Gospodo dužnosnici čuvajte se uvlakača

Što su to uvlakači? Ili recimo drugo pitanje? Kakvi su to ljudi, uvlakači? To je onaj koji u svakom trenutku viri nekome iz stražnjice i pri tome sjaji i glumi veličinu veću nego li bi bio da je velik do neba. To su primjerice ljudi koji kada se negdje pojavi Ministar Pankretić uhvate mu se uz skuta pa sam se kače uz njega. Vjerojatno i kada se ministar probudi gledaju kako da mu uljepšaju jutro svojim približavanjem. I onda ako se dogodi da ministar ima krivu informaciju ili stvari vidi ljepšim nego što jesu, to je samo zato što je od krvi i mesa. I kao i svi drugi ljudi u prvo vrijeme vjeruje svim tim uvlakačima.

Pitanje je samo kada će otkriti ta strana tijela u svojoj blizini. Od toga će uopće i ovisiti koliko će vjerodostojni biti u svom poslu Pankretić, Kovačević, Kuterovac i ostala ekipa. I što prije se riješe tih koji im tvrde da imamo idealno riješenu zemljišnu politiku, da su naše potpore dobro raspoređene ili pak da naši operativni programi dobro napreduju, to bolje za sve nas. Operativni programi razvoja svinjogojstva, pa za povrtlarstvo primjerice, ogromni su promašaji. Za govedarstvo još nekako. Tko od toga ima najviše koristi. Stvorio se jedan interesni krug koji od toga ima koristi. Tu su si podijelili kolač. Jedan koji odobrava, jedan koji nabavlja opremu, jedan koji je izvođač radova, pa drugi koji je projektant. I kada uzmete za svoju novu farmu baš te koji su u tom interesnom krugu imate prolaz upravo zato što će netko od onih koji su po hodnicima ministarstva zaduženi za lobiranje, pa ako treba i za uvlačenje u stražnjice, taj baš vaš projekt staviti na vrh hrpe. Samo ako imate nekoga izvan toga interesnog kruga, nekog drugog dobavljača opreme, do odobrenja bi ste mogli i ostarjeti.

Naši će aktualni ministri, pomoćnici, zamjenici i tajnici možda i vjerovati kako je sve idealno posloženo, ali to više nikoga nije briga. Što je važno? Da dužnosnici na vrijeme prepoznaju strana tijela u svom. No, ako prepoznaju kasno, primjerice kada više ne budu na dužnosti možda im pozli. Ali što je tu je. Ni prvi ni zadnji kojima se događa ta bolest. Uz tu bolest još idu i dosadna putovanja, otvaranja, polaganja kamena temeljaca i tako zbog slikanja za stranku. No, nažalost toga je sve više i više. Pa zato možda nije ni čudno da na neke stvari ne reagiraju pravovremeno jer ih svaki dan negdje voze na slikanje. Ne znam kako im se stalno da u tim svečanim prilikama i stalno pričati jedno te isto. Valjda ide uz politiku. U tom sportu, politici, dobili smo još jednog novog pulena. Na čelo Hrvatskog seljačkog saveza došao je Željko Mavrović. Da li i on vjeruje da je upao na tu funkciju zato što je iskusni i pametni seljak. Nije. Postao je to jer su u Hrvatskoj seljačkoj stranci zaključili da im njegovo ime treba i da će im u predizborno vrijeme dobro doći. Darko Grivičić je potrošen, pa je uz dobru otpremninu, datu u zemlji, napustio bojišnicu. Kaže lijepo u nastupnom govoru Mavrović, kako neće voditi seljake u prosvjede. Pa normalno da neće. Hrvatski seljački savez je organizacija Hrvatske seljačke stranke. A ta stranka je u Vladi, i drži Ministarstvo poljoprivrede. Pa za vrijeme Pankretića je normalno da neće vlastita stranka huškati protiv njega. Vidjeti ćemo kad HSS ne bude na vlasti kako će naš proslavljeni boksački as plesati kada njegovi budu na sporednom ringu. No, jedno je sigurno. Mora se priznati da je ovo zasigurno jedan od najpametnijih predizbornih kadrovskih poteza jedne stranke posljednjih godina.

Što s tim našim potporama u poljoprivredi? Koliko ljudi, toliko je i različitih interpretacija. Činjenica je da će do promjena svakako doći. No, nije baš ni toliko strašno koliko EU skeptici stalno upozoravaju. Na tom doista za naš još uvijek čudnom tržištu vrijede i točno određene zakonitosti u kojima poljoprivrednici imaju pravo na potpore predviđene Zajedničkom poljoprivrednom politikom Unije, a sukladno uredbama koje su na snazi u svim državama članicama, kao i uvjetima dogovorenima tijekom pregovora s EU. Unutar toga sistema, odnosno te zajedničke poljoprivredne politike nema nikakav program subvencioniranja goriva za poljoprivrednike. To znači da oni sami snose troškove goriva u proizvodnji. Ali, tu su uvijek i nekakvi nacionalni propisi koji imaju prostora za nekakvu reakciju. Takvim propisima je moguće urediti potrošnju goriva po posebnim uvjetima u odnosu na ostalu potrošnju pod uvjetom da je na isti način benzin i nafta dostupna svim sektorima u poljoprivrednoj proizvodnji. U mnogim se zemljama gorivo subvencionira tako da se proizvođači oslobode dijela trošarina. To je inače slučaj i u Hrvatskoj. Mi imamo slučaj da se poljoprivrednicima prodaje euro dizel gorivo obojano plavom bojom koji je bez trošarine, a u mnogim se zemljama poljoprivrednici dobivaju naknadno povrat preplaćenog posebnog poreza. Ni Europa ne priznaje nikakvu potporu za proizvodnju ukrasnog bilja. Europska unija ima posebnom uredbom propisane standarde kvalitete i sustav trgovine tim proizvodima. Moguće je uvesti neke mjere kojima će se unaprijediti kvaliteta i potražnja, ali i poboljšati organizacija proizvodnje i marketinga. Kako sada stoje stvari? Niti jedna zemlja trenutačno ne primjenjuje nikakve mjere u tom segmentu. Zajednička poljoprivredna politika ima sustav direktnih proizvodnih potpora, ali i potpore namijenjene direktno za poljoprivrednu proizvodnju, onima za pomoć seoskim zajednicama i ruralnom prostoru općenito. Sadašnje su uredbe stupile na snagu početkom 2005. kada se uvodi jedinstveno plaćanje po gospodarstvu i odvajanje potpora od proizvodnje. Takvo jedinstveno plaćanje moći će ostvariti poljoprivrednici neovisno o vrsti proizvodnje kojom će se baviti. Važno je držati se propisa o dobrobiti životinja, sigurnosti hrane, zaštiti okoliša i zdravlju ljudi. Sada se postavlja pitanje kako će se procijeniti koliko kojem gospodarstvu pripada sredstava. Uzeti će se u obzir trogodišnji prosjek svih potpora i u svim proizvodnjama.

U Hrvatskoj moramo priznati, iako se to mnogima neće svidjeti, da proizvodnju ipak dobro potičemo u većini sektora. No, sada u nekim proizvodnjama dolazimo do situacije da proizvodnja jače napreduje nego li prerađivačka industrija. Primjerice u ribarstvu ima poticaja i za nabavu opreme i brodova. No, sve je manje tvornica za preradu ribe. Imamo svega tri u Dalmaciji i dvije jače u sjevernom priobalju. Naime, nema poticaja ni pomoći za podizanje takvih kapaciteta pa smo pritjerani viškove prodavati u bescjenje. Kada je u pitanju voćarstvo svjedoci smo kako je ova grana poljoprivrede postala pravo pomodarstvo. No, zato podizanje hladnjača i pogona dobrano zaostaje. Imamo poticaj, primjerice, za podizanje nasada kupina i injihovu proizvodnju. A nitko ih ne otkupljuje. Odnosno nitko nije dobio poticaj za otkup, ili za podizanje pogona za pakiranje, čuvanje i slično.

Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.