Suručica - Livadni aspirin

Suručica (močvarna končara) Filipendula ulmaria (L.) Maxim. je višegodišnja biljka iz porodice ružovki koja raste na našim vlažnim livadama. Stabljika do 2m visine raste iz vodoravno položenog odrvenjelog podanka. Na vrhu je razgranata. Listovi su perasto sastavljeni od 2-5 pari liski. Liske su s gornje strane tamnozelene, a s donje svijetlozelene i pustenasto dlakave, nazubljenog ruba. Cvate ljeti rastresitim paperjastim krem bijelim cvatovima u obliku metlica koje se izdižu iznad okolne travnate mase. Prašnici su dvostruko duži od latica.

Ovo je domaća kultura u Europi i zapadnoj Aziji, a u Ameriku je unesena. Zagorje je ovih dana prekrila srodna vrsta gomoljasta končara (F. vulgaris Moench syn. F.hexapetala Gilib.) koja se koristi za iste namjene, ali je niža, a list joj je sličan listu paprati.

Povijest suručice

Suručica je jedna od tri biljke koje su se smatrale svetima u vrijeme starih druida. U 16. stoljeću ova se biljka koristila kao stelja (tepih) na podovima u kućama. Služila je kao izolacija ugodnog smirujućeg mirisa. U srednjem vijeku se koristila kao začin za piće medovinu (fermentirani med). Dodatno, cvjetovi su se koristili za zaslađivanje čajeva jer imaju okus nalik medu. I listovi su se koristili za začinjanje vina.

Davne 1838. godine talijan Rafaele Piria prvi je proizveo salicilnu kiselinu iz suručice i kore bijele vrbe. Makar je salicilna kiselina u tom obliku pokazivala sva aspirinska svojstva, uzrokovala je želučane tegobe. Tek je njemački kemičar Felix Hoffmann 1897. godine ublažio nuspojave i sintetizirao ono što danas nazivamo aspirinom (acetilsalicilnu kiselinu) upotrijebivši salicin iz končare.

Sastav suručice, uzgoj i primjena

Različitim laboratorijskim analizama je utvrđen sadržaj sljedećih tvari u suručici: askorbinska kiselina, tanini, kumarin, flavonoidi, heparin, sluz, fenolne kiseline, fenolni glikozidi, fenilkarboksilne kiseline, salicin (biljni aspirin), salicilati, vanilin. Njeno eterično ulje sadrži: salicilaldehid, etilsalicilat, metilsalicilat i metoksibenzaldehid.

Ljekovitost: U unutarnjoj upotrebi se koristi za prejaku kiselost u želucu, kod gastritisa i čireva. Najbolje ju je uzimati kao čaj. Za pripremu čaja uzmite dvije žličice osušenih cvjetova i prelijte ih šalicom kipuće vode, te sve ostavite poklopljeno 15 minuta. U narodnoj medicini suručica se koristi za olakšavanje tegoba povezanih s kašljem i prehladom. Njemačka vlada je zato službeno priznala čaj od suručice kao sredstvo za liječenje kašlja i prehlade. Dokazana su adstringentna svojstva suručice i slabo izraženi učinci slični onima salicilne kiseline (aspirina). Za ublažavanje bolova koristi se zbog sadržaja prekursora aspirina izoliranog iz cvjetnih glavica suručice. Također, dugo se koristila kao sredstvo za izlučivanje tekućine i znojenje. Ispoljuje antikancerozna djelovanja u eksperimentima na stanice B16 melanoma, Raji stanice limfoblasta, i na karcinom grlića maternice. Cvjetovi suručice sadrže pa ona djeluje kao sredstvo protiv grušanja krvi. Dodatno, suručica posjeduje antioksidativne karakteristike pa je istraživana njena upotreba kao konzervans za margarin.

U prehrani: Negdje se mladi listovi koriste kao salata, a gomolji se mogu jesti sirovi ili pripremljeni. U našoj je zemlji primjena ove biljke zaboravljena. U Skandinaviji je još uvijek koriste najviše za začinjanje rakije od fermentiranog meda (okus sličan vaniliji). Cvatovi se mogu dodavati u pekmeze jer daju voću blago bademasti okus. Sirup od suručice je u sjevernoj Europi popularan kao bazgin sirup kod nas.

U veterini: Dugo se primjenjivala kod vodenih oteklina nogu i trbuha kod domaćih životinja. Kod šepavosti teleta vrlo suručica se koristila kao oblog. Zbog ugodnog mirisa, redovito se koristi i za pot pourri. Suručica privlači pčele.

Sije se od ožujka do svibnja na kompost. Može se razmnožavati i dijeljenjem podanaka u jesen ili proljeće. Voli vlažno bogato tlo na suncu ili u djelomičnoj sjeni. Ova biljka ne uspijeva na kiselim tlima. Do početka klijanja treba održavati temperaturu tla na 20-25°C u trajanju od 21 dan. Radi očuvanja stalne temperature tlo se može prekriti vrtlarskom koprenom. U suhim uvjetima držanja podložna je gljivičnim oboljenjima. Sjeme se brzo raširi u okoliš pa ukoliko ne želite da se to dogodi, uklonite ocvale cvatove prije nego se sjeme zametne.

Kada bazga ocvate, suručica taman počne cvasti i evo nove zabave. Cvatovi i list se beru kad je polovina cvjetova otvorena. Kratko se osuše na prozračnom mjestu. Osušeni dijelovi moraju zadržati prirodnu boju.

Suručica (F. ulmaria) je zavičajna svojta zaštićena zakonom što znači da morate imati dozvolu izdanu iz Ministarstva okoliša za komercijalno sakupljanje. Ako ju berete za svoje potrebe, nemojte brinuti. Stoga je ove godine naberite naramak za čaj i sok, te zabilježite njeno stanište. Krajem ljeta sakupite sjeme i sljedećeg je proljeća posijte u svojem vrtu. Gomoljasta končara (F. vulgaris) nije zaštićena zakonom.

Ne daje se pacijentima preosjetljivim na salicilate (aspirin). Kod prevelikih doza i dugotrajne upotrebe, mogu se javiti efekti, kao kod prevelike upotrebe aspirina. Astmatičari ne bi smjeli uzimati ovu biljku zbog aspirinskog djelovanja.

Listovi i stabljike sadrže salicilate koji daju okus nalik lijekovima. Zato je preporučljivo ukloniti sve stabljike prije kuhanja. Drugo rješenje je da ne kuhate biljku već ju samo potopite u vruću vodu. Na ovaj će način okus cvatova prevladati nad okusom salicilata.

Zaboravimo brige i stres, ugasimo televizore i računala na par sati. Uzmimo vremena za sebe, povedimo dragog prijatelja i krenimo u prirodu. U naš genetski usađena je potreba za šetanjem, branjem i sakupljanjem i ovi trenuci nam mogu samo pomoći da se osjećamo zdravije i ljudskije. Meni pomažu..

Ako ste od onih koji vole sirup od bazge, sirup od suručice će vam biti još bolji.

Sirup od suručice

Recept 1:

Sastojci:

• 50 cvatova končare (bez stabljika),
• 2 L vode,
• 250 g šećera (ili više prema vlastitom ukusu)
• 2 limuna.

Postupak: U veliki lonac utočite vodu i potopite cvatove suručica. Zakuhajte i dodajte šećer miješajući. Kada se šećer otopi, skinite s vatre i dodajte sok jednog ocijeđenog limuna. Ostavite ovako preko noći da se okusi međusobno prožmu. Sljedeći dan procijedite i dodajte sok od još jednog limuna. Poslužite pomiješano s vodom prema vlastitom ukusu (1:2), dodajući kocke leda i dekorirajte s kriškom limuna. Jako dobro paše i s gaziranom vodom.

Recept 2:

Sastojci:

• 1 vreća cvatova končare bez stabljika i peteljki (oko 800g)
• 3 kg šećera
• 2L vode
• ružine vodice (150ml)

Postupak: Pomiješajte šećer i vodu u velikom loncu na štednjaku dok se sav šećer ne otopi. Uklonite sa vatre i tek onda dodajte končarine cvatove, promiješajte i ostavite na 2-3 dana. Nakon što su se okusi proželi, procijedite kroz gazu. Probajte sirup. Možete ga naknadno koncentrirati zagrijavajući ako takav volite. Ako ste zadovoljni, dodajte ružinu vodicu kap po kap probavajući stalno. Punite u sterilizirane staklene boce ili do ¾ u plastične boce pa u zamrzivač.

Recept 3:

Sastojci:

• 2L vode
• 500g šećera
• sok od 2 limuna
• cca 50 cvatova končare

Postupak: U velikom loncu zakuhajte vodu. U njoj rastopite oko 250g šećera. Dodajte sok od limuna. Na kraju dodajte 4 pune šake končarinih cvatova (oko 50), potopite ih u vruću vodu, te kuhajte još 2-3 minute. Ostavite preko noći. Sutradan procijedite, opet zakuhajte i dodajte još 250g šećera. Kuhajte još 5 minuta i onda punite sterilizirane boce. Ovaj se sirup može upotrijebiti i kao preljev za sladolede i palačinke.

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.