Može li se mirta uzgajati u kući?

Mirta (Myrtus communis) je aromatična vrsta koja potječe iz južne Europe i sjeverne Amerike. Pripada porodici Myratceae i tipična je za čitav Mediteran.

Riječ je o zimzelenoj biljci, grmolikog oblika s bijelim cvjetovima i sitnim plodovima. Može narasti u visinu do pet metara.

Pogodna je za uzgoj u vrtu jer joj odovaraju niske temperature, ali može se uzgajati i u kući. O specifičnostima ove biljke i uvjetima uzgoja, za Agroklub je govorila diplomirana inženjerka ratarstva i povrćarstva, Olivera Gavrilović.

Izazovi u uzgoju

Glavni problem u uzgoju u zatvorenom može biti suh zrak i tada lišće počne žutjeti i opadati, a grančice postanu suhe.

Ako je ipak želite držati u kući, držite je na svježem mjestu, a ljeti iznesite na otvoren prostor. Za oko četiri do pet godina, ako se pravilno uzgaja, počet će cvjetati i dati plodove tamno plave boje.

Da bi cvjetovi duže trajali, biljku držite u svježoj prostoriji, zimi je umjereno zalijevajte, a kad procvjeta za zalijevanje koristite mlaku vodu. Ljeti je držite na osunčanom mjestu u vrtu.

Mirta dobro podnosi presađivanje i najbolje je da je posadite dalje od zgrada ili drugih objekata jer ima prilično jak korijen.

Povremeno pošpricajte mlakom vodom

Zalijevanje treba biti obilno, od proljeća do jeseni, a zimi treba zalijevati samo toliko da se zemlja ne osuši.

Prema preporuci stručnjakinje, s vremena na vrijeme, pošpricajte biljke mlakom vodom.

Sadnja mirte obavlja se jednom godišnje, a odrasle biljke treba presađivati na svake tri do četiri godine, mada je svake godine poželjno obnoviti površinski sloj zemljišta. Koristite zemlju s tresetom, humusom i pijeskom, dodaje Gavrilović.

Rezidba se preporučuje na proljeće

Temperatura koja mirti odgovara zimi je od osam do deset stupnjeva Celzijusa. Može se uzgajati i van svog prirodnog staništa, pod uvjetom da se zaštiti od mraza i hladnog vjetra. Kako kaže ova stručnjakinja, traži svijetlo mjesto, izloženo suncu. Od ožujka do kolovoza prihranjuje se kompleksnim mineralnim gnojivima, svaka dva tjedna.

Razmnožavanje može biti reznicama i sjemenom. "Sjeme se nalazi u duguljastoj čahuri, ali ipak ove sjemenke ne mogu uspješno klijati na kontinentu. Zato se uglavnom prakticira razmnožavanje reznicama. Ukorijenuju se zabadanjem u topli pijesak", objašnjava.

Da bi se krošnja mirte lijepo oblikovala, na početku proljeća mogu joj se orezati grane, ali tek nakon cvjetanja. Bijeli zvjezdasti cvjetovi cvjetaju od travnja do kolovoza. Bobice se beru u jesen kada dobiju tamno plavu boju.

Mirta kao bonsai drvo

Njeni istovi imaju ugodan miris pa se ova biljka ubraja i u začinsko bilje. "Jednostavnog su oblika, veličine od tri do pet centimetara, zimzeleni i kožnati. Cvjetovi su pravilnog oblika s pet latica i mnogo prašnika. Plod je zapravo bobica s puno sjemenki", navodi Gavrilović.

Nekada je značila puno, od lijeka, vina, pudera za djecu, do začina

Mirta se najčešće uzgaja kao dekorativni grm. Za tu namjenu, postoje vrste koje omogućavaju da se ova biljka obradi kao bonsai drvo.

Značajna i ljekovita biljka

Ima antiseptičko djeklovanje, zbog čega se koristi u liječenju bolesti pluća ili probavnog trakta. Povremeno se koristi u liječenju infekcija mokraćnih puteva i spolnih organa. Prema njenim riječima, zahvaljujući blagim i ljekovitim svojstvima, preporučuje se u liječenju infekcija kože.

Djelotvorna je i protiv virusa i upala, a koristi se za inhalacije, kupke i masaže. U nekim zemljama, kako kaže, bobice se žvaču u cilju poboljšanja apetita jer se smatra da potiče rad probavnog sustava, ali ne preporučuje se tijekom trudnoće ili dojenja.

"Ekstrakt ove biljke je ljekovit pa ga neki upotrebljavaju kao zaštitu od čira na želucu, želučanih bolesti, probavnih smetnji i kod bolesti desni", navodi ona.

Vino od mirte 

Rimski specijalitet myrtidanum, vino od bobica mirte i danas se proizvodi u Italiji. Boja ovog pića potječe od antocijana, koji imaju antioksidativno djelovanje i reguliraju probavu. "Zanimljivo je da se na Sardiniji prave dvije vrste likera - od crvenih bobica pravi se "Mirto Rosso", a od svijetlih "Mirto Bianco", koji svojim mirisom više podsjeća na mirtu", ističe savjetodavka. Mljeveni listovi koriste se kao začin za neke vrste jela od mesa.