Gomolji i lukovice imaju najljepše cvatove!

Trajnice su zeljaste biljke koje mogu živjeti duže od dvije godine. Njihov nadzemni dio se smrzne, a u tlu prezimljuje korijenje. Sade se samonikle i kultivirane trajnice koje svojim raskošnim bojama daju vrtu posebnu čar i raskoš. Na prvi pogled neugledne, gomolji i lukovice imaju jedne od najljepših cvatova.

Lukovičaste i gomoljaste biljke mogu rasti u rahlom i propusnom tlu. Važna stavka u uzgoju je pravovremena priprema tla kompostom, organskim gnojem i slojem malča. Neke vrste lukovičastog bilja mogu godinama ostati na mjestu. Njih se treba ostaviti kako bi se same mogle razmnožiti. Primjeri za to su sunovrati i visibabe.

Sadnja ljetnog i jesenskog cvijeća!

Druge lukovičaste vrste imaju drukčije zahtjeve. Za tulipane bi bilo dobro kada bi se nakon par godina izvadile lukovice, zatim odvojiti podmladak od matične lukovice te ih na jesen ponovno posaditi na optimalan razmak.

Potrebno je znati koje vrste od lukovičastog i gomoljastog bilja može podnijeti zimu. Otporne biljke mogu ostati u tlu kroz cijelu zimu, dok osjetljivije zreba ujesen izvaditi i ostaviti da prezimi u podrumu. Takve su dalije, gladiole i frezije.

Begonija voli skrivena mjesta

U porodici begonija nalaze se šarene ljetnice bogatog cvata. Vrste mogu biti pune i jednostruke, grmolike ili viseće. Mogu biti svih boja, osim plave.

Gomolji se sade u proljeće od veljače i ožujka u lonce punjene rahlom mješavinom tla. Lonce s gomoljima treba zalijevati i držati na toplom i svijetlom mjestu, ali ne na direktnom suncu. Sredinom svibnja biljke se mogu presaditi u vrt. Mogu se saditi u balkonske posude ili na vrtne gredice. Begonije zahtijevaju rahlu mješavinu tla koju čini kompost od lišća ili kore i pijeska.

Begonijama pogoduju zasjenjeni položaji. Tijekom ljeta poželjno ih je češće gnojiti. Razmak među biljkama je 20 do 30 cm, a ovisno o sorti narastu 25 do 40 cm. Cvatu od svibnja do listopada. Gomoljaste begonije su osjetljive na mraz pa ih je potrebno izvaditi iz tla, odrezati listove te očišćene gomolje čuvati u podrumu. Najbolje ih je čuvati u kutijama punjene suhim pijeskom. Od veljače begonije su opet spremne za rast.

Begonije su osjetljive na pepelnicu pa je potrebno provoditi zaštitu bilja.

Kana egzotično cvate i traži humus

Kana je biljka egzotičnog cvata i raskošnih crveno-smeđih listova koji su vrlo dekorativni. Cvate u crvenoj, ružičastoj, žutoj i narančastoj boji.

Od ožujka rizome se može posaditi u lonce i držati ih na sobnoj temperaturi. Sredinom svibnja biljke se može presaditi u vrt. Kana može rasti u velikim posudama ili na vrtnim gredicama. Razmak između biljaka je 40 do 50 cm, a narastu 60 do 130 cm. Cvate od lipnja do listopada. Kana preferira sunčano, zaštićeno mjesto i rahlo tlo bogato humusom. Tijekom ljetnih mjeseci treba ih gnojiti jednom ili dva puta mjesečno. Porijeklom iz Indije, nije otporna na zimu. Nakon prvog mraza koji uništi listove, rizomi se iskapaju sa zemljom i čuvaju na vlažnom pijesku u podrumu. Sljedeće godine kana će opet početi rasti.

Zbog svog egzotičnog porijekla, kane djeluju malo neobično pa ih je najbolje posaditi u lonce kao dekorativnu samostalnu skupinu cvijeća.

Frezija - omiljena među cvijećem

Pripada porodici perunika, trubastih cvjetova opojnog mirisa. Cvjetovi mogu biti žućkastobijele, žute, narančaste, ružičaste, purpurnocrvene ili ljubičaste boje. Frezije su jedne od najomiljenijeg rezanog cvijeća.

Lukovice se sade od sredine travnja do svibnja. Najbolje uspijeva na humusnom i vlažnom tlu, dok je stanište zaštićeno i polusjenovito. Razmak između biljaka je 5 do 10 cm. Mogu narasti do visine od 3 do 40 cm. Cvatu od kolovoza do listopada. Frezije nisu otporne na zimu, te se lukovica mora prije mraza izvaditi i staviti u toplu i suhu prostoriju. Cvatnja iduće godine je moguća, ali nije sigurna.

Frezije najbolje dolaze do izražaja ako su posađene na specijalne gredice.

Gladiola zimu ne podnosi!

Žarki leptirasti cvjetovi svih boja spektra nanizani su na visokim stapkama. Izvanredno su rezano cvijeće koje može dugo izdržati u vazi.

Najbolje uspijevaju u humusnom, blago pjeskovitom tlo s dosta sunca. No, mogu rasti i pod manje idealnim uvjetima i nisu jako zahtjevne. Rizom se može saditi od travnja do svibnja na dubinu od 10 cm, kod vrlo visokih sorti i malo dublje, a kod niskih sorti i nešto pliće. Ako je tlo lagano i pjeskovito, sadi se na dubinu od 15 cm kako bi visoke cvjetne stapke imale što bolji oslonac. Razmak između biljaka je 10-20 cm. Mogu narasti od 60-150 cm, ovisno o sorti.

Cvatu od srpnja do rujna. Visoke sorte se zbog kiše i vjetra trebaju povezivati. Gladiole zahtjevaju dosta komposta te malč. Ne smije ih se gnojiti svježim gnojem jer ono potiče obolijevanje biljke. Gladiole ne podnose zimu te je potrebno nakon prvog mraza izvaditi rizome. Njih je potrebno očistiti i čuvati na suhom mjestu u podrumu. Mali i mladi gomoljčići se odvajaju i u proljeće se sade na posebnu gredicu. Takve biljke će nakon 2-3 godine procvijetati.

Gladiole se režu kada procvatu prvi cvijetovi jer će se tada u vazi otvoriti i ostali cvjetovi do vrha. Na biljkama treba ostaviti nekoliko listova kako bi se rizomi mogli obnoviti.

Ljiljan - otmjeni cvijet koji se ne ukalapa u svako društvo

Otmjeni cvjetovi koji se ne uklapaju u svako društvo su i dalje očaravajući iako se ubrajaju u staro cvijeće ne samo u Europi, već i u istočnoj Aziji.

Ljiljani preferiraju svjetla i osunčana mjesta, no moraju biti zaštićeni od snažnog podnevnog sunca. Tlo bi trebalo biti humusno, rahlo i propusno. Iako lukovicama pogoduje vlaga, veća vlažnost im škodi i može doći do truljenja. Na teškim i ilovastim tlima moraju se poboljšati drenažnim slojem pijeska i šljunka ispod nasada. Kako bi se poboljšalo tlo, potrebno je dodati zreli kompost, a za sjenovitu i vlažnu hladovinu potrebno je malčirati lišćem ili posaditi niske trajnice. Ljiljani se sade u jesen ili rano proljeće u skupinama po najmanje 3-5 komada. Razmak među biljkama ovisi o vrsti i sorti, a on je između 25 do 45 cm.

Dubina sadnje je 20-25 cm. Ovisno o vrsti, ljiljani mogu narasti od 40 do 180 cm. Cvatnja također ovisi o sorti i ona je od svibnja do rujna. Ljiljani se razmnožavaju malim lukovicama koje se nalaze u pazušcu listova ili sjemenom. Otporni su na zimu.

Ljiljani porijeklom od samniklih vrsta mogu rasti godinama na istom mjestu u vrtu, ali i u loncima. Lukovice ljiljana mogu se obložiti mrežastim vrećicama radi zaštite od voluharica.

Mombrecija se razmnožava sama

Pripada porodici perunika, čiji cvijetovi sliče malenim gladiolama te su poredani na tankoj stapci. Može biti žute i narančastocrvene nijanse i dražesno su rezano cvijeće.

Za rast im pogoduje rahlo vrtno tlo uz prisustvo sunca ili u polusjeni. Lukovice se sade od travnja do svibnja na dubinu od 8 do 10 cm, na razmak od 7 cm. Narastu do visine od 60 do 100 cm, a cvatu od srpnja do rujna. U područjima blage klime mogu prezimiti, no u ostalim krajevima ih je potrebno izvaditi i čuvati na suhom.

Mombrecija se sama razmnožava, te se preporučuje da ih se svake tri godine iskopa te ponovno posadi s dovoljnim razmakom.

Izvori slika: dunstonhallgardencentre.co.uk, makeupandbeautyblog.com, pinoyexchange.com, gardenia.net, 99roots.com, flickr.com, Tiplyashin Anatoly/bigstockphoto.com