Hrvatska treba donijeti dodatne mjere za spas starinskog vinogradarstva i vinarstva. Novi zakon o uređenju ove proizvodnje trebao bi drevne vinograde proglasiti spomenicima kulture rada i izdržljivosti, smatra prof.dr.sc. Ante Kolega.
Stoljetne hrvatske vinogradarsko vinarske zadruge gase se. Najbolji vinogradarski položaji, terase, strane, bande, kose napuštaju se. Ljudi je sve manje u takvim proizvođačkim krajevima. Bruxelles donosi mjere potpore u poljodjelstvu, najčešće prema općim ciljevima uređenih zemalja. Hrvatska, kao stara poljodjelska zemlja treba donijeti dodatne mjere za spas starinskog vinogradarstva i vinarstva.
Ponajprije zaštititi vinogradarska područja - uvesti besporeznu zonu i beskamatno kreditirati otkup grožđa i zalihe vina. Novi zakon o uređenju vinogradarsko vinarske proizvodnje trebao bi takve drevne vinograde proglasiti spomenicima kulture rada i izdržljivosti.
Tradicijske vrijednosti kraja trebalo bi spojiti s običajima, načinima življenja, kako bi se održalo i očuvalo stare kultivare i starinsku preradu grožđa. Valjalo bi povezati posebne ustanove, muzeje, vinske centre s vinotekama i vinarijama u sklopu seoskog turizma.
Nastaviti podizati vinske ceste u vinogradarskim i vinarskim krajevima. Ugostiteljske sadržaje otvarati na tim cestama kako bi povećali potrošnju jela i pića. Ugostitelji bi trebali nuditi izvorna domaća jela i pića.
Uz vinske ceste mogu se nuditi i ostali tradicijski proizvodi okolnog kraja kao rukotvorine, alati, spomendari, prerađevine od mesa, mlijeka, ribe, voća i povrća. Uz njih se vežu i zabavni centri. Posjetitelji uz pripovijest o povijesti proizvodnje mogu pogledati stare vinograde kao vinograde spomenike.
Vinogradi spomenici trebaju dobivati dodatni prihod iz spomeničke rente. Njome bi se održavala vinogradsko vinarska proizvodnja na zaštićenim područjima.
Spomeničku zaštitu uvele su mnoge zemlje, primjerice Francuska, Španjolska, Njemačka. Bliži nam je primjer Austrije, Italije i Grčke čija rješenja mogu biti dobra za nas.
Iskustvo zemalja treba uzeti u obzir cijeneći naše posebnosti, inače ćemo kao stara vinogradarska zemlja ostati bez tisućljetnog vinogradarstva.
Hrvatska vinogorja, kao što su dalmatinsko, istarsko, vinogradi sjeverno zapadne Hrvatske, Slavonije, Baranje i Srijema oduvijek su takva područja. U njima treba podizati spomenike vinogradarstva i vinarstva.
Glavni kriterij za spomeničku zaštitu trebao bi biti neprekinuto višestoljetno vinogradarenje uz stare konobe i vinske podrume sa suvremenim vinotekama. Stare sorte domaćih kultivara grožđa. Poznata vina koja nose znamku određenog podneblja. Među glavne kriterije za ustanovljivanje spomeničke zaštite spadaju vinogradarski položaj i tradicija, oprema i načini starinske proizvodnje.
Prepoznatljiva oruđa i stara oprema čuvari su tradicije kultiviranja starih sorata. U uporabi su i znakovita starinska ratila. Primjerice vinogradarske pumpe, plug i motika. Dizalo na željeznim tračnicama koje služi za podizanje radnika i opreme na strmim položajima. U uporabi su još uvijek stoljetna zaštitna sredstva sumpor i galica.
Spomeničku vinogradarsku rentu osiguravala bi zajednica, a koristili bi je samo vinogradi prema utvrđenim kriterijima.
Takva zaštita doprinijela bi očuvanju poljodjelske proizvodnje na onim područjima koja su gospodarski propala, a održala su mogućnost vinogradarske proizvodnje.
Ovdje treba uključiti i zajednički interes poreznog rasterećenja, ponajprije ulaznih tvari u proizvodnji, zaštitnih tvari, sadnica, zatim vina i vinskih proizvoda koji izlaze iz te proizvodnje.
Bez poreznih nameta trebala bi biti sva mala i srednja vinogradarska proizvodnja u okviru obiteljskih poljodjelskih gospodarstava.
Tagovi
Autor
