I posljednjih dana i tjedana, baš kao i tijekom ljetnih mjeseci ove godine, traje berba - žetva aromatičnog bilja, najčešće smilja na kvarnerskim otocima. Ujedno traje i ogorčenje pčelara, posebice paških i rapskih ovčara; vlasnika ispaša, proizvođača janjaca, mlijeka i glasovitog otočnog sira. Svi uglas poručuju: "Ne dirajte smilje na hrvatskim otocima jer je ono hrana naših ovaca, to je naša budućnost!"
I posljednjih dana i tjedana, baš kao i tijekom ljetnih mjeseci ove godine - kako traje berba aromatičnog bilja, najčešće smilja na kvarnerskim otocima Pagu i Rabu, ujedno traje i ogorčenje pčelara, posebice paških i rapskih ovčara i vlasnika ispaša, proizvođača janjetine, mlijeka i glasovitih sireva:
"Smilje je hrana za naše ovce, koje ga itekako poštuju. One ga u ovo doba godine ne jedu, nego zimi kada ovcama dajemo sijeno. Zamislite, berači kradu smilje već mjesecima, čak i onda kada se još nije osjemenilo, niti je sjeme te biljke zamjetno igdje na našoj zemlji, pašnjacima, u ogradama. Pa kako će se onda ta biljka razmnožavati, a problem je veći što neki berači i korijenje smilja čupaju iz zemlje.
Ono smilja što je još ostalo ovce će pojesti, a problem je u tome što ta aromatična biljka za nekoliko godina može lako nestati na ovom području, posebice na otoku Pagu. Zato smo i sada najviše zabrinuti", žale se vlasnici pašnjaka i stada ovaca, proizvođači ovčjeg mlijeka i sira na otoku Pagu i Rabu strahujući za budućnost obitelji, koji su itekako zabrinuti za opstanak autohtone aromatične biljke na kućnom pragu i svom okruženju, baš kao i ovčari na otoku Braču.
Očito, ovčari i proizvođači čuvenog Paškog sira na otoku Pagu imaju nemilih problema s beračima ljekovita bilja, posebice smilja, od kojih mnogi i neovlašteno upadaju u privatne pašnjačke suhozidom ograđene posjede kako bi i s korijenjem čupali smilje. Pažani dobro znaju kako je njihov projekt značajna sastavnica razvoja poljoprivrede i proizvodnje hrane, kao jedna od okosnice gospodarskog razvoja Hrvatske, pa i zato nastoje dodatno zaštititi tu biljku, svjesni činjenice kako baš smilje, uz drugu škrtu ispašu, na škrtom tlu toga otoka, daje vrhunsku kvalitetu mesnim i mliječnim proizvodima.
Nedavno su, 23. studenoga, na krčkom mostu organizirali i prosvjed protiv berača smilja, odnosno onih berača koji nestručnom berbom uništavaju ne samo tu aromatičnu biljku. Ali se ujedno i čude zašto na njihove molbe, upozorenja, jadikovke nitko ne reagira poručujući beračima: "Ne uništavajte paško smilje!"
Žitelji Kolana, male općine na otoku Pagu na području Zadarske županije, smještene između Grada Paga i Novalje, ističu kako su na tom području berači tijekom cijelog ljeta i rane jeseni ove godine, posebice u lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu, stotine berača iz kontinentalne Hrvatske brali smilje te da su pune vreće tog nabranog bilja unosili u kombije odvozeći ga, zatim, u destilerije gdje se proizvodi skupocjeno aromatično ulje.
Rekoše nam kako na prvi pogled sve izgleda normalno, ali u biti nije tako. Međutim, proizvođači janjaca, mlijeka i ovčjeg sira su u Općini Kolan uznemireni zato što branje smilja i čupanje njegova korijena, upozoravaju, znači lošiju ispašu za njihove ovce, a samim time i lošiju kvalitetu čuvenog Paškog sira. Ovčari Kolana dodaju kako je čak 99 % površine katastarske općine Kolan privatno vlasništvo te da berači beru smilje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, bez obzira na možebitne dozvole za branje te biljke, koje su eventualno dobili od Hrvatskih šuma.
"Jednog sam dana tijekom ljeta ove godine sam došao do svoje ograde kada su ljudi radili cestu i tada sam se na licu mjesta uvjerio kako na mom posjedu nije bilo ni jednog grma smilja. Berači su sve pobrali, a gdjegdje su i korijenje čupali, pa smo i dodatno zamišljeni hoće li smilja biti iduće godine. A kod mojih susjeda nije tako, jer na njihovim ispašama ima tog bilja. Tada sam svojim autom zatvorio cestu kako bih zaustavio berače, kako ne bi pobjegli.
Zatim sam nazvao policiju koja je, doduše, odmah došla. Policiji sam se predstavio te rekao kako imam potvrdu za gospodarenje pašnjaka te da se na njemu neovlašteno ne bere smilje. Kako bi to bilo da ja dođem u neki trgovački centar te da tamo napunim košaru proizvoda i odem bez plaćanja. Izvolite postupiti kao ovlaštena službena osoba, rekao sam policiji", riječi su jednog ovčara iz Općine Kolan, dodajući kako berače gledaju sa sigurne udaljenosti.
Inače, stanovnici Kolana kažu kako imaju bogato iskustvo s beračima smilja kojih je, vele, svakim danom sve više unatoč upozorenjima, čak i prosvjedima. A jedan od berača tvrdi kako ima potvrdu za branje smilja te da je za to obeštećen. Napominje kako ne bere smilje ni na čijem privatnom vlasništvu, osim jednog koji mu je to dopustio. Dodaje kako sa beračima bere smilje na Pagu više dana, od zore do mraka, te da svi spavaju u kombiju. I tako rade dan za danom, a smilje će brati sve dok ga bude na otoku.
"Nas 10-ak berača smilja dnevno možemo zaraditi i do 300 kuna po osobi. Imamo jednog kolegu koji se brine za otkup ubranog bilja u Kistanju, a ubrano smilje doista odlazi za neki lijek. Ali nas to i ne zanima previše, jer nam je bitno da nešto zaradimo. Bolje je i ovako, nego da krademo, upadamo u prodavaonice i banke, te da činimo štetu nekom drugom", ističe jedan iz skupine berača.
On, ovčar iz Kolana Dubravko Pernjak, predsjednik Udruge uzgajivača paške ovce komentira: "Čini mi se kako ljudi misle da smo mi (pre)bogati ili smo blesavi, da ne znamo iskoristiti ovu bogatu endemsku biljku, smilje, koja je stoljećima na otoku Pagu, te da je iznimno značajna u prehrani paške ovce, za proizvodnju mlijeka i sira. Čini se da ljudi to naše smilje žele uništiti kada mu čupaju korijene, uslijed neznanja ili zloće.
Jer mi na Pagu nismo toliko pametni što imamo tako dobru, kvalitetnu i ukusnu janjetinu, te ovčji Paški sir, nego su nam to dale baš endemske biljke, poput smilja, kadulje. Evo, vidite žuti cvijet te endemske biljke, smilja - raskošan je, miomirisan, koji naša ovca pase, jede, a bojim se kako u budućnosti neće biti tako ako se nastavi devastacija našeg krajobraza, odnosno čupanje korijenja te aromatične biljke."
"Pa to nije jedina šteta što smilje na Pagu polako nestaje“, kaže Ivica Oliverć koji danima obilazi ispašu za svoje stado ovaca. "Kad god dođem, svaki put nađem svoje srušene suhozide. No, berači su ušli i u moju ogradu te su obrali smilje, a meni su ostavili samo korijenje te biljke, ili su ga počupali i ostavili, iako je ono glavna ispaša mojim ovcama. Onda još moram platiti i štetu na autu. Čini se kako ćemo ovdje ostati bez smilja i bez blaga, ovaca, ali i bez mlijeka i Paškog sira',ako se nastavi njegovo nekontrolirano branje na Pagu odnosno u našoj Općini Kolan.
Dakle, smilja bi moglo nestati, a s njime bi nestala i paška ovca i poznati Paški sir. Inače, od 800 kilograma ili tone smilja može se proizvesti samo litra skupog aromatičnog ulja. Doznajemo kako je taj proizvod tražen na tržištu, čija je cijena na tržištu i do 10.000 kuna za litru", zaključuje Ivica Oliverć, napominjući kako je tijekom minulog ljeta i početkom jeseni ove godine bilo oko 4.000 berača smilja te inog samoniklog autohtonog bilja na dalmatinskim i kvarnerskim otocima, poput kadulje.
No, za Rab se kaže kako je to zaseban otok koji je, među inima, prepoznatljiv zahvaljujući i posebnom ugodnom mirisu, a u to su se uvjerili ne samo domaći ljudi, nego i mnogi inozemni turisti, poslovni partneri. Znalci ističu kako tome uvelike pridonosi baš miris smilja, koji ujedno i upozoravaju kako bi taj otok mogao pretvoriti u goli kamen ako bi se uništilo aromatično bilje, odnosno smilje. Žitelji Raba ističu kako je problem branja smilja posebice izražen na njihovu otoku koji je iznimno bogat autohtonim biljem.
Ujedno upozoravaju i na činjenicu kako se u njihovoj sredini smilje bere bez ikakva nadzora, a to bi nažalost moglo dovesti do izumiranja spomenute biljke o kojoj se ove godine najviše govori, piše, čak i više nego o sudbini neretvanskih mandarina i jabuka u Hrvatskoj. Rabljani govore kako su se berači i beračice smilja tijekom ovogodišnjeg ljeta i rane jeseni najčešće mogli vidjeti na predjelu Barbata, oko plaže Pudarica, te da su na nekoliko lokacija viđeni i njihovi mali kampovi, stari automobili i madraci. Tu su bili više od mjesec dana, iako ni zahoda nisu imali. To kaže Josip Godinić, vlasnik ugostiteljskog objekta Pudarica, tvrdeći kako su beraći počupali i korijenje smilja.