Žetva ljekovite biljke u Posavini

Subota. Četiri sata ujutro. Dvadesetak ljudi, mahom žena, skupilo se ispred kuće Vesne Gregčević i kćeri joj Danijele. Popili na brzinu kavu, da bi zatim svatko u ruku uzeo svoj srp i krenuo u polje požnjeti lavandu! I sve bi zapravo bilo posve uobičajeno za ovo doba godine da se opisano dogodilo, recimo, na Hvaru. Ali nije! Ovo je lavanda posavska, izrasla i procvjetala na polju skrivenom između kukuruzišta. Ovo je lavanda koja uredno već pet godina raste u Dubrovčaku Lijevom kojeg tek nekih desetak kilometra dijeli od Ivanić Grada, da bi zatim Vesna Gregčević, inače novinarka na Obiteljskom radio Ivaniću i kćer joj Danijela studentica matematike, od lavandina ulja radili kojekakva čuda; od mirisnih kuglica i hidrolata do maestralnog likera od lavande.

Dok muški brbljaju...

A ovo je i lavanda koja se ne bere po žegi i suncu. Može, doduše i tako, k'o lani, ali može i k'o jučer da ju se žanje bježeći od pljuskova. Vrijedne dame, prijateljice i rodbina Vesne Gregčević nisu se međutim dale smesti.

- Muški nam malo kiksaju. Zaostaju. Brbljaju previše - šale se, dok vješto srpovima kidaju cvjetove mirisne lavande.

- To je onda u vas sve naopako; muški brbljaju više od žena, lavanda raste kraj kukuruza, kiša pada umjesto da je žega - provociramo.

Ma, one se samo smiju i vele kako su im muški gori od baba. A lavande se sada odrekli ne bi nikako, makar im je, priznaju bilo posve čudno kad se Vesna prije pet godina na sadnju odlučila.

- Imali smo nešto zemlje, savjetovali se s Agronomskim fakultetom i odlučili probati s kontinentalnom lavandom - sublimira povijest Danijela.

Hobi turistička atrakcija

Zasadili su 3000 sadnica na nekih pola hektara, prve dvije godine se namučili pazeći ih, da bi zapravo treća godina dala i prvu pravu berbu. No, istaknut će i Danijela i Vesna, njima je lavanda još uvijek samo hobi. A od svog hobija napravile su i turističku atrakciju, zasluživši primjerice i posebno priznanje za svoje proizvode na natječaju suvenira Turističke zajednice. Vesna će priznati i da u polje lavande bježi od stresa novinarskog, po komadić svoga mira. A njene prijateljice će, pak priznati, kako ih je lavanda osvojila i svojom bojom i svojim mirisom, pa je sad koriste za štošta i bez nje ne mogu.

Samo, kad se žanje, nema se puno vremana za priču. Lavandu valja čim prije pobrati pa odvesti u destileriju u Jastrebarskom gdje za litru lavandina ulja, za koju valja pobrati jedno 50 kila cvijeta, daju 25 eura.

Usputno učenje o lavandi

Dok se na polju radi, pred kućom veliki kazan, u kojem se 25 litara gulaša krčka. Drago Božić, Danijelin djed, miješa gulaš kuhačom jedno metar i po dugačkom. No, glavna je meštrovica od gulaša ipak njegova supruga Marija, koja se sve nećka bi li ga poslušala pa u kazan, među šest kila svinjetine što divlje što »pitome«, dva kilograma krumpira, četiri kila luka, nešto slanine, te začine, ubacila još i koji feferon. Dok se nećka stiže se i prisjetiti svoga čuda kada joj je kći prije pet godina obznanila da će pokušati s lavandom. Podržala ju je, makar lavandu do tada koristila nije. Zato je danas, zahvaljujući lavandi, viroze posve zaobilaze.

Negdje oko jedan sat žetva lavande na polju u Dubrovčaku Lijevom je završila. Sve je išlo kao podmazano usprkos očajnom vremenu, da se čovjek pita govore li mama i kći istinu kad kažu da su se o svemu vezano za lavandu učile onako usput. Hobi, usput, a proizvodi vrhunski. Baš kao i gulaš, ili slasna orahnjača. U Dubrovčaku Lijevom, uz Savu, između kukuruzišta što tako nestvarno na lavandu mirišu.

Autor: Siniša PAVIĆ