OPG Anto Jurić je registriran prije 10 godina i nalazi se u Velikoj Kosnici. Steviju su počeli raditi prije šest godina, a uzgajaju je na maloj površini od 2.000 kvadrata. Ona je biljka zelenog lišća i potječe iz daleke Južne Amerike.
OPG Anto Jurić je registriran prije 10 godina i nalazi se u Velikoj Kosnici koja spada pod Veliku Goricu. Prvo su krenuli sa presadnicima povrća, a dalje su još zasadili začinsko i ljekovito bilje. Steviju su počeli raditi prije šest godina, a uzgajaju je na maloj površini od 2.000 kvadrata. Ona je biljka zelenog lišća i potječe iz daleke Južne Amerike. Raste u sjeveroistočnom dijelu Paragvaja i južnom Brazilu preciznije na prostorima planinskog lanca Amambay i u dolini Rio Monday.
Stevija je višegodišnja grmolika biljka, ali ne može prezimiti pa se korijen mora vaditi i staviti negdje na toplo gdje nije minus, a biljka u međuvremenu stagnira te se u proljeće ponovno vraćaju korijeni u zemlju i na taj način biljka može opstati i do 5 godina.
"Krenuli smo u proizvodnju sadnica s početnih 500 komada da bi poslije došli do 25.000 sadnica. Prošle godine nismo sadili steviju, a ove godine smo ih zasadili oko 5.000 i zalihe nam padaju, jer trenutno je počela stagnirati proizvodnja", kaže vlasnik OPG-a.
Biljka se sadi u svibnju kada prođu mrazovi i dva do tri puta godišnje se šiša i bere. Kad izađu prvi pupovi biljka se šiša do kraja, a kada propupa ide u cvijet i ima male bijele cvjetiće. Sadi se, objašnjava, gušće iz razloga što je biljka krhka, pa kad vjetar puhne može se uništiti.
"Sjeme za novu sadnju uzimamo od same biljke koju pustimo da odcvjeta u plasteniku i onda pokupimo sjeme za iduću godinu. Kada biljku sadimo dodajemo zeolit (mineralni kamen) u običnu zemlju, a sada smo pokušali i sa mikorizom odnosno otopinom gljive kojom natapamo sadnicu i njen korijen prima mikorizu. Gljiva stvara brojne hife, koje prodiru u tlu mnogo dalje nego korijenov sustav te ga opskrbljuju mineralnim tvarima i vodom iz slojeva tla do kojih biljka ne može sama doći. Zauzvrat, od biljke koriste ugljikove spojeve i energiju nastalu fotosintezom. Ta obostrana veza između korijena viših biljaka i gljiva zove se mikoriza. Riječ mikoriza u doslovnom prijevodu znači "gljive na korijenu", a nastala je kombinacijom dviju riječi: grčke mykes - gljiva i latinske rhiza - korijenje. Presadnice radimo u tresetnoj kocki, pa poslije presađujemo u zemlju. Navodnjavamo metodom kap po kap i ne koristimo zaštitna sredstva", kaže Anto.
Nakon što smo ušli u Europsku uniju došla je odredba da je stevija stavljena na popis zabranjenih biljki. Naime, iako se mogu uzgajati i prodavati sadnice stevije, ne može se list stevije posušiti, spakirati i prodavati nekome.
"Moje mišljenje zašto zelena stevija nije dozvoljena je zbog toga, jer nisu svi elementi u steviji samo slatki. Ima puno zdravih dijelova koji nisu ispitani, a u 2017. godini ja ne mogu prihvatiti priču da nešto nije još ispitano. Te odredbe nas koče i zbog toga su pale narudžbe. Imamo 100 kg doma i ne možemo prodati i nemamo kuda s time", dodaje.
Stevija je dobra za probavne smetnje, te ima dermatološka svojstva. Iznimno je ljekovita i pomaže kod zarastanja rana, gojaznosti, povećane mokraćne kiseline i gihta, upala grla i pozitivno djeluje na mnoge tegobe poput umora, zatvora i napuhivanja, povećane želučane kiseline, gljivica kao i na mnoge, druge neugodne pojave.
Početkom godine iz ureda Europskog parlamenta tim Tonina Picule koji se založio po pitanju stevije donio je odredbu koja će se, nadaju se, usvojiti krajem ove godine. U toj odredbi se mijenja po pitanju stevije sve što je bilo zadnjih 5 godina. Oni kažu da REB-A koji je glavni bio nije više bitan nego je REB-M bitan koji se dobiva običnom otopinom zelene stevije i sapar destilacija što je odlična vijest. No kakav će to biti proces i hoće li to moći raditi je još jako upitno.
"Ove godine smo posadili steviju u slučaju da dođe odredba da budemo spremni. Desetak mladih obitelji me zvalo i reklo da imaju slobodne zemlje te im je stevija zanimljiva za posaditi i htjeli su surađivati. No došla je odredba koja je usporila prodaju i sve stagnira, jer je ne možeš staviti u drogeriju, a ni u jedan drugi dućan pa smo uvijek prodavali zelenu steviju na kućnom pragu. Mana zelene stevije je što se ne zna točno šećerni omjer i slađa je od šećera 20 do 40 puta jer nije svaki list isto sladak i velik. Teško je odrediti koliko ga staviti u kolač ili nešto drugo", pojašnjava.
Stevija sadrži osam različitih glikozida, a najznačajniji su: steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u različitim postotcima u lišću i o tome ovisi koliko će biti "slatki". Danas u drogerijama možete kupiti bilo gdje steviju u obliku bijelog praha. Razlika između bijele stevije odnosno praha i zelene stevije bi bila u time što je zelena stevija sušeno mljeveno lišće, a bijela stevija je steviozid odnosno rebaudiozid A koji je najjači glikozid.
Rebaudiozid A se u bijele tabletice dodaje 2 do 3% posto, a u ostatak tabletice se dodaje s eritritol ili maltodekstrin koji samo popuni masu tako da ne dobijete ni umjetni ni prirodni zaslađivač. REB-A (rebaudiozid A) je slatki dio stevije koji se izolira i ogroman kemijski proces je da dođe do toga. Dok je list zelene stevije oko 40 puta slađe od šećera, REB-A je do 400 puta slađi kao takav mali.
"Zelena stevija ima blago-herbalni after taste te sličan okus kao da ste jeli travu, a sušeno lišće zelene stevije se ne može rastopiti u kavi ili čaju iako pusti svoj slad. No i za dobivanje stevije u tekućem stanju postoji rješenje te se može napraviti otopina maceracijom njenog lista koji se tjedan dana ostavi u hladnjaku. Ne može se ići u industriji u pogon sa zelenim lišćem stevije, jer je nezgodno odrediti omjere šećera. Steviju prerađujemo za svoje potrebe i svoje prijatelje, a kada lišće stevije naraste do visine od 5 centimetara, počinje se rezati. Nakon berbe, lišće se prvo čisti, a zatim se suši u poluhladu na stolovima", navodi Anto Jurić.
Svježi suhi listovi stevije mogu se kuhati i piti kao stevia čaj ili prirodno stevia sladilo, dok se daljnom preradom dobivaju brojni dobrotvorni sastojci, koji se koriste za različite proizvode od stevije. Razlika između stevije i šećera je ogromna, naglašava naš sugovornik. Šećer nastaje iz repe te ima saharozu i glukozu, a stevija ima poptun drugu molekulu i drugačiji kemijski sastav te sadrži glikozide i steviozide te je puno slađa od šećera.
"Stevija je dobra i za one koji imaju problema sazaubima odnosno s karijesom, posebno za djecu", zaključio je Anto.
Foto: Arhiva Ante Jurića
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Bojan Jurić
prije 6 godina
Koliko je meni poznato list stevie u zelenom se može prodati za daljnju preradu izvlačenje steviol-glikozida.Naravno da kod nas (još ) ne postoji proizvodnja stevie na veliko i prerada iste.Kako se uvijek čita o Stevii samo se spominje Stevia.Kada se pita prodavače koji prodaju steviu o kojoj vrsti je riječ -pojma nemaju.Čast izuzecim koji znaju.Kada se gleda ukupni postotak sladora u listovima onda je sigurno da o jednoj pravoj berbi i jako malo druge berbe može biti.(teško 2-3 prave berbe ili šišanja)Stevia će doći na svoje uskoro a time i daljnje mogučnosti prerade ili proizvodnje u zelenom.Hrvatska je pogodna za proizvodnju(2009 godine u Podravini smo imali pokusnu plantažu stevie) samo treba pričekati da dođe pravo vrijeme.Prezimenjaku želim sve najbolje u budućnosti po pitanju stevie.