemljišta bogata hranjivim materijama.

Zahtjevna je kada su toplota i svjetlost u pitanju. U našim uslovima gajenje dobro podnosi niske temperature i jače mrazeve.  Ehinacea ima povećane zahtjeve za vodom, tako da se uspješno gaji uz navodnjavanje u ljetnim mjesecima, kao i u suvom ratarenju u predjelima sa 600-800 mm padavina godišnje.

Najbolji predusjev za ehaniceu su strna žita, okopavine, leguminoze, ostavljaju zemljište bogato hranjivim materijama. Jesenjoj sadnji prethodi predsjetvena priprema, koja se izvodi odmah poslije oranja.

Za ishranu se koristi zreo stajnjak 30-40 t-ha, koji se unosi prilikom osnovne obrade i mineralna hraniva 120-150 kg azota, 80-100 kg fosfora i oko 120  kg kalija.

Ehinacea - univerzalni lijek američkih Indijanaca

Razmnožava se sjemenom (direktnom sjetvom), proizvodnjom rasada ili dijeljenjem bokora. Staklenici, tople gredice i hladne gredice koriste se za proizvodnju rasada. Prilikom proizvodnje rasada u hladnim gredicama sjetva se obavlja tokom maja i juna u redove na rastojanju 20 - 25 cm uz utrošak 2-2,5 kg sjemena. Na otvorenom polju sadnja se obavlja na međuredni razmak 60-70 cm i 25-30 cm razmak u redu.

Mjere njege koje se primjenjuju u zasadu ehinaceje su kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i navodnjavanje. Okopavanje i kultiviranje se primjenjuju više puta tokom vegetacionog perioda.

Žetva prilikom proizvodnje nadzemnog se obavlja u fazi punog razvoja biljaka, kada su biljke u cvijetu. U prvoj godini prozvodnje, žetva se može obaviti u augustu, a ako se biljke nisu dobro i dovoljno razvile, žetvu ne treba izvoditi. U drugoj godini proizvodnje žetva se obavlja jula mjeseca, kao i u trećoj godini kada se obavlja jedna žetva tokom ljetnih mjeseci. Pokošena masa odmah se prerađuje, tj. iz nje se cijedi sok, a ukoliko se proizvodi suvi nadzemni dio, masa se ostavi da provene na njivi, a zatim suši u sušarama na 40°C-50°C  ili prirodnim putem. Vađenje korijena se izvodi druge ili treće godine gajenja.

Hemijski sastav i upotreba

Ehinacea se gaji radi nadzemnog dijela (Ehinacea herba) i korijena (Ehinacea radix) iz kojeg su izolovana brojna jedinjenja. Korijen je bogat alkaloidima pirolizinskog tipa, tusiladinom i zotusilaginom, polisaharidima (echinacin), etaričnim uljima (manje od 0,1%). Cvjetovi i listovi imaju veću količinu korisnih materija za jačanje imunog sistema, jer u svom sastavu sadrže veći procenat polisaharida. 

Djelovanje biljke je antiseptično i antivirusno. Korisna je u liječenju lakših i srednje teških prehlada i virusnih infekcija, ublažavanje stomačnih bolova, upale dišnih puteva i dr. Lokalna primjena ehinaceje efikasna je kod teško zarastajućih rana, zapaljenskih procesa na koži, ekcema, herpesa, psorijaze i dr. Ima pozitivno dejstvo na povećanje obrambenih sposobnosti organizma nespecifičnom stimulacijom imunosnog sistema.

Ehinacea može da se koristi svježa ili suva u vidu kapsula, spreja za grlo, tinktura, sirupa, gela, sokova i dr. Može se koristiti preventivno u periodu godine kada se gripa i različite infekcije javljaju ili sa primjenom krenuti čim se prvi simptomi prehlde ili gripe pojave.