Smatram da svatko tko u poslu bitne, strateške odluke donosi na osnovu instinkta, nije normalan. Odgovornost prema sebi i drugima koji sudjeluju u određenom poslu je prevelika da bi se odluke donosile na osnovu trećeg oka, leptirića/grčeva u trbuhu, lijepih ili ružnih snova. Što je onda osnova za donošenje odluka u (agro)biznisu?
Prošlog ljeta od supruge sam dobio na poklon telefon i masku za isti. Crnu, gumenu, robusnu. Kad mi telefon ispadne u brazdu, proleti kroz šupalj džep ili, pak, bude zaliven vodom za navodnjavanje iz tanka, da ga sačuva bar malo. Za sada obavlja svoju funkciju vrlo dobro. Jednom prilikom, dok sam vadio telefon iz čizme, u kojoj je bilo više zemlje nego na njoj (klasična pojava kod vađenja sadnica u uvjetima suhe, rastresite zemlje), čisteći ga, uočio sam po prvi put natpis na poleđini maske: "Trust Your Instincts". Zanimljiva poruka. Međutim, meni koji redovno blokiran sve moderne motivatore, prilično nebitna.
Nekoliko mjeseci kasnije započela je nova proizvodna godina. Solidni uvjeti u startu. Lijepo se pokalemilo i na vrijeme posadilo u rastilo. Ove godine bez ijedne posjekotine. Sunce grije, voda kapa, u njoj fosfor – idealno. Međutim, već u svibnju zemljište je bilo prezasićeno vodom, rijeke nabujale, a Sava u Gradiškoj povisoka. Istovremeno, meteorolozi "amateri" najavljivali su nove padaline i opasnost od poplava. U meni se budi "insekt". Imam sedam dana za napraviti plan i donijeti odluku hoću li ga provesti. Na svu sreću, nikada nisam bio nešto posebno neodlučan.
U posljednje vrijeme često u šali kažem kako sam doktorirao hidrologiju sanskog sliva. Šalu na stranu, čitav život živim pokraj rijeke i pratim je u uvjetima poplava. Godine 2014. doživio sam, nadam se, najveću poplavu u svom životu. Ogromno iskustvo. Potkovan tim iskustvom, donio sam odluku. Dižemo rasadnik. Većina zna što je poslije bilo. Tko ne zna, neka na brzinu pogleda ovdje i neka se vrati daljnjem čitanju ovog priloga.
Nakon saniranja poplava, mnogi koji mi nisu vjerovali kada sam išao selom i vikao "Poplava, poplava...!" (kao u onoj basni s pastirom i vukom), sada su bili puni poštovanja. Nije mi to bio cilj. Tko je bio sa mnom neposredno prije poplava zna da sam stalno ponavljao: "Daj Bože da sam ja pogriješio...". Nažalost, nisam.
Najčešća pitanja koja danas dobivam su: "Kako si znao da će biti poplave?", "Otkud ti hrabrost da to učiniš?", "Kako je moguće da je toliki broj biljaka preživio "duplu" sadnju...?" Uz postavljeno pitanje slijedi i zaključak sugovornika: "Imaš dobar instinkt". Za mene, instinkt kao urođeni nagon svakog živog organizma prema određenom ponašanju, u biznisu ne postoji! Uvijek sam se kao dječak pitao - kako tek rođeno tele zna da treba "letjeti" pod kravu kako bi sisalo. E, to je instinkt. Istovremeno smatram da svatko tko u poslu bitne, strateške odluke donosi na osnovu instinkta, nije normalan. Odgovornost prema sebi i drugima koji sudjeluje u određenom poslu je prevelika da bi se odluke donosile na osnovu trećeg oka, leptirića/grčeva u trbuhu, lijepih ili ružnih snova. Što je onda osnova za donošenje odluka u (agro)biznisu?
Da biste bili uspješni u bilo kom poslu, morate taj sektor poznavati u atome. "Potkovanost" u struci je temelj svake poslovne odluke. Za jednog agroekonomistu, smatram da nisam loš rasadničar i voćar. Istina je da sam posvetio i da stalno posvećujem ogromnu količinu vremena i energije u usavršavanje.
Imam 5 vagona jabuka - kako da se riješim te bijede i da nagulim odavde?
Pri tome, najznačajnije mi je bilo primijenjeno znanje koje se stječe u procesu. Škola me je naučila samo što je nož, podloga i kalem grančica. Meni dovoljno.
Ako je dobro poznavanje temelj kvalitetne poslovne odluke, onda su raspoloživost i uvažavanje stručnih preporuka iskusnih savjetnika pandan armaturi, koja dodatno učvršćuje osnove primijenjene znanosti. Naravno, potrebno je poznavati kvalitetne stručnjake, koji su zanat ispekli u proizvodnji i koji imaju smjelosti predložiti rješenja, koja ponekad mogu izgledati poprilično suludo.
Kako ne bih svoje drage kolege nazivao ludima, moram reći da je ideja evakuacije rasadnika na suho bila moja ideja. Međutim, sama metodologija organiziranja i provođenja ove akcije rezultat je višednevnog planiranja nekoliko ljudi. Postići da se 2500 biljaka u poodmakloj fazi kretanja izdanaka digne iz rasadnika za jedan dan, utrapi na prikolice i druge privremene trapove, održava živima i u kondiciji petnaest dana, te da se nakon toga još brže vrate nazad u zemlju nakon čega, uz manje gubitke, nastavljaju svoj rast i razvoj, e to je znanost.
Kažu da je nada, u stvari, nedostatak informacija. Slažem se u potpunosti. U biznisu nema nade. Samo informacije. Sjećam se kako je nekoliko dana prije poplava Federalni hidrometeorološki zavod iznio javne kritike na račun "meteorologa amatera". Osnova kritike je bila kako su predviđanja poplava pretjerana i kako se samo bespotrebno širi panika. Vidjeli smo tko je bio u pravu. Ali, tko su ustvari ti meteorolozi amateri? Radi se o školovanim stručnjacima, mlađe životne dobi, koji svakodnevno prate nekoliko najsuvremenijih prognostičkih modela i koji se prilikom plasiranja prognoza koriste suvremenim medijima, kao što su društvene mreže. Većina ne radi u službenim institucijama za meteorologiju. Rade to iz ljubavi, strasti. U čemu je onda problem? U strahu kritičara od mlade krvi. Prirodna pojava. Na svu sreću, pratili smo nekoliko vrsnih amatera, čije su se prognoze obistinile u litri kiše koja je pala (o njima ću pisati poseban članak).
Na kraju, samo ću citirati jednog od najvećih agromenadžera s kojim se imam čast družiti i surađivati. "U životu i u poslu najvažnije je znati kada dobro navući gaće!"
Zaključak: Kada sam analizirao dostupne informacije, konzultirao svoje i druga raspoloživa znanja, te dobro navukao gaće, odluka je bila laka. Logična.
Tagovi
Autor
