Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Četvrtkom u sridu
  • 30.12.2021. 12:00

Hrvatska ribarska politika u okviru nove strategije - šansa je u uzgoju ribe?

Gospodarski razvitak priobalja neće se više moći temeljiti na povećanom ulovu zbog sve većeg onečišćenja mora, ali i zaštite ugroženih vrsta. No, uzgojno ribarstvo ne podliježe ovim zakonitostima.

Foto: Leticija Hrenković
  • 1.469
  • 15
  • 0

Hrvatski ribari ulaskom u Europsku uniju doživjeli su krupne promjene. Ostaje im i dalje uteg nekonkurentnosti, kako zbog povećanih troškova održavanja starih brodova, tako i zbog njihove slabe ekonomičnosti i malog brodovlja. Novi brodovi opterećeni troškovima otplate, nisu se iskazali povećanim ulovom i slabim stupnjem korištenja došli su u teškoće.

To je velikim dijelom proizašlo iz ribarstvene politike EU, koja je ograničila ribarenje zbog održivosti ribarstva. Ograničenje se postiže sustavom ulovnih kvota, kako brojem brodova tako i smanjenjem broja izlazaka u ribolov. Hrvatski ribari su jako osjetljivi na ulovne kvote plavoperajne atlanske tune. Drže da ih je moguće povećati, jer se zadnjih godina ona stalno umanjivala. O tome svjedoče mladi kaljski ribari, koji ističu da je nakon ograničenja ulova tune, u međuvremenu njihov broj toliko porastao da priječe ulov sitne plave ribe, paraju mreže, tjerajući ulov čine veliku škodu.

Stoga bi prema mišljenju ribara valjalo porazmisliti o primjeni blažih kriterija i mijenjati pravilnik o kvotama, dopustiti veći ulov tuna na razini EU, a našim ribarima dodijeliti veći udio ukupne kvote. Krajnje je vrijeme da istaknu svoje želje i zahtjeve i izbore se za pravo opstanka, posebice onih mladih ribarskih obitelji koji nemaju zamjenske poslove, niti druge zarade za život. Hrvatska nacionalna ribarska politika u tome mora im pomoći.

Pri donošenju propisa ili preporuka valja ih dobro pogledati i rasvijetliti, kako bi bili uspješniji u obrani nacionalnih interesa.

Uzgojno ribarstvo 

Primjerice, koliko su naši ribari zaštićeni prigodom odmjeravanja, jednakomjernog propisa o smanjenju ribolovnog napora, odnosno ribolovne aktivnosti u hrvatskom moru. Domaće je ribarstvo doživjelo velike promjene. More ne daje više održivog ribljeg obilja, a ulovno ribarstvo zbog prelova nekih vrsta stagnira i smanjuje se. Ulov se nije bitno povećao u zadnjem desetljeću, premda se povećao broj posada i brodova. U novije doba značajno je godišnje smanjivanje kvote za krupnu plavu i ograničenje ulova sitne plave ribe. Ribarski brodovi se raspremaju i nude im se poticaji za zamjenu djelatnosti. Ulov pridnene oborite ribe jako se smanjio. 

Gospodarski razvitak priobalja neće se više moći temeljiti na povećanom ulovu zbog sve većeg onečišćenja mora, ali i zaštite ugroženih vrsta. Uzgojno ribarstvo ne podliježe ovim zakonitostima, pa može poslužiti planerima za ubrzani gospodarski razvitak priobalja. Ono što je neupitno, to su ogromni uzgojni kapaciteti, odnosno morske površine pogodne za uzgoj ribe, koje dostižu preko milijun tona godišnjeg uzgoja. No, hrvatsko uzgojno ribarstvo sporo se razvija. Razlozi su nepostojanje strategije uzgojnog ribarstva, birokratske zavrzlame i sporost u dodjeljivanju koncesije mora. 

Velike su mogućnosti za brži gospodarski rast uzgojnog ribarstva, povećanje zapošljavanja i prihoda. Sadašnje zaostajanje uzgoja za stopom povećanja potrošnje ribe u Europskoj uniji, dovodi nas u daljnje smanjenje ove proizvodnje. Sigurno je da će potrošnja ribe u budućnosti brzo rasti, a može se podmiriti samo povećanom proizvodnjom uzgojene ribe.

Očuvati svakog našeg ribara 

One zemlje, koje se prve uključe u novi razvojni ciklus, moći će računati na probitke koje nudi povećanje tržišta. Hrvatske mogućnosti jasno su izražene. Ovisi o nama, hoćemo li našoj djeci dati prigode ostvarenja vidika koje nam je sam Bog dao ili će to na našu žalost ostvariti neki drugi sposobniji gospodarski natjecatelji. Naše ribarstvo je malo i za Europsku uniju gotovo beznačajno, čak i za Jadran, a nekmoli za Sredozemlje ili svjetska mora. Male obiteljske ribarice i trošni tunolovci ne uzimaju niti pet posto od ukupnog sredozemnog ribarstva. Svaki ribar koji odustane od ribolova ne reže granu samom sebi već i čitavom gospodarstvu.

Često puta su oni i jedina živuća gospodarska aktivnost na našim otocima. Nisu nikakva prijetnja prelovu, već su najprirodniji i najodrživiji dio europskog ribarstva i upravo su njezina najveća kakvoća. Graditi, osuvremeniti i zamijeniti ostarjelu neekonomičnu flotu, trebao bi biti cilj hrvatske ribarstvene politike. Mora se očuvati svaki brod i svakog ribara, pogotovo ako za to, primjerice  na našim otocima, nema zamjenskih gospodarskih djelatnosti.

Takvu ribarsku politiku bezuvjetno bi morali provoditi odgovarajuća ministarstva preko europskih zastupnika. Borba hrvatskih ribara za svoje pravo ribolova na svojim milenijskim lovištima mora se i dalje nastaviti.


Tagovi

Hrvatski ribari Stanje Kvote


Autor

prof.dr.sc. Ante Kolega

Više [+]

Do umirovljenja dugogodišnji profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Odgojio je niz uspješnih poljoprivrednih i drugih stručnjaka posebno iz ekonomike poljodjelstva. Autor i koautor mnogih stručnih knjiga iz marketinga poljoprivrednih proizvoda. Dobitnik je priznanja "Stanko Ožanić“ za životni doprinos unapređenju vinarstva i član je Akademije poljoprivrednih znanosti.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stiglo nam je astronomsko proljeće. Jedna zanimljivost: sve do 2050. godine počinjat će 20.3. Između 2050. i 2100. godine naizmjence 19. i 20. ožujka, a tek nakon 2100. se početak proljeća opet vraća na 21. ožujka, piše na FB stranici Kad ć... Više [+]