Da nam živi, živi - poljoprivreda!

Ni petka ni svetka, fraza je koju često upotrebljavamo opisujući život poljoprivrednika, posebno onih koji se bave bilo kojom vrstom stočarstva. Jer, svaka životinja svaki dan mora biti očišćena, nahranjena, a ona koja daje mlijeko i pomužena. 

Nije puno drugačije niti kod onih u biljnoj proizvodnji jer ako u pravom trenutku biljku ne posiju, posade, prihrane - ona neće dati zadovoljavajući prinos i kvalitetu. 

Ni životinje ni bilje ne poznaju ni petke ni svetke, vikende i praznike. 

Odakle dolazi ćevap?

Dok su se ovih dana praznile police trgovačkih centara, a kupci kolica punili paketima ćevapa, roštilj kobasica, svinjske vratine, pilećih krilaca pa i mladim lukom, salatom i drugim povrćem, a onda i pivom, vinom, malo tko je mislio na poljoprivrednika koji je svoj današnji dan započeo u štali, na njivi ili u vinogradu. 

Malo tko će se sjetiti da zahvaljujući upravo njemu danas može opušteno uživati u praznikovanju i svemu onome što je poljoprivrednik othranio i uzgojio. 

Posebno u ovim kriznim vremenima kada je više nego ikada teško proizvesti hranu moramo imati umu koliko je važan svaki čovjek koji ju plasira na naš stol. Drastično poskupljenje cijena energije, gnojiva pa i sadnog materijala te svih drugih inputa poljoprivrednika stavlja u nezavidan položaj. On u startu mora uložiti svoja sredstva u proizvodnju za koju u ova teška vremena nije siguran hoće li mu se uopće isplatiti i hoće li od nje moći preživjeti. 

Klimatske promjene. Pandemija. Rat. 

Ove krizne situacije pogađaju sve nas, no puno negativniji učinak imaju na poljoprivrednu proizvodnju koja je uz sve to dužna prehraniti brzorastuću svjetsku populaciju.

Svaki pošten rad treba cijeniti

Ipak, niti poljoprivrednici ne smiju zaboraviti da zahvaljujući radnicima u industriji mehanizacije, petrokemijskoj, kemijskoj, energetskoj i mnogim drugim, lakše obavljaju svoje poslove. 

A upravo je industrijska revolucija u drugoj polovici 18. stoljeća kada se ručna proizvodnja počela zamjenjivati parnim strojevima što znači i parnim traktorima, dovela do bezdušnog izrabljivanja radnika koji su se konačno za svoja prava digli krajem tog stoljeća. 

Danas Praznik rada obilježavamo na spomen velikih radničkih prosvjeda održanih u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. Tada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a neki su osuđeni na smrt. 

Niske dnevnice, dnevni rad od 12 do 18 sati u teškim i opasnim uvjetima i to ne samo za odrasle nego i za djecu, doveo ih je pred zid. Tada se 40.000 radnika odlučilo za veliki štrajk u kojemu su zahtjevali 3 osmice - 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja. 

I zato rad, bilo koje vrste, a koji doprinosi boljitku čovječanstva treba iznimno cijeniti.

Nadajmo se da će upravo to imati na umu svi oni koji danas budu uživali u plodovima teškog rada naših poljoprivrednika.