Gdje se slonovi igraju, miševi stradaju - organizacije proizvođača, kao rješenje?

Kada govorimo uopšteno o obliku učešća poljoprivrednih proizvođača na tržištu, u BiH najčešće govorimo o dva modela. Prvi je porodično poljoprivredno gazdinstvo, koje može biti registrovani poljoprivredni proizvođač, samostalni preduzetnik i privredno društvo (d.o.o). Drugi oblik jesu subjekti u vlasništvu više vlasnika, a to su zadruge, opet d.o.o i akcionarska društva. Ipak, mali je broj ovih drugih, višečlanih subjekata.

Jedan od razloga tome su i negativna iskustva iz prethodnog sistema po pitanju oduzete, zemlje koja nije vraćena niti plaćena. Na kraju zbog svima poznatih odluka jednog od visokih predstavnika, Paddy Ashdowna, zaustavljena je restitucija tj. povrat imovine vlasnicima ili zakonskim nasljednicima (op.a. porodici autora teksta je oduzeto 8 ha zemlje i šume od strane komunističke vlasti, što ni dan danas nije vraćeno. Demokratske vlasti su to izgleda potvrdile). To je definitivno bio jedan od najbitnijih udara na razvoj poljoprivrede u Bosni i Hercegovini koji se i danas osjeti.

Uzaludan trud

Naš poljoprivrednik ostaje mali, nespreman za pravu tržišnu trku. Dodatno se već počeo ispoljavati veoma loš sistem privatizacije, koji ne samo da je demolirao neka velika poljoprivredna dobra, već i uticao na specifičnosti domaće poljoprivredne proizvodnje. Pa je tako uništen reprocentar gatačkog govečeta u okviru "Planinskog dobra" Gacko, ergela "Borike“ uzgajivač bosanskog brdskog konja i boričkog arapskog konja je propala, a na farmi svinja u Novoj Topoli uništen je zapat svinje u procesu stvaranja, tzv. toploske svinje.

Trud i godine ulaganja naših inženjera i stručnjaka u domaću poljoprivrednu proizvodnju tako su uništeni, možda u nepovrat. To je sve duboko uticalo na nepovjerenje poljoprivrednika u zajednička ulaganja i zajednički izlazak na tržište, što se najbolje reflektuje na enormne vrijednosti i količine hrane i poljoprivrednih proizvoda koje uvozi BiH, te kroz pustošenje sela. 

Treba spomenuti svakako da je jedan broj proizvođača udružen u udruženja uzgajivača, koje imaju status Udruženja građana i u okviru toga se kreću i njihove nadležnosti. Uglavnom mogu djelovati samo promotivno da pomognu u prodaji proizvoda svojih članova ili raditi na ostvarivanju njihovih prava, najčešće prema donosiocima odluka i tiču se uglavnom podsticaja. Što je takođe dobro i opravdano, a posebno u situaciji kada je bh. tržište potpuno otvoreno za uvoz, ali za izvoz baš i nije. Znamo da pojedinci iz samog vrha vlasti neumorno blokiraju primjenu odluka o antidampingu i prekomjernom uvozu, koji su legalan i sa STO i SSP pravilima usklađen model zaštite domaćeg tržišta.

Jedan od problema koji još uvijek karakteriše poljoprivrednike u BiH jeste i čekanje da neko odozgo uradi nešto. Ne, od toga nema ništa i poljoprivrednici trebaju zahtijevati promjene. Ne samo u podsticajima, ali u zakonima i u odnosima sa partnerima u razmjeni proizvoda i drugim učesnicima u proizvodnji, preradi i prodaji poljoprivrednih proizvoda.

Nema predaje

Prehrambena industrija i maloprodaja se u Evropskoj uniji sve više okupljaju. Koncentracija maloprodaje u Evropi se više nego udvostručila od 90-ih godina. Tržišna moć lanaca snabdijevanja hranom postala je važno pitanje u cijelom svijetu jer može neposredno da utiče na razvoj lokalne poljoprivrede i generalno na samodovoljnost država u proizvodnji hrane. Svi znamo da nekada u BiH možemo proći i pet marketa da nema niti jednog grama domaće svježe junetine ili svinjetine. A,i jagnjetinu smo počeli uvoziti. Kupuje se na veliko, prodaje se na veliko.  A gdje se slonovi igraju, miševi stradaju.

Ipak, ne treba se predati, nego treba nešto preduzeti. Jedno od rješenja za male poljoprivrednike i njihov snažniji nastup na tržištu stiže iz Evropske unije. Rješenje kojem pribjegava sve više poljoprivrednika u EU i koje bar za sada donosi rezultate - riječ je organizacijama proizvođača (OP). Prava i obaveza ovih organizacija je regulisala Uredba (EU) br. 1308/2013 Evropskog parlamenta i savjeta o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (članovi 152 – 154). Ove organizacije se mogu organizovati u tri sektora: mlijeko, voće i povrće i ostali sektori.

Koji su benefiti biti članom ovih organizacija, kratko je predstavljeno u sljedećoj tabeli:

U svom radu OP se moraju odrediti da rade u barem jednoj od sljedećih oblasti:

• Planiranje proizvodnje i prilagođavanje potražnji
• Koncentracija ponude
• Optimizacija troškova proizvodnje i ulaganja
• Poboljšanje kvaliteta proizvoda
• Promocija i marketing
• Korišćenje ekološki prihvatljive prakse i pristupa koji se tiču dobrobiti životinja,
• Sprovođenje istraživanja…..

Koliko je ovo značajan način organizacije proizvođača, pokazuje i dobar primjer iz Češke. Naime, čak 68,8% udjela na tržištu mlijeka imaju upravo OP, njih 20 u 2021. godini. Učestvovanje u ovakvim organizacijama pomaže i u stabilizaciji i konkurentnosti proizvodnje. Pa je tako u Češkoj u razdoblju 2011. - 2016. kod proizvođača koji nisu bili članovi OP došlo do pada proizvodnje mlijeka za 32%. U isto vrijeme kod članova OP je došlo do rasta proizvedenog i otkupljenog mlijeka.

Poljoprivrednici i proizvođačke organizacije u različitim državama članicama EU-a mogu se grupisati kako bi osnovali transnacionalne proizvođačke organizacije. U tim slučajevima priznanje odobrava ona država članica EU-a u kojoj je sjedište proizvođačke organizacije. Sjedište mora biti u državi iz koje je velik broj članova ili organizacija članica ili velika količina proizvodnje koja se stavlja na tržište.

Nadati se da će nadležni organi preduzeti aktivnosti na usvajanju Uredbe (EU) br. 1308/2013 i podržati naše poljoprivrednike u njenoj punoj implementaciji.