Mirisna biljka od koje se rade likeri i "buzdovani"

Polja lavande sve su češći prizor i u Zadarskoj županiji, što je vidljivo posebice u ovo doba godine, kada je ova aromatična biljka zrela za berbu. Jedan od proizvođača lavande na našem području je i Goran Pavić iz Debeljaka, koji se uzgoju ove kulture posvetio prije tri godine, a sve je počelo, kako nam je kazao, sasvim slučajno.

- U nekom razgovoru se spomenula lavanda, a ja sam tada, stjecajem okolnosti postao vlasnik nekih zemljišta koja su bila na djedu. Bila je riječ uglavnom o neobrađenom zemljištu. Dio je bio šuma, a ovo gdje je sada lavanda se nije obrađivalo kojih trideset ili četrdeset godina. I tako mi je iznenadno u nekom razgovoru palo na pamet ta ideja, levanda, kako bi to moglo biti interesantno i ajmo u lavandu, kazao nam je Pavić i nastavio:

- Nekoliko mjeseci je trajalo ispitivanje, skupljanje informacija, razgovori da bi došli do određenih saznanja; sadnice su, primjerice, u Splitu odnosno u Solinu, kod Crvarića koji to proizvodi. Ja sam prije toga posadio masline i u tom sam trenutku bio dobio neki poticaj za masline oko četrnaest tisuća kuna i to sam automatski uložio u sadnju te lavande. I prva je godina bila iščekivanje. Pred zimu se posadilo i to vam onda stoji do petoga mjeseca, onako malo, jadno, crno, pocrnilo, no u sedmom mjesecu već je bilo oko stotinjak kilograma cvijeta i bila je borba za to prodati, kaže Pavić koji se ove godine priprema za treću berbu svojih nasada lavande.

Berba i sušenje

- Drugu godinu to su već bili grmovi, pozamašni i lipo ih je bilo za viditi. U početku sam se malo bojao kako će ići prodaja, međutim, sve se riješilo bez problema, istaknuo je Goran Pavić koji nam otkriva i koje sve radove mora poduzeti uzgajivač lavande.

- Posla oko levande ima. Zasad se još uvijek treba rezati, poslije se možda neće više trebati. Prvu godinu se rezalo četiri puta, drugu godinu dvaput i sada treću godinu jednom. A frezanje jedno četiri do pet puta u oba smjera, no branje je još najteže. Za branje treba ljudi, sedmi je mjesec, vrućine su tada najveće. Postoji, doduše stroj koji je isto ručni mehanički pogon, gura ga se, a on unutra ima nešto slično škarama za živicu, samo je zaobljeno. Ali taj stroj se može nabaviti jedino u Novom Zelandu. S troškovima prijevoza i svim davanjima, koštao bi negdje oko četrdeset i pet tisuća kuna, tako da je to neisplativo za onog koji ima manje od četiri do pet hektara. Ovako ja mogu deset godina plaćati berbu s tim novcem, otkriva Pavić, no kako u Debeljaku ima nekoliko proizvođača lavande, nije sasvim isključeno da se zajednički ide u investiciju u nabavku stroja za branje, što je još u fazi razgovora.

Posao oko lavande nije, međutim, završio berbom. Da bi se s ovom kulturom izišlo na tržište potrebni su još neki radovi. Kada se pobere, kako nam je kazao Pavić, onda je opet problem jer treba imati veliki prostor za sušiti.

Konačni proizvod dobio je na tržištu popularni naziv "buzdovan od lavande", vjerojatno zbog svojeg oblika. Ono što je svakako najvažnije je da za taj proizvod ima dosta interesa kod kupaca.

- Ljudi dosta traže, osobito na štandovima. Ja sam se i sam bavio štandovima deset godina i taj svijet štandova poznajem dosta dobro. Kada se čulo da proizvodim ovo, nije bilo problema u prodaji, a dio se proda i putom oglasa. Ja buzdovane na veliko prodajem za petnaest kuna, no većinom isto prodajem samo cvijet, dakle čisti, stopostotni suhi cvijet. Prema saznanjima koje imam na štandovima se buzdovani prodaju od trideset do četrdeset kuna. Uglavnom mogu reći da mi je postalo dosta lako prodati, tako da mi čak i fali, naglasio je Goran Pavić.

Lavanda umjesto maslina

U Debeljaku lavandu uzgaja i Drago Raspović, koji se osim uzgoja bavi i preradom kako lavande, tako i drugog bilja od kojeg pravi niz različitih proizvoda, a o svojim početcima, kazao nam je sljedeće:

- Htio sam saditi masline, kao i svi u našem dijelu, međutim, zbog položaja zemlje, kada sam tražio savjete od agronoma su mi rekli da ne garantiraju uspjeh i da bih mogao imati i problema zbog strujanja zraka izravno s Velebita i položaja u udolini. I doista nitko u okolini nema masline i meni svake godine smrzne. I tako smo žena i ja gledali poljoprivrednu emisiju i odatle je došla ideja i krenulo se u sadnju, počele su berbe, ovo je već šesta, kaže Raspović koji je primijetio i učinak recesije na ovu proizvodnju.

-O sjeti se da ljudi nemaju novca. Ovaj proizvod, lavanda kao suvenir, to se uzima onda kada imate sve i onda kupujete darove. Oni nisu skupi, to je sve od pet-šest do deset kuna ili ako je u poklon kutiji onda je petnaest ili trideset, ovisno o količini. Inače radimo dva osnovna proizvoda: eterično ulje koje se dobiva destilacijom, ali kad lavanda tek procvjeta, jer tada je ulje najkvalitetnije. A za cvijet lavande u poklon vrećici, bere ga se kada je već suh i kada je puno lakše sušiti. Dakle, petnaest dana nakon prve berbe ili žetve, dolazi druga. Ako čovjek ima vremena i mjesta za sušiti, može pobrati sve s jednom ekipom, no ljudi uglavnom nemaju mjesta, jer za to treba prostor veličine dvije do tri stotine kvadrata da se stavi po podu i osuši se. Ja zasad koristim šator na polju i tu ću sušiti u etapama. Imam mrežu na katove tako da mogu dosta toga složiti, otkriva nam Drago Raspović.

Recesija utječe na prodaju

- Zasad uspijevam zainteresirati kupce jer radimo kvalitetno i imamo kvalitetnu opremu. Cvijet u vrećici s logom po želji kupca, pratećim tekstom, eterično ulje ima certifikat o kvaliteti da zadovoljava sve uvjete koje traži kemijska industrija i farmakopeja, pogodno je i za aromaterapeute, a imamo i poklon kutije, manje i veće s kolonjskom vodom. To je jedan mali asortiman, a ja sam se, budući da se pomalo u to razumijem, počeo igrati i s likerima i rakijom. Nešto smo napravili s okusom lavande i ona je jedan od čimbenika koji daju karakteristiku, kazao je Raspović koji se lavandom počeo baviti kada je otišao u mirovinu te u ovom poslu spojio ugodno s korisnim.

- Plasman je sada malo problematičan, no ja sam do dvije godine fantastično poslovao. Firme su još bile dobrostojeće i bilo je pristojno. No, za prošlu novu godinu, nijedna firma mi nije ništa kupila, a prije bi uvijek uzimali i Županija i Grad i Vodovod, Nasadi, Tankerkomerc, Tankerska, svi su mi uzimali kao darove, a sada više ništa. Turističke zajednice u Pakoštanima i na Pagu, još nešto uzimaju, ali to su male količine, što je i razumljivo jer one dobivaju iz centrale sve mukte pa što bi trošili, kaže Drago Raspović koji je zato sa svojim proizvodima redovito nazočan na sajmovima hrvatskih autohtonih proizvoda među kojima i lavanda iz Debeljaka i njene prerađevine imaju svoje zasluženo mjesto.

Lavanda iz Debeljaka prodaje se i na Hvaru - Na otok Hvar prodao sam 150 kilograma cvijeta, jednom starijem gospodinu koji se požalio kako tamošnji mladi ne žele brati, više vole preko ljeta konobariti nego u berbu lavande. Prema njegovoj priči, tamo je također dosta zaraslo i da ima dosta zmija pa se ljudi i boje, kaže Pavić.

Sušna godina lavandi ne smeta

- Ova je godina bila dosta loša što se tiče klimatskih uvjeta. U usporedbi s prošlom godinom, voćnjaci su napredovali samo pedeset posto. Tek sada počinje nešto bolje jer je nešto kiše ipak palo pa vegetacija počinje raditi što je trebalo biti još prije dva miseca. Ali levandi to ne smeta. Nju čak nije pametno ni zalivati redovito, nego je pustiti da pati. Bolje je da joj fali vode pa da onda tek dobije. Bolje nego redovito zalivati, jer u velikoj vlagi ona ne bi ni uspjela, ustvrdio je Goran Pavić.

Autor: Ivan Stagličić