Jedna godina, jedna zemlja i 200 prodanih traktora

Uzeo me ne tako davno jedan, sada već bivši, trgovac poljoprivrednom mehanizacijom, uglavnom traktorima i kombajnima špotati, što poljoprivredne novine kakvih u Hrvatskoj ima dosta ne mogu izlaziti u nakladama od po 100 tisuća. Pa kao ako može Top Agrar onda može se to i u Hrvatskoj, a ne da ovako opće poljoprivredni časopisi, uglavnom dvotjednici i mjesečnici izlaze u dvije ili tri tisuće primjeraka. A ja ga pitam a kako to da on godišnje ne može prodati 10 traktora poznatog njemačkog branda. A on kaže pa zato što je kod nas kriza. A onda ga ja pitam a kako to da on misli da u krizi u kojoj imam 50 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a od toga možda 10 tisuća zdravih možemo im prodati 100 tisuća primjeraka časopisa. Doduše, i izdavači se onda snađu pa im kažu da naprave 30 tisuća primjeraka dvotjednika. Pa neka se veseli i vjeruje u to.

No, što je gorka činjenica. Pa da je Hrvatska poljoprivreda tržište koje kupi 200 traktora godišnje. Ima tu još nešto više ako bi pribrojali motokultivatore te istočno europske traktore. No, neka se nitko ne ljuti, ali ovih suvremenih traktora u prvih 10 mjeseci prodano je brojkom i slovima 283 traktora.

Neki nisu prodali ni jedan traktor

Ni 300 traktora nije završilo na našim njivama. Onih novih. Zasigurno je polovica završila u ovim novokomponiranim kombinatima i u Agrokoru. Koliko je baš završilo u Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima narednih dana ćemo pokušati saznati od naših distributera.

Trgovci poljoprivrednom mehanizacijom nisu bili nikada u goroj situaciji. Rade sa sve manjom maržom, nerijetko nemaju na nekim modelima ni 6 posto provizije. U isto vrijeme njihovi partneri ili da kažemo šefovi od njih traže mehaničare, suvremeno opremljene servise, servisne službe na terenu, vozila, zamjenske traktore i kombajne. Pa onda i redovito školovanje u inozemstvu i servisera i prodajnog osoblja od kojeg se traži znanje stranog jezika iako on prodaje traktor našem običnom čovjeku kojemu ne treba ni engleski, ni ruski ni turski. Ima tu još nebuloza kao što su ukidanje propagandnog materijala kojega sve češće moraju sami kupiti, smanjenje iznosa koji im daju za oglašavanje. Sve samo da budete sretni što radite s njima. Gotovo da morate platiti i što imate pravo da prodajete njihove kombajne. I sada netko tko uspije prodati jedan traktor godišnje trebao bi valjda iz tih pet posto sve to financirati. Jedan je zastupnik rekao da čak pokušava reklamirati u dnevoj novini 24 sata, pa na radio emisijama. No, i dalje proda jedan traktor godišnje i servisira taj jedan stroj. I svatko od njih od svojih stranih partnera sluša bajke kako mu i ne treba reklama jer već njihov brand je dobra reklama. Donekle istina. Ali u Hrvatskoj samo na taj način po čuvenju može proći John Deere i dobri stari Rus. To je Belarus. Pa koliko tko ima. Neki su sve svoje traktore prodali unutar svoje tvrtke pa su malo popravili image.

No, ništa nas ne spašava ukoliko naš Jakovina nešto ne poradi sa svojim igračima i igračicama. U biti teško da će nam ta ekipa i nešto smisliti. Jesu perspektivna, ali nedostaje u tom timu malo sijedih glava. Ti pionirčići gdje god se pojave sve nam lijepo pojasne i prikažu sa svojim laptopima i projektorima. Baš su simpatični. No, rješenje nemaju.

Jakovina i njegovi mladci nemaju rješenje

Sada možemo od 1.7.2013. očekivati nešto veći broj prodanih traktora u našoj zemlji, ali onih polovnih jer ćemo počistiti europska skladišta starih drloga. Normalno, oni će biti servisirani i lijepo sređeni i okupani. Čak i namirisani s možda i novim Blaupunktima iznad glave. Da ne kažu da griješimo. Ima onih kojima su dovoljni takvi traktori. Ili zašto ne takav jedan od tri na velikom gospodarstvu. Ne moraju bit novi. Ali 300 novih u našoj proizvodnji hrane. Teško da ćemo išta proizvesti.

Jakovinina reprezentacija igra već godinu dana. Nema ni naznake nekom rješenju. A valjda ih je sramota ponoviti nešto što se pokazalo dobro. Čekamo taj IPARD. Ali to je IPARD. Poseban program.

Ali zašto ne i klasičan povrat kapitalnih ulaganja. Pa ne mora biti baš pola kao što je bilo, ali povrat jednog dijela bar na one velike i velikima koji su neophodni u velikoj proizvodnji. Ne treba povrat za svaki motokultivator, ali neko rješenje mora doći. Ne zato da spasimo dilere. Oni se manje-više i mijenjaju i nađu se drugi. I da prodaju po 500 traktora godišnje švabo bi im podigao normu i opet bio nezadovoljan.

Pa da na ovo tržište traktora dovedemo najboljeg japanskog menađera on bi poludio. Ubio bi se taj. Možda bi umjesto jednog LS traktora godišnje prodao, dva ali zasigurno ne ni jednog više.

Praznit ćemo europska skladišta starih drloga

Kako na toj tablici stoje pojedine marke traktora. Nabrojati ću prva tri i količinu prodanih primjeraka. Ostale se bojim i spomenuti dok ne provjerim još jednom kod njih, ali i kod samih proizvođača u tvornicama. To su toliko male brojke da se ne usudim ni nazvati pojedine dilere i pitati ih da li je moguće da je prodao toliko malo. Nije on smotan zato što ne uspijeva više. Smotana je ova naša zemlja u kojoj doktori prepisuju lijekove za bonove u Kauflandu ili ratkape na bosanskom koridoru. Možda da dileri traktora uzmu kao recept ovo što rade proizvođači lijekova. Da probaju za kupnju traktora podmititi Stipana ili Štefa. Njih teško. Možda da probaju obići njihove žene. Pa u kući se uvijek traktor kupuje kada žena na to pristane. Dok sam uređivao Agro glas morao sam stavljati recepte pita, torti, štrudli, jer je žena bila ta koja odlučuje hoće li se naš Baja preplatiti na novine. Danas normalno u uže specijaliziranom časopisu kao što su Agrotehnika ili Uljarice to mi ne pada na pamet. No, da možda trgovci traktora obiđu žene i kažu ako njezin dragi supružić kupi od njih traktor dobiju primjerice perilicu suđa. Ili možda da njoj i kolegici kupe turističko putovanje u Rim.

U prvih deset mjeseci prodano je najviše John Deere traktora. Njih 98 komada. Na drugom mjestu je Fendt sa 30 traktora, a na trećem Case s 28 traktora. Dalje ću pisati za koji dan. Moram provjeriti. Ne mogu vjerovati da nekih marki nije prodan niti jedan traktor ove godine.

Autor: Damir Rukovanjski