Je li dosta kukanja? Mladi Slavonci jasno poručuju - je!

Kada je Agroklub 2008. godine ugledao svjetlo dana, možda je i malo nadobudno nazvan "revolucija poljoprivrede". No, ono što se događa proteklih mjeseci upravo bi se moglo opisati tom riječju koja k tome stiže iz sredine otkud godinama dolaze samo žalopojke. Slavonci, redom mladi, odlučili su jasno reći da im je dosta kuknjave, za koju su mahom krivi i mediji koji uporno iz ove regije donose tugaljive priče. Tek poneka, malo drugačija iskoči, ali nakon nje slijedi deset patetičnih koje izguraju i ono malo pozitive puštene u javnost. 

I ne, nije odjednom postalo sve sjajno, problema ima, ali Slavonci (i Baranjci da ih nepravedno ne izostavimo) sad su jasno rekli - dosta je. Ne, nisu svi otišli, nisu svi gradovi i sela prazni, nisu sva polja zarasla u korov, nismo pali u kolektivnu depresiju... 

Novac dođe i ode, a ono što ostaje je karakter i pozitiva 

Đakovčanin Tomislav Haršanji zasigurno je iskra koja je izazvala požar. Jednostavno, neprihvatljivo mu je da na svaki upit dobiva odgovor: ma, ne isplati se to! Rušit ćeš, krčit ćeš, otići ćeš. Želi suprotno, pokazati mladima da se može, da se ne boje probati pa makar i ne uspjeli jer sve je to život. 

U poljoprivredi se još nisam susreo s nekim tko bi mi rekao bravo. To moramo mijenjati

"Psihička stabilnost do koje dolaziš kroz izazov, puno je više od 10, 20 tisuća eura. Novac dođe i ode, a ono što ostaje je karakter i pozitiva koju moraš prenositi na djecu gdje su, po meni, svi poljoprivrednici poklekli. Nisu se uspjeli izboriti s tom nesigurnošću, na sve načine mlade destimuliraju, a djeca imaju kapital. Mogli bi raditi 10-15 hektara, s koliko novaca ovisi o njima. Puno je faktora, najveći na koji ne možeš utjecati je vrijeme, sve drugo je riješivo", rekao nam je nedavno Tomislav.

Dobiti savjet umjesto - ne vrijedi ti to, bio je pothvat i za Matiju Brinjaka iz Pakraca. Stoga je i sam jasno pozvao sve koji trebaju savjet da mu se jave i da je dosta pesimizma. "Informacije sam dobivao teško, na kapaljku te sam gotovo sve morao učiti sam. Želim da se takav loš odnos među domaćim poljoprivrednim proizvođačima promijeni. Ne trebamo jedni druge gledati kao konkurenciju jer što je više kvalitetnih, domaćih proizvođača to će na tržištu biti manje uvoznih proizvoda.

Matija (29): Ne gledajmo jedni druge kao konkurenciju, što nas je više bit će manje uvoza

Niža cijena uvoznog voća i povrća nije uvijek mamac za kupce. Primjerice, prošle su sezone jagode u trgovačkim lancima prodavali po cijeni od 10 kuna po kilogramu, dok je cijena mojih jagoda bila 25 kuna. Ipak, svi koji su ih probali, postali su moji vjerni kupci koji se vraćaju po još", kaže Matija. 

Jednom riječju - revolucija 

Da je dosta, kaže i Mario Pavlović iz Čajkovaca. "Na temelju mog, sada već velikog iskustva, smatram da smo suočeni s problemom koji je ukorijenjen u ljudskoj svijesti – narod smo koji odustaje od posla i prije no što uistinu pokušamo nešto napraviti. Naša mala obitelj, moja supruga, devetogodišnja kći Viktorija, sedmogodišnji sin Karlo i ja uistinu uživamo u svakom plodu koji proizvedemo i prirodi koja nas okružuje."

Da ostanemo na selu i živimo od poljoprivrede bila je naša najpametnija odluka!

Hrabro kroči i Božidar Šarčević iz Nuštra koji je u početku imao jedva četiri hektara, a danas obrađuje čak 250, od čega je 105 njegovo, a ostatak u zakupu. Tu je i Slavica Zorić iz Markušice koja uspješno uzgaja britansku mliječnu ovcu - da ne bude da samo dečke spominjem jer je i puno mladih žena koje dokazuju da se može. Sjajnu priču stvara i Nikola Borić sa Shumskom farmom u hrastovoj šumi Parka prirode Papuk. 

Najvažnije, ovo je tek nekoliko životnih priča iz pet slavonskih županija koje ocrtavaju bit - mladima je dosta neprestanog kukanja. Dosta im je da se ovaj dio Hrvatske prikazuje isključivo kroz prizmu tuge/napuštanja/praznine. Jednom riječju - revolucija.