Božur je višegodišnja cvijetnica koja će raznolikošću cvjetova uljepšati svačije dvorište.
Stare vrtove su krasili božuri, a na njihovu ljepotu ni danas nismo ravnodušni. U svijetu postoji preko 3000 različitih božura koji se odlikuju različitom obojenošću. Mogu biti jednobojni ili u kombinaciji boja, veličinom cvijeta, judnostrukim i punim nizom cvijetnih latica. Stalno se pojavljuju nove sorte božura koje plijene svojom ljepotom.
Međunarodna stručna društva svake godine nagrađuju najljepše i najkvalitetnije sorte. Da bi uzgajivači božura dobili nagradu njihovi kultivari trebaju ispuniti određene zahtjeve. Osnovni zahtjevi su da cijela biljka lijepo izgleda i da ima lijepe cvjetove. Na cijeni su i kultivari koji se odlikuju i drugim osobinama: otpornost na bolesti i napad štetočina, postojanost tokom kišnog razdoblja. Posebna pažnja se poklanja čvrstoći i stabilnosti stabljike.
Tako Američko društvo za božure American Peony Society dodjeljuje zlatnu medalju izuzetnim kultivarima, a britansko Kraljevsko društvo za hortikulturu Royal Horticultural Society dodjeljuje nagradu za iznimna dostignuća "Award of Garden Meriti".
Božuri pripadaju rodu Paeonia. To su trajnice koje rastu u prirodi u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi. Smatra se da potiču iz Kine. Najčešće su žbunasti, ali mogu biti i drvenasti. Na istom mjestu mogu ostati duži niz godina. Kod nas se najčešće uzgajaju u formi žbuna koji dostiže visinu od 80 do 100cm. Korijen božura prodire u tlo od 60 do 90cm. Listovi su režnjeviti. Cvijetovi mogu biti promjera od 12 do 17cm sa jednim redom latica, polupuni i puni koji izgledom podsjećaju na ruže.
Boja cvjetova može biti različita: bijela, crvena, žuta, ljubičasta, roza, boja pudera. Cvijeta u periodu april-maj. Period cvjetanja božura ne traje dugo, ali se može produžiti sadnjom različitih kultivara. Grm starijeg božura može prekriti i 1m² površine.
Najbolje je božur razmnožiti dijeljenjem korijena. To se radi tokom jeseni. Korijen se izvadi iz tla, opere i pažljivo nožem razdijeli. Pri tom procesu treba obratiti pažnju da svaki dio ima tri vegetaciona vrha. Samo ćemo tako osigurati da božur lijepo cvjeta. Ukoliko razdjeljeni dio ima samo jedan vegetacioni vrh cvijetaće tek nakon nekoliko godina.
Božur se može posaditi i tokom proljeća. Tada se sade božuri iz saksija koje smo tokom jeseni razdijelili.
Nakon precvjetavanja se mogu uzeti reznice iz kojih ćemo dobiti nove biljke. Kod drvenastih sorti kalemljene se obavlja tokom avgusta. Ovakvi načini razmnožavanja osiguravaju daljnje uzgajanje idetičnog kultivara tj. sorte.
Božur se može razmnožiti iz sjemena, ali tada dobijamo novu sortu koja će cvijetati nakon 5 godina od sjetve. Sjetva se obavlja tokom avgusta, a niču tokom proljeća.
Sadnja se obavlja u rupe koje se iskopaju sedmicu dana prije sadnje. Dimenzije sadne rupe su 60x60x60cm. Na dno rupe staviti sloj šljunka, pijeska ili polomljene cigle kao drenažni sloj. Razmak sadnje je 70 do 90cm, zavisno od sorte. Božuri vole sunce i traže najmanje 5h osunčanosti da bi cvijetali. Božuri vole tlo neutralne rekacije ph 6 do 6,6. Imajte na umu da božur ne voli preduboku sadnju. Vegetacioni vrh korijena treba da je 3 do 4cm ispod površine tla.
Kod sadnje u proljeće saksiju sa božurom držati kraće vrijeme u hladnijem prostoru sa slabijim osvjetljenjem. Krajem aprila ili početkom maja, u zavisnosti od vremenskih prilika, božur presaditi na stalno mjesto.
Čak i kad se sadnja dobro obavi, treba proći 2 do 3 godine da se božur dobro ukorijeni da bi cvijetao.
Božur treba redovno đubriti i umjereno zalijevati. Ne voli kišu i suviše vlažan supstrat. Nakon precvjetavanja ukloniti sve osušene dijelove kako ne bi došlo do akumuliranja prouzrokovača oboljenja i štetočina. Može se božur koji prezimljava posuti šakom kvalitetnog pepela od drveta.
U prvoj godini nakon sadnje treba ukloniti sve cvijetne pupoljke koji se pojave kako bi se biljka što bolje razvila i ukorijenila. U drugoj godini odstranjuju se svi postrani pupoljci i ostavlja 1 do 2 pupoljka na biljci koji će cvijetati. U trećoj godini se bočni pupoljci odstranjuju, ali se ostavlja veći broj pupoljaka po biljci. Manji broj pupoljaka znači da će biljka imati krupnije cvjetove.
Tokom vegetacije božur treba umjereno zalijevati, ali ne pretjerivati. Tokom kišnih ljeta podložan je bolestima. Već nakon topljenja snijega u proljeće božur treba pođubriti.
U periodu cvijetanja redovno uklanjati ocvale cvijetove.
Od oboljenja na božuru se javljaju trulež i uvenuće. Pojava ovih oboljenja se intenzivira kada je tlo prevlažno i u kišnom periodu. Ova oboljenja izazivaju gljivice iz rodova Botrytis i Verticilium.
Gljivica čađavica se često naseljava na božuru, jer u pazušcima listova i na cvjetovima božur izlučuje mednu rosu koja predstavlja idealnu sredinu za razvoj gljivice.
Od štetočina božur često naseljavaju lisne uši, grinje, dok korijen napdaju nematode. Dlakava buba ili dlakavi ružičar je još jedna štetočina koja pričinjava štete i uništava cvjetove božura.
Foto: Pixabay/petrafaltermaier
Tagovi
Autorica
