Vatreni trn ili Pyracantha coccinea jedna je od najzapaženijih biljaka u jesen - svojim bogatstvom crvenih, narančastih ili žutih plodova s mnoštvom bobica lako se uklapa i u zahtjevnije vrtove i parkove.
Vrlo je zahvalna biljka za uzgoj, široke hortikulturne primjene. Brzo raste, dobro podnosi razdoblja suše, niske temperature, snijeg i led, otporna je na gradska zagađenja i bez posebnih zahtjeva u pogledu vrste tla. Najbolje se razvija na sunčanim ili blago zasjenjenim staništima.
Pyracantha je zimzelen grm sa čvrstim granama i oštrim bodljama. Listovi su kožasti, sitni. Cvate u kasno proljeće brojnim sitnim bjelkastim cvjetićima, skupljenima u gronjaste cvatove. Iz cvjetića se razvijaju najprije zelene bobice, koje krajem ljeta, ovisno o vrsti, poprimaju žarko crvenu, narančastu ili žutu boju, po kojoj je vatreni trn i prepoznatljiv. Bobice ostaju na biljci i tijekom zime.
Raznolikost primjene vatrenoga trna čini ga nezaobilaznom biljkom vrtnog i parkovnog uređenja. Može se uzgajati kao soliterni, slobodnorastući grm, u manjim ili većim skupinama. Tako uzgajan poprima veličanstvene dimenzije i preko 3 metra u visinu i širinu. Želimo li u potpunosti naglasiti "jesensku vatru" u vrtu, Pyracanthu ćemo posaditi unutar tratine s dovoljno slobodnog prostora za nesmetan rast ili pak ispred zelene zimzelene barijere od višeg drveća ili grmlja. Jednako je zanimljiva pojava vatrenog trna u mješovitim živicama (živicama formiranima od nekoliko različitih vrsta grmlja), kada želimo postići da živica svojim raznolikim cvatom ili plodovima bude zanimljiva tijekom cijele godine. Atraktivna je i cijela slobodnorastuća barijera od Pyracanthe koja je, što je ponekad važno, potpuno neprohodna zbog isprepletenosti bodljikavih grana te može rasti bez oblikovnih zahvata ili samo uz korekcijski rez grana koje rastu u smjeru u kojem ne želimo.
Vatreni je trn vrlo pogodna biljka i za formalne (oblikovane) živice jer dobro podnosi rez, a zbog relativno brzog rasta pravilnom sadnjom (na razmak 50 cm) već kroz 2-3 godine može se postići gust sklop neprohodne živice. Kod formiranih živica, visina se može održavati od svega pola metra do preko 2-3 metra. Potrebno je napomenuti da se pri redovitom formirajućem rezu uklanjaju i cvjetni pupovi te je stoga jesenski "vatreni" efekt slabije izražen.
Za kraj još jedan prijedlog uzgojnog oblika Pyracanthe - vođenjem uza zid kuće ili na konstrukciji. Zbog odličnog podnošenja savijanja i usmjeravanja grana mogu se postići vrlo zanimljivi oblici pravilnih ili topijarnih formi.
Autor: Nataša Tiška Vrsalović
Tagovi
