Pretraživanje postova
Lepo vreme tokom ove jeseni možete provesti u šumi a tamo se krije jedna od naprepoznatljivijih drvenastih vrsta gljiva u Srbiji. Trud (Fomes fomentarius) je jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih gljiva na našim prostorima ali i u... Više [+]
Lepo vreme tokom ove jeseni možete provesti u šumi a tamo se krije jedna od naprepoznatljivijih drvenastih vrsta gljiva u Srbiji.
Trud (Fomes fomentarius) je jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih gljiva na našim prostorima ali i u svetu. Može se naći u šumama severne hemisfere, najčeća je na bukovom drvetu ali može da raste i na drugom listopadnom drveću. Lako je prepoznatljiva zbog svog neobičnog izgleda u vidu kopitaste strukture koja štrči sa kore stabla. Ova gljiva je uglavnom parazit, te inficira oštećena stabla i do biljnog tkiva dolazi preko polomljenih grana i pukotina na epidermisu. Inficirana stabla su krhka, lako lomljiva i kao posledica infekcije trudom, drvo se najčešće osuši.
Gljiva takođe može biti i saprotrofna, što znači da obitava i popadalo drveće dok ga u potpunosti ne razgradi. Nije otrovna ali nije ni jestiva. Posle određenog vremena, plodonosno telo vrste u potpunosti odrvenjava i tvrda je kao kamen. Nema otrovnih dvojnika. Pčelarima je izuzetno korisna a na koji način? Možete saznati u našem tekstu posvećenom upravo trudu.
https://www.agroklub.rs/sumarstvo/izmedu-gljive-i-drveta-sta-je-trud/90799/
Jedan od dvojaca koji se najčešće rezultira negativnim posledicama a koji se usled nepažnje može sresti na našim pijacama je svakako zamena jestive lisičarke sa otrovnom zavodnicom. Lisičarka (Cantharellus cibarius) plodi od početka leta do... Više [+]
Jedan od dvojaca koji se najčešće rezultira negativnim posledicama a koji se usled nepažnje može sresti na našim pijacama je svakako zamena jestive lisičarke sa otrovnom zavodnicom. Lisičarka (Cantharellus cibarius) plodi od početka leta do sredine jeseni po listopadnim i četinarskim šumama i raste iz zemlje ili šumske stelje. Cela gljiva je žute boje, šešir je nepravilnog oblika, prvo je ravan a zatim udubljen. Sa donje strane šešira se umesto listića nalaze žilice koje se spuštaju niz dršku. Ovo je jestiva i veoma cenjena vrsta koje se kao i vrganji veoma često sakuplja i prodaje. Iako je prilično karakterstična postoji mogućnost zamene sa otrovnom zavodnicom (Omphalotus olearius) koja oblikom plodnog tela podseća na lisičarku.
Zavodnica je prilično varijabilna vrsta što se tiče boje šešira, pa se može desiti da bude svetlije boje nego što je tipično za njiu, što povećava šansu za zamenom. Međutim, zavodnica se pojavljuje na panjevima ili granama, uvek u buketima, retko pojedinačno. Takođe treba obratiti pažnju na donji deo šešira gde zavodnica ima listiće za razliku od lisičarke koja ima žilice. Neugodno je otrovna vrsta koja može izazvati ozbiljnije zdravstvene probleme i tegobe gastrointestinalnog trakta. U nekim slučajevima može biti i smrtonosna.
Kako bismo svim zainteresovanim čitaocima približili izuzetno varijabilan svet gljiva u okviru "gljivarskog kalendara" koji je u pripremi, u narednih nekoliko dana, biće objavljeno nekoliko najčešćih parova jestivih i otrovnih gljiva koje s... Više [+]
Kako bismo svim zainteresovanim čitaocima približili izuzetno varijabilan svet gljiva u okviru "gljivarskog kalendara" koji je u pripremi, u narednih nekoliko dana, biće objavljeno nekoliko najčešćih parova jestivih i otrovnih gljiva koje se mogu naći u našim šumama i na koje treba obratiti pažnju.
Zimska panjevčica (Flamulina velutipes), prva fotografija - javlja se zimi na panjevima listopadnih vrsta drveća. Veoma živopisnog izgleda sa šeširom jarko narandžaste do smeđnarandžaste boje koji je često sluzav. Listići himenofora (listići ispod šešira) su razmaknuti i krem boje. Drška je u gornjem delu glatka, uglavnom boje šešira, dok je u donjem delu somotasta i mrke boje. Međutim, neiskusnim beračima se savetuje poseban oprez jer postoji mogućnost zamene sa smrtonosno otrovnom vrstom mala smrt (Galerina marginata) koja joj je izgledom veoma slična (druga fotografija). Obe vrste rastu na istoj podlozi. Razlika se ogleda u tome što mala smrt ima prsten na dršci dok ga zimska panjevčica nema.
Otrovi gljive mala smrt su termostabilni a čak i nakon termičke obrade ne gube na svojoj smrtonosnosti. Toksini se akumuliraju u jetri nakon čega dolazi njenog otkazivanja a ubrzo nakon toga dolazi do oštećivanja bubrega, a i njihovog otkazivanja, jer bubrezi pokušavaju da izbace otrove putem mokraće. Ukoliko se greškom konzumira, protivotrov ne postoji a smrt nastupa 7 dana od momenta konzumacije (Phaloidni sindrom trovanja gljivama).
REZIDBA VOĆAKA STRADALIH OD ZIMSKIH MRAZEVA. U pojedinim godinama, kao što je 2012. godina, temperature padaju čak i do - 30 0C. Različite voćne vrste različito reaguju na takve temperature, tako da šljiva može izdržati i do - 30 0C, a jabu... Više [+]
REZIDBA VOĆAKA STRADALIH OD ZIMSKIH MRAZEVA.
U pojedinim godinama, kao što je 2012. godina, temperature padaju čak i do - 30 0C. Različite voćne vrste različito reaguju na takve temperature, tako da šljiva može izdržati i do - 30 0C, a jabuka i do - 35 0C. Međutim, to dosta zavisi i od pripremljenosti voćaka za zimu, misleći na stanje ishranjenosti i ekološke faktore.
Jedno je ipak zajedničko za većinu listopadnih voćnih vrsta, a to je da mogu podneti niske temperature u fazi dubokog (biološkog) zimskog mirovanja oko - 20 0C. 2012. godina je izuzetna, pa na voćkama u Srbiji je svakako bilo prisutno jako stradanje od zimskih hladnoća, odnosno hladnog talasa, koji je zahvatio čitavu Evropu. Na voćkama, koje će preživeti hladnoću, ostaju manja ili veća oštećenja, zavisno od voćne vrste, njene pripremljenosti za zimu, položaja i drugih činilaca od kojih zavisi otpornost voćaka na izmrzavanje.
Voćkama, stradalim od hladnoće, možemo pomoći kao prvo utvrđivanjem koji su delovi krune stradali i kolika je šteta. To ćemo uraditi na taj način, da na tanjim granama zasečemo uzdužno koru na više mesta voćarskim nožem i ako je ispod kore kambijum i drvo uobičajene boje i izgleda, možemo biti sigurni da je voćka neoštećena. Ako je tkivo ispod kore smeđe boje i izgleda suvo, došlo je do izmrzavanja na tom mestu (obrada, dipl. ing. Stanko Nekić, 2012). Sa utvrđivanjem oštećenja od hladnoće i rezidbom ne treba žuriti, nego sačekati početak kretanja vegetacije da se vidi odakle sa voćke počinju izbijati mladari. Sigurno će biti dosta jednogodišnjih grančica, čiji su vegetativni pupoljci stradali, jer su one manje otporne od debljih grana. Tada mladari rastu iz adventivnih i latentnih pupoljaka na starijim granama, ali biće i mladara iz vegetativnih pupoljaka iz jednogodišnjih grančica, koje nisu stradale od hladnoće. Grane, na kojima nema ni jednog mladara, mogu se odstraniti do mesta odakle izrastaju novi mladari. Ne treba paziti na uzgojni oblik, niti na lep izgled, jer se voćka mora spasiti.
Nakon toga treba pomno pratiti rast voćke i proveravati postoje li mladari, koji znatno zaostaju u rastu i izgledaju uvenulo. Primete li se takve grane, treba ih odstraniti sve do mesta gde se zarezivanjem kore utvrdi da je tkivo ispod nje zdravo. Mladari, koji se nalaze na oštećenim mestima, sigurno će se osušiti jer ne dobijaju potrebne hranljive materije iz korena. Ukoliko hladnoća znatno uništi voćku, jedino rešenje je njeno krčenje i sadnja nove voćke.
Sve mladare treba ostaviti da slobodno rastu, kako bi se kruna što pre obnovila. Neizostavno je đubrenje azotnim đubrivom na početku vegetacije i krajem aprila iz napred navedenog razloga.
U sledeće dve do tri godine, postupnim se izborom najpovoljnijih grana i umerenim proređivanjem grana obnavlja kruna voćaka. Kasnije se rezidba obavlja na uobičajen način.
Ako je voćka manje oštećena, obnavlja se samo manji deo krune ili pojedini delovi grana. Rezidba se tada gotovo ne razlikuje od redovne. Obnavljaju se samo stradali delovi krune voćke, a na neoštećenim delovima obavlja uobičajena rezidba.
Takođe, rezidbi treba da prethodi ocena izmrzavanja pupoljaka. U zasadima u kojima su izmrzavanja veća, ne preporučuje se rezidba pre cvetanja, kako bi se sačuvao sav rodni potencijal (Dr Zoran Keserović, 2010.).
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije