Vrt Katice Lovrić - spoj Zagore i Mediterana

Sinj je oduvijek bio jedan od ljepših, živopisnih gradova ne samo u nas, prepoznatljiv po uređenim parkovima, cvjetnjacima, zelenilu, okućnicama, balkonima, dakako ulicama i trgovima, posebice u proljeće. Čini se kako se vlasnici kuća u alkarskom gradu i danas natječu čija će okućnica biti (naj)ljepša, svježija, ugodnija za oko i dušu. O tomu svjedoči vrt Katice Lovrić, u Ulici fra Andrije Kačića Miošića, u samom srcu stare gradske jezgre podno Tvrđave, nadomak novoizgrađenih velebnih Alkarskih dvora. Privlačan je i za sve posjetitelje, namjernike, prolaznike, šetače, izletnike, turiste, dakako i sudionike svečane vjerske procesije sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske na blagdan Velike Gospe. Svi manje-više zastanu baš tik uz Katičin vrt diveći se bogatstvu i raznolikosti cvijeća i zelenila, s više mediteranskih kultura, toj oazi raslinja isprepletenoj i mozaičkim zidićima i stupićima vješto obloženi kamenim oblucima, donesenih s obližnje šljunčane plaže. Mnogi se čude kako je to sve mogla učiniti samo jedna žena, u Sinju poznata i kao vrtlarica Kata.

Katičin vrt s dahom mediteranskog raslinja

Osim kućanskih poslova i obiteljskih obveza prema obitelji, djeci i suprugu, kao i dugogodišnjoj, koreografskoj aktivnosti u sinjskim mažoretkinjama, hobi gospođe Katice Lovrić se itekako manifestira kroz hortikulturne sadržaje poput uzgoja cvijeća posebice ruža, mediteranskih biljaka, te oblaganja zidića i stupića kamenim oblucima u mozaiku u vrtu i okućnice... Sve to daje sliku i malog obiteljskog botaničkog vrta s mirisom i dahom Mediterana, u koji je uloženo puno rada, truda, strpljenja, dakako uz nemjerljivu ljubav prema svakom stablu, cvijetu, ekologiji...I sve su biljke na svoj način zanimljive i korisne, a mnogi se pitaju kako je gospođa Katica na tom uskom prostoru između kamenih kuća i asfalta mogla objediniti toliko sadržaja poput cvjetnjaka (ruža), zimzelena, voćaka, povrtlarskih kultura, mozaičkih precizno izgrađenih zidića, stupića...

Kaže kako ni sama ne zna objasniti otkud joj tolika snaga i ljubav prema botanici, hortikulturi, tim više što je gotovo samouka žena za te poslove sa završenom srednjom tekstilnom školom i tečajem za njegovateljice. Ne govori li to sve kako je gospođa Lovrić još od djetinjstva bila ljubitelj ne samo cvijeća i zelenila, nego svega što je lijepo u prirodi. A ona, zapravo, voli reći kako i ne zna što to nije lijepo u prirodi - biljke, trava, cvijeće, kamen, životinje, brda, planine, livade, šume, proplanci, sjenokoše, ledine, ravnice, voda, potoci, rijeke, jezera, more... Čini se ipak kako ona želi imati sintezu mnogih biljaka u svom vrtu u kojem sada rastu palme, masline, dunje, kajsije, breskve, kruške, šljive, mandarine; lavanda, različito cvijeće posebice ruže koje su joj najdraže, akcija...

Sinteza mnogih biljaka na jednom mjestu poput botaničkog vrta

„Sve odjedanput ne mogu prenijeti u svoj vrt kada je riječ o mediteranskim kulturama te sve naučiti o njima. To činom postupno, a godinama u memoriji nosim biljku koju želim iz prirode prenijeti ovdje, gojiti ju i paziti. Doduše, želim šire zaviriti u prirodu, vidjeti sve ono što je lijepo, baš kao i u naseljima, posebice uređenje botaničkih vrtova, travnjaka, cvjetnjaka, parkova, vrtova, okućnica, zidića, stupova obloženih kamenim oblucima. Ovdje miriše i kadulja, vrijesak, smilje, lavanda, ružmarin... Ni sama ne znam koliko sam vrsta biljaka do sada posadila u svom vrtu, na ovom prilično uskom, stisnutom prostoru. Sve je zaklonjeno od bure, ali nikad neću moći prežaliti što od ekstremno niskih temperatura nisam zaštitila sve mandarine. Inače, u vrtu uvijek mora biti nazočna ljudska ruka, a ja u njemu dnevno radim najmanje po tri sata. Također sama kamenim oblucima u mozaiku oblažem zidiće i stupiće što je za mene također umjetnost. Tako se uzajamno oplemenjujemo, no ja svemu nastojim udahnuti sebe kako bih ovaj kutak učinila ljepšim, ugodnijim“, rekla nam je ovih proljetnih dana gospođa Katica Lovrić tvrdeći:

„Osim obrezivanja, okopavanja, prehrane, plijevljenja, zaštite biljaka, povrća, uljepšavanjem zidića i stupića, dakako i poda, uskoro ću u tom prostoru urediti i kamin također u kozaiku. U vrtu radim ono što mi se sviđa i želim da nam svima bude lijepo u ovom kutku grada. Ja sam samouka vrtlarica i o uzgoju biljaka te o mozaiku učila sam iz stručne literature, a u ovom našem malom obiteljskom botaničkom vrtu posadila sam i dvije palme koje ovdje odlično uspijevaju; masline, lovor, lavandu, japansku akaciju, čemprese, dvije-tri vrste borova, ruže, različito ljekovito bilje; više različitih voćaka i povrtlarskih kultura. Vrt sam obogatila i mediteranskim raslinjem, no meni je najljepši i najdraži kad u njemu procvjetaju sve ruže. Zemljište sam prethodno nagnojila stajskim gnojivom, ali ovdje ništa ne bi moglo uspijevati bez ljudske ruke, kontinuiranog rada i zalijevanja, bez ljubavi prema biljkama.“

Ništa ne može uspijevati bez ljudske ruke, ljubavi i kontinuiranog rada

Uvjerava nas kako je ona tek hobistkinja dodajući kako ju u Sinju zovu 'Katom vrtlaricom' čime se, ističe, itekako ponosi. Rado govori i o zidićima i stupićima u svom vrtu koje je sama podigla i uljepšala tvrdeći kako se i oni skladno uklapaju u tu malu oazu kakva se rijetko gdje može vidjeti u gradskim sredinama poput Sinja. „Ovo što vidite u mojem vrtu, takvo što nigdje nisam vidjela kako bih mogla nešto kopirati. U tome ni sada nemam uzora. Zaključila sam kako prvotni zidovi ovdje nisu mogli ostati onakvima kakvi su bili prije. Kad sam jednog dana s mojom malom otišla na more i dok smo se sunčale na šljunčanoj plaži, došla sam na ideju kako bi bilo pametno sakupljati morske oblutke. Počela sam ih prikupljati i pomalo donositi u Sinj. Računala sam kako bih tim morskim kamenčićima baš ovdje, u svom vrtu, mogla nešto napraviti. Tako sam svaki put, kad god bih s obitelji odlazila na more, ujedno skupljala te oblutke donoseći ih u svoj rodni alkarski grad. U početku sam u Sinju bila izložena provokacijama, čak i 'ruglu', najviše od članova svoje obitelji, pitajući me: 'Pa tko će sakupiti, donijeti toliko kamenje u naš vrt?', a zbog toga su mi se 'rugali' i susjedi. No, ja ih uopće nisam htjela čuti, bila sam uporna i, evo, radeći, dobila sam ono što sam željela, tako lijepi ambijent - svoj mali obiteljski vrt“, diči se sinjska vrtlarica Katica Lovrić

U šali kaže kako je tako, u taj ambijent, unijela tek djelić mediteranske prirode, što raduje ne samo gospođu Katicu. Napominje kako valja uložiti puno rada, truda i znoja da bi se tek jedan zidić obložio oblucima u mozaičkom stilu što je za nju i zanimljiva umjetnost. A zidić koji je nedavno počela umjetnički oblikovati završit će za nekoliko dana pod uvjetom da svakodnevno radi po nekoliko sati te da za to vrijeme ne obavlja kućanske poslove.

Ambijent ugodan za oko i dušu - spoj Mediterana i Zagore

„U vrtu sve radim svojim rukama. Kad bih izračunala sve što sam do sada napravila - uz to i materijal, sadnice i zaštitna sredstva, uloženi radi - to je nemoguće procijeniti, a sve je isključivo rezultat mog mukotrpnog rada. Doduše, to je samo moja volja, moja duša, na kraju moja umjetnost, moje zadovoljstvo. Ja sam najsretnija žena kad takvo što radim i kad se vide rezultati moje upornosti, ljubavi prema biljkama i mozaiku. Ovaj ambijent mi znači sve makar mi još nedostaju neke stvari poput kamina koji ćemo uskoro završiti, kao i ulazna vrata u vrt. Tako ćemo dopuniti i zaokružiti našu okućnicu koja će, nadam se, biti najljepša u Sinju i okolici alkarskog grada. Ali i sada mogu reći kako je ovaj ambijent spoj Zagore i Mediteran, oplemenjen ljudskim radom, dakako i ljubavlju. Ovdje se uistinu osjeća dah Mediterana, a u svom vrtu se doista osjećam 'super' gdje sam najmirnija, najspokojnija kad god nešto ovdje radim. Svi mi govore kako sam falila profesiju, jer sam trebala završiti za vrtlaricu. Naime, u Sinju sam završila srednju tekstilnu školu, jer tada u mom gradu i nije bilo drugih srednjih stručnih škola, a nisam imala uvjeta za putovanja na školovanje u Split. Završila sam i tečaj za njegovateljice, ali sam samouka vrtlarica radeći gotovo sve hortikulturne poslove. Sinjanke, moje susjede, one koje poznajem, kažu mi kako im je drago to što radim, što na ovaj način uređujem svoj vrt, ujedno uljepšavajući i naš grad“, iskreno će gospođa Lovrić.

Ističe kako joj najdraže kad čuje komentar građana onih koji, šećući, zastanu i vele: „Ajme što je ovo lipo. Gospođa Katica je zaslužila nagradu Grada Sinja ili sinjske TZ za uređenje vrta, okućnice...“ A vrtlarica Kata priznaje kako joj je ipak najdraže kad krišom sluša komentare sudionika procesije na blagdan Velike Gospe, poput ovih: „Vidite, kako je ovaj vrt lip, je li ga uređuje ona vridna žena?“ Gospođa Katica ističe kako su to su za nju itekako poticajne riječi na što je iznimno ponosna.

„Ovo je prvi takav vrt ne samo u gradu Sinju i okolici. Do sada se nisam natjecala primjerice 'za najljepšu okućnicu u Sinju', jer svoj neobičan mali botanički vrt još nisam u cijelosti završila, iako su mi još prije nekoliko godina neki građani Sinja govorili da se prijavim. Svima bih rekla kako vrt još nisam kompletno govoreći im kako na kamene stupiće, obložene oblucima u mozaiku, još treba staviti kamene kugle. Najveći izdatak mi je potrošak vode tijekom ljeta uslijed zalijevanja vrta, pa me i tada u obitelji zapitkuju otkud tolika ljubav i tradicija za vrtlarstvo, kako to sve možemo financijski izdržati u ovoj teškoj gospodarskoj krizi. A što se moje poruke tiče u svezi uređenja vrtova, okućnica, javnih površina...svima dobronamjerno kažem neka se više organiziraju na uređenju najprije svog okoliša. Jer, Sinju ipak nedostaje cvijeća posebice ruža, iako u našem gradu dostatno travnatih površina poput velikog i malog parka. Što se pak tiče mažoretkinja, s njima organizirano djelujem gotovo od samog početka, od prije osam godina. Napravim im sve što im je potrebno. Gotovo podjednako uživam radeći u vrtu te u izradi koreografskih rekvizita“, poručuje Katica Lovrić.

Podjednako uživa u vrtu i izradi koreografskih rekvizita za mažoretkinje

Izrazila je i želju kako bi voljela pročitati da sve radi s ljubavlju te kako u Sinju ima jedna vrijedna žena koja uređuje svoj vrt izrađujući ujedno i koreografske elemente za mažoretkinje svih uzrasta. Naime, željela bi nešto više pročitati i čuti o svom vrtu, posebice o tomu kako je utkala ljubav i uložila toliki trud u tu oazu koja uljepšava grad alkara. Gospođa Lovrić opetuje kako sve radi s ljubavlju, onako kako zamisli i osmisli svoj projekt, bez ičijih savjeta, makar je katkada svjesna činjenice da joj itekako potrebno obimnije stručno znanje iz hortikulture. Na kraju nam je vrtlarica Katica potvrdila kako ju iznad svega najviše raduje njezina obitelj, suprug i djeca, dakako i unučad, njih troje, a kad ju nešto pitate o uređenju okućnica, brzo će vam odgovoriti kako u hortikulturi sama želi otkriti tajne.

Autor: Nedjeljko Musulin