Kako pravilno uzgajati mentu?

Menta je poznata i popularna od davnina kao ljekovita biljka koja se odlikuje ugodnim i aromatičnim mirisom i okusom mentola. Porijeklo ove biljke nije utvrđeno, ali je raširena svuda. Sve je veći interes za njen plantažni uzgoj zbog velike potražnje na tržištu.

Upotrebljavaju se lišće i mladice sa cvjetovima kao čaj u slučajevima probavnih smetnji, grčeva crijeva, bubrežnih i žučnih kolika, a za vanjsku upotrebu kao dodatak kupkama, za punjenje jastučića za spavanje, kao migrenski štapići protiv glavobolje, zatim u slučaju svrbeža i reume, u kozmetici, kulinarstvu, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Medonosna je biljka, a produktivnost meda je 200kg/ha. Med je veoma gust sa ugodnom aromom mente.

Višegodišnja biljka u intenzivnom uzgoju

Višegodišnja je biljka iz porodice Lamiaceae, raste u visinu 30-80-110cm ovisno o sorti. Na 1m² se može nalaziti 10 do 20 biljaka. Formira mnoštvo rizoma u koje skladišti hranjive tvari i putem kojih se širi. Postoji više vrsta i podvrsta ove ljekovite biljke: divlja menta (Mentha spicata) i njena podvrsta ljuta menta, pitoma menta (Mentha piperita), kovrčava menta (Mentha crispa), barska menta (Mentha aquatica), poljačak (Mentha pulegium), jabukova menta (Mentha suaveolens), konjski bosiljak (Mentha longofolia), poljska menta (Mentha arvensis).

Najčešće se ipak upotebljava pitoma ili paprena menta, nastala od barske i divlje mente.

Najčešće se ipak upotebljava pitoma ili paprena menta, nastala od barske i divlje mente. Otkrivena je u Engleskoj, odakle se proširila po cijelom svijetu. Danas je selekcionirano mnoštvo sorti pitome mente sa različitim karakteristikama: od sadržaja mentola, ulja, mirisa do ukrasnih menti sa šarenim lišćem. U intenzivnom uzgoju najčešće se koriste dva oblika mente koji se razlikuju po boji listova, stabljike i sadržaju eteričnih ulja.

Bijela menta Alba

Stabljika i lišće su blijedozelene boje, delikatesnijeg ukusa, srednjim sadržajem mentola i 60% ulja, uglavnim se uzgaja u Francuskoj i naziva se francuska menta.

Crna menta

Sadrži više ulja, ali ima i oštriji ukus, prepoznaje se po tamnozelenoj i ljubičastoj boji listova i stabljike. Zbog ljubičaste boje, posebno u proljeće, lišće se čini tamno i otuda naziv za ovu vrstu "crna metvica". Cvjeta od lipnja do rujna ružičastocrvenim ili ljubičastim cvjetovima. Plod je oraščić od četiri dijela sa po jednom sjemenkom u svakom dijelu.

Otporna na hladnoću

Menta raste na rahlim zemljištima pH vrijednosti 6,0 do 7,2 (blago kisela i neutralna). Na jednom se mjestu može zadržati pet do šest godina, a u intenzivnoj proizvodnji dvije do tri godine:

• odgovaraju joj sunčane pozicije, ali odlično uspijeva i u polusjeni
• na teškim, kiselim zemljištima koja imaju visoku razinu podzemne vode menta raste veoma sporo
• organska đubriva najbolje je u zemljište unijeti sa prethodnom kulturom
• otporna je na hladnoću: Pod snježnim prekrivačem debljine 10 do 20 cm može podnijeti mraz -25 do -30 stupnjeva, ali tokom zime sa toplim periodima, bez snježnog pokrivača, često strada rizom na dubini 3-4 cm pri temperaturi -10 do -12 stupnjeva i tada je treba zaštititi malčiranjem, prekrivanjem piljevinom ili smrekovim granama.
• u proljeće menta počinje rasti već na teperaturi od 2 do 5 stupnjeva, a mladi izdanci mogu izdržati proljetne mrazave -8 stupnjeva
• to je kultura umjerene zone, optimalna temperatura za rast 18 do 20 stupnjeva, sa povećanjem temperature do 25 stupnjeva sadržaj ulja raste.

Menta voli vodu. Procjenjuje se da za formiranje 1t mente u fazi cvjetanja treba 1.500 m³ vode. U fazi intenzivnog rasta, mentu je poželjno zalijevati, ali 5 do 7dana pred žetvu treba prestati zalijevati, jer će listovi mente imati više ulja.

Najčešće se razmnožava reznicama rizoma.

Sjeme, reznice rizoma, dijeljenje grma

Razmnožava se sjemenom, reznicama rizoma ili dijeljenjem grma. Najčešće se razmnožava reznicama rizoma i na taj način osigurava ujednačenost nasada. Imajte na umu da se vrlo brzo razvija i širi na zasađenoj parceli. Ima plitak korijen i zato voli rahla zemljišta sa dovoljno vlage.

Termin sjetve iz sjemena je u ožujku na dubinu 0,5 do 1 cm. Sade se sadnice starosti 35 do 45 dana. Sjeme je teško dobiti. Menta se sadi na otvorenom u proljeće, u travnju ili u ljeto, u kolovozu. Rizomi za sadnju trebaju biti dužine 15 cm, a najmanja 8 cm. Sadnice ili rizomi se sade u brazdu dubine 8-10 cm na udaljenost 12 do 15 cm jedan od drugog, međuredni razmak 40 do 60 cm. Za 1ha potrebno je osigurati oko 1.500 kg rizoma.

Može podnijeti kratkotrajnu sušu

Dva puta u sezoni menta se prihranjuje složenim mineralnim gnojivima u količini 15 do 20 g/m² ili ptičjeg izmeta ili pepela 25 do 30 g/m². Pretjerano gnojenje dušikom u vlažnim godinama može da utjecati na pojavu pepelnice i hrđe i na to treba obratiti pažnju.

Korijen mente nalazi se plitko u tlu 15-20 cm, najveći dio je na dubini 2-5 cm, a zbog guste mreže sočnih rizoma može podnijeti kratkotrajno sušno razdoblje. Pretjerana vlaga i nedostatak svjetlosti tokom pupanja i cvjetanja smanjuju sadržaj i kvalitetu eteričnog ulja. Zalijevanje je najbolje odraditi u početku vegetacije, u periodu stvaranja bočnih rizoma, početkom faze pupanja, nakon košnje u količini od 40-60 mm/m², a količina vode ovisi o padalinama u toku vegetacije.

Brati neposredno prije cvatnje

Prikuplja se u vrijeme cvjetanja ovisno od namjeni. Menta za list se kosi kada je veći udio lista u odnosu na stabljiku tj. neposredno pred cvjetanje, a za destilaciju kada je u cvijetu. Najbolje je brati neposredno pred cvjetanje, jer tada sadrži najviše djelotvornih materija.Vrhovi biljke se skraćuju za 10 do 15 cm i suše na sjenovitom mjestu. U toku sezone menta se ubire dva puta, a ako se navodnjava i tri do četiri puta.

Zbog velikih i sočnih listova osjetljiva je na bolesti i štetočine.

Košnja se obavlja kombajnom. Potrebno je mentu što brže odvesti na mjesto prerade, jer zbog visokog udjela vlage može doći do fermentacije ili truljenja. Prosječan prinos suhog lista se kreće oko 15t/ha ili 50l/ha eteričnog ulja.

Napadaju je mnoge bolesti

Menta je biljka koja privlači mnoge štetočine i napadaju je mnoge bolesti, jer ima velike i sočne listove i rizome, zbog toga je potrebno stalno biti na oprezu.

Na našem području najopasnije oboljenje mente je hrđa koju izaziva gljivica Puccinia menthae. Ovom gljivičnom oboljenju doprinosi razvoj velike vlažnosti, niska temperatura, višak dušika u zemljištu, kao i dugogodišnji nasad na istoj parceli. Za hrđu je karakteristična pojava tamnosmeđih pjega na naličju listova i na lisnim peteljkama. Pjege se šire od donjih listova prema vrhu i pri jakoj zarazi može doći do potpunog uništenja mente. Jedna od mjera suzbijanja je prijevremena košnja, kada se primijete simptomi zaraze, uzgajanje otpornih sorti. Kišno vrijeme pogoduje širenju ovog patogena. Najbolje je zaštitno tretiranje izvesti u proljeće, kada su biljke visine 4-5 cm.

Pored hrđe, na menti se javljaju i druga gljivična oboljenja: pepelnica (Erysiphe sp.), septorija, koju izaziva Septoria menhtae, zatim verticilijum, antraknoza, mikoplazme i mnoga druga manje značajna oboljenja.

Veoma često oboljenje je pepelnica

Karakteristični simptom pepenice jest bijela navlaka na listovima koja se pojavljuje u drugoj polovini vegetacije, a kasnije se pojavljuju plodonosna tijela crne spore. Veoma često oboljenje, javlja se tokom kolovoza, kada hladni i vlažni vjetrovi pomažu širenje gljivice.

Ne uzgajati poslije krumpira

Što se tiče štetočina, mentu napadaju mnogi insekti koji su u nasadu mente prisutni već od proljeća. Navjažnije štetočine su lisne uši, cikade, žičnjaci, cvrčak, popac, rovac, pipe, livadski moljac i mnoge druge. Zbog toga što razvija sočne rizome, mentu ne treba uzgajati poslije krumpira zbog nakupljanja pojedinih štetočina (npr. žičnjaci).

Prevencija je najvažnija mjera borbe protiv pojave štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti. U tom cilju treba obratiti pažnju na gnojenje dušikom, jer višak pospješuje pojavu mnogih bolesti. Nasuprot dušiku, kalij povećava otpornost biljke. Preporuka je sakupljati ostatke i spaljivati ih, ako se primijete početni simptomi neke bolesti, moguće je i ranije košenje, a obavezno je vršiti stalno nadgledanje usjeva s ciljem suzbijanja uzročnika oboljenja i štetočina.

Foto: depositphotos.com/Premium_shots